Besplatna dostava za registrovane korisnike prilikom prve kupovine!

Poručite PROFHILO® SET krema i uz njih dobijate PROFHILO® bordo neseser – praktičan, prostran i savršen za svaku priliku.

Kupi
Nemate proizvoda u korpi.

Kandida u trudnoći – uzroci, simptomi, lečenje i prevencija

29.04.2025
kandida u trudnoci

Kandida u trudnoći spada u najčešće vaginalne infekcije u trudnoći i može predstavljati neprijatno iskustvo za mnoge buduće mame. Trudnoća donosi brojne promene u telu žene, od hormonskih oscilacija do izvesnih promena u imunološkom sistemu – što sve zajedno stvara pogodno tlo da se neke infekcije češće javljaju upravo u ovom periodu. 

Zašto su vaginalne infekcije češće u trudnoći?

Vaginalne infekcije nisu retkost ni van trudnoće, procenjuje se da će skoro svaka žena makar jednom u životu iskusiti neku infekciju intimne regije​. Ipak, period trudnoće nosi dodatne faktore rizika zbog kojih su infekcije poput kandidijaze (gljivične infekcije) i bakterijske vaginoze tada učestalije. Razlozi leže u fiziološkim promenama kroz koje telo trudnice prolazi: hormonalnim, imunološkim i metaboličkim.

Hormonalne promene u trudnoći 

Hormonalne promene koje se dešavaju duž trudnoće značajno utiču na vaginalnu sredinu. Pojačano lučenje estrogena dovodi do toga da sluznica vagine sadrži više glikogena (šećera) koji hrani “dobre” bakterije (poput laktobacila) zadužene za kiselost vagine, ali istovremeno stvara i povoljnije okruženje za razmnožavanje gljivica kao što je Candida. Promene nivoa estrogena i progesterona remete uobičajenu pH ravnotežu vagine i čine je podložnijom prekomernom rastu kandide​. Drugim rečima, hormonske fluktuacije tokom trudnoće su jedan od glavnih razloga zašto kandida buja upravo tada. Statistike pokazuju da oko 20% žena inače ima prisutnu kandidu u vagini bez simptoma, a taj procenat se penje i do 30% u trudnoći​.

Pored hormona, i imunitet trudnice prolazi kroz izvesne promene. Imuni sistem se delimično “prilagođava” postojanju bebe (koja je genetski različita od majke) pa se odbrambeni mehanizmi blago modifikuju kako ne bi došlo do odbacivanja ploda. Ova prirodna imunološka adaptacija može, nažalost, imati sporedan efekat da organizam postane manje efikasan u borbi protiv pojedinih infekcija. Pad imuniteta jedan je od faktora koji pogoduje razvoju kandide​, što pomaže da se objasni zašto trudnice lakše “zarade” gljivičnu infekciju.

Kombinacija ovih faktora – visok nivo estrogena, promenjena vaginalna flora i blago oslabljen lokalni imunitet – uzrokuje da vaginalne gljivične infekcije budu učestalije i upornije u trudnoći. Osim toga, trudnice često imaju pojačan vaginalni sekret (fiziološki normalno stanje u trudnoći), ali ta vlažnija sredina takođe može stvoriti pogodno tle za rast mikroorganizama.

Zašto je važno lečenje vaginalnih infekcija tokom trudnoće?

Vaginalne infekcije u trudnoći ne smeju biti zanemarene. Iako neka oboljenja mogu delovati bezazleno, nelečene infekcije mogu dovesti do komplikacija i za majku i za bebu. Važnost lečenja naglašava se iz više razloga:

Sprečavanje komplikacija u trudnoći

Određene infekcije, naročito bakterijske, povezane su sa ozbiljnim komplikacijama. Na primer, bakterijska vaginoza (disbalans vaginalne flore sa prekomernim razmnožavanjem “loših” bakterija) u trudnoći povećava rizik od prevremenog pucanja vodenjaka i prevremenog porođaja. Istraživanja pokazuju da nelečena bakterijska vaginoza može dovesti do prevremenog porođaja, pa čak i infekcije materice posle porođaja. Takve komplikacije mogu ugroziti i majku i plod.

Zaštita bebe od infekcije

I gljivične infekcije, poput kandide, ako se ne saniraju, mogu predstavljati rizik za bebu – prvenstveno tokom samog porođaja. Majka koja u trenutku porođaja ima aktivnu infekciju kandidom može preneti gljivicu na bebu dok prolazi kroz porođajni kanal​. Posledica toga je tzv. mlečac (soor) kod novorođenčeta – bele naslage u ustima bebe koje su zapravo gljivična infekcija usne duplje. Iako soor kod novorođenčeta nije po život opasan i može se lečiti, bolje je prevenirati ga blagovremenim lečenjem infekcije kod mame. Pored oralne kandidijaze, beba se može zaraziti i na koži (pelenska regija) pa razviti uporne osipe.

Izbegavanje infekcija plodovih ovojnica 

U retkim slučajevima, nelečena vaginalna infekcija može napredovati. Kod težih gljivičnih infekcija postoji mogućnost da Candida dospe do plodovih ovojnica i izazove njihovo zapaljenje (amnionitis), što je ozbiljno stanje u trudnoći​. Ovo je ređa komplikacija kandidijaze, ali je još jedan podsetnik da se ni jedna infekcija u trudnoći ne sme olako shvatiti.

Bolje zdravlje majke

Nelečena infekcija značajno narušava kvalitet života trudnice. Konstantan svrab, peckanje i bol mogu ometati dnevne aktivnosti, san i intimne odnose. Infekcija koja tinja može se pogoršati i proširiti. Na primer, vaginalna kandida se može raširiti i na spoljašnje genitalije i kožu oko njih, izazivajući još veće tegobe. Takođe, uporna upala sluzokože može dovesti do sitnih oštećenja kože i sluznice. Kod trudnica sa kandidom ponekad se javlja i blago krvarenje zbog iritacije upaljene sluzokože. Svako vaginalno krvarenje u trudnoći treba shvatiti ozbiljno – infekcije u trudnoći (bakterijske, virusne ili gljivične) mogu iritirati grlić materice i dovesti do pojave krvarenja​. Ukoliko primetite krvarenje u trudnoći uz simptome infekcije, neophodno je odmah se javiti lekaru.

Prevencija težeg porođajnog oporavka

Još jedan razlog za lečenje infekcije unapred jeste i brži oporavak nakon porođaja. Naime, ženama koje imaju kandidu prilikom porođaja mogu sporije zarastati eventualne rane. Gljivična infekcija vagine može otežati zarastanje epiziotomije ili naprsnuća (rane na vagini) posle porođaja​, produžujući vreme oporavka.

Blagovremeno lečenje vaginalnih infekcija tokom trudnoće štiti i majku i bebu. Čak i kada infekcija deluje blaga (ili nema izražene simptome), najbolje je posavetovati se sa ginekologom i sprovesti odgovarajuću terapiju. Time se izbegavaju nepotrebni rizici po tok trudnoće i zdravlje deteta, a trudnici se obezbeđuje komfornija i bezbrižnija trudnoća.

Kandida u trudnoći – šta je i kako nastaje?

Kandida je gljivica iz roda Candida, najčešće vrsta Candida albicans, koja normalno obitava u našem organizmu (na koži, u ustima, crevima, pa i u vagini) u malom broju. Uobičajeno, ove gljivice drži pod kontrolom naš imuni sistem i prirodna vaginalna flora (dobre bakterije). Međutim, ako dođe do disbalansa – recimo, padne imunitet ili se promeni kiselost vagine – kandida počinje prekomerno da se razmnožava i tada nastaje infekcija zvana kandidijaza. Vaginalna kandidijaza (vulvovaginalna kandidijaza) označava infekciju sluzokože vagine i vulve gljivicama kandide.

Tokom trudnoće postoje brojni faktori koji pogoduju nastanku kandidijaze. Već smo spomenuli hormonalne promene (visok estrogen, promenjen pH) i blaži imunosupresivni efekat trudnoće. Osim toga, dodatni rizici za razvoj kandide u trudnoći (kao i inače) mogu biti:

kandida u trudnoći rizici

Dijabetes u trudnoći

Povišen nivo šećera u krvi ili mokraći (npr. kod gestacijskog dijabetesa) stvara “slatku” sredinu u kojoj gljivice bujaju brže.

Antibiotska terapija u trudnoći

Upotreba antibiotika može narušiti ravnotežu vaginalne mikroflore tako što ubije i “dobre” laktobacile, pa se posle terapije često javi kandida. Trudnice koje zbog nekog razloga piju antibiotike često profilaktički dobiju i lokalnu terapiju protiv gljivica.

Toplota i vlaga

Nošenje uske sintetičke odeće, pelena ili uložaka koji zadržavaju vlagu, pojačano znojenje u intimnom predelu, dugo sedenje u mokrom kupaćem kostimu – sve to stvara toplu i vlažnu sredinu idealnu za razmnožavanje kandide.

Preterana ili neadekvatna higijena 

Paradoksalno, preterano ispiranje vagine agresivnim sapunima ili irigatorima može poremetiti normalnu kiselost i “isprati” zaštitne bakterije, što otvara vrata gljivičnoj infekciji. Takođe, korišćenje parfimisane kozmetike za intimnu regiju ili jakih deterdženata za veš može iritirati sluzokožu i narušiti njenu ravnotežu.

Ishrana bogata šećerima i skrobom 

Prekomerni unos slatkiša, bele testenine, hleba i generalno prostih ugljenih hidrata hrani kandide u crevima i vagini​. Mnoge trudnice žude za slatkišima, ali je važno naći meru – izbalansirana ishrana sa manje rafinisanog šećera može smanjiti rizik od gljivičnih infekcija.

Stres i umor 

Dugotrajan stres, loš san i iscrpljenost (što nije retko u trudnoći) mogu doprineti padu opšteg imuniteta, što zatim olakšava razvoj infekcija, uključujući i kandidu.

Hormonska terapija i kontraceptivi 

Mada se u trudnoći ne koriste, vredi pomenuti da i druge hormonske promene (npr. pilule pre trudnoće) mogu dovesti do kandide.

Gljivična infekcija uglavnom ne predstavlja direktnu opasnost po majku i plod ako se pravilno i na vreme tretira. Ipak, zbog mogućih komplikacija, ne treba je shvatiti olako.

Simptomi vaginalne kandidijaze u trudnoći

Gljivična vaginalna infekcija poput kandidijaze prepoznaje se po prilično tipičnim simptomima. Znaci i simptomi kandide u trudnoći isti su kao i kod žena van trudnoće, s tim što ponekad mogu biti izraženiji zbog pojačane osetljivosti tkiva u trudnoći. Simptomi na koje treba obratiti pažnju:

Svrab i peckanje u predelu vagine i vulve

Intenzivan svrab polnih organa često je prvi i najuočljiviji simptom vaginalne kandidijaze. Peckanje (osećaj žarenja) takođe je prisutno, a može se pojačati nakon mokrenja (urin nadraži već iziritiranu kožu) ili nakon seksualnog odnosa (trenje dodatno iritira upaljenu sluzokožu).

Pojačan vaginalni sekret (iscedak)

Kod gljivične infekcije sekret je uglavnom bele boje, gust i grudvičast – podseća na sveži sir ili gruši se poput mleka​. Važna karakteristika je da taj sekret obično nema neprijatan miris (za razliku od npr. bakterijske vaginoze gde je prisutan jak “riblji” miris). Ipak, količina sekreta je pojačana i često ga prati opisani svrab.

Crvenilo i otok

Sluznica vagine i spoljašnje genitalije (mali i veliki stidni nabori, klitoris) mogu biti crveni, otečeni ili osetljivi na dodir. Crvenilo je znak upale​ – često se pri pregledu vidi da su zidovi vagine rumeni i prekriveni beličastim naslagama (kolonijama gljivica). Vulva može biti otečena.

Bol i nelagodnost

Iako sama kandida najčešće izaziva svrab i pečenje, ne i izrazit bol, ipak mnoge žene opisuju osećaj nelagodnosti ili čak bola u vagini, posebno tokom odnosa. Nakon seksualnog odnosa često se simptomi naglo pojačaju, pa se može javiti i bol u toku ili posle odnosa​. Takođe, upala može uzrokovati blage bolove pri mokrenju (više zbog iritacije spoljašnjeg dela uretre i vulve nego zbog infekcije bešike).

Sekundarni simptomi

Intenzivan svrab može dovesti do češanja, što može izazvati sitne ogrebotine na koži i dodatno pečenje ili čak blago krvarenje. Svrab se nekad proširi i na područje perianalne regije (oko čmara)​, jer gljivice mogu biti prisutne i u tom predelu. U težim slučajevima, ako se infekcija širi, mogu se pojaviti i pukotine na koži ili beličaste naslage vidljive spolja.

Važno je napomenuti da simptomi kandidijaze mogu varirati od blagih do vrlo izraženih. Neke trudnice odmah prepoznaju “počinje kandida” kada osete blago peckanje i primete gromuljice belog sekreta, dok druge mogu imati gotovo nepodnošljiv svrab i iritaciju. U retkim slučajevima, moguće je i da gljivična infekcija bude prisutna bez jasno uočljivih simptoma (asimptomatska kandidijaza), ali takva situacija je ređa kod akutne infekcije – češća je kod nosilaca kandide (osoba kod kojih gljivica miruje u organizmu).

Šta ako niste sigurni o kojoj infekciji se radi? 

Simptomi gljivične infekcije mogu se preklapati sa simptomima drugih vaginalnih infekcija. Na primer, pojačan sekret i svrab mogu biti prisutni i kod bakterijske vaginoze ili Trichomonas infekcije, ali je karakter sekreta različit: kod bakterijske vaginoze sekret je sivkast i vrlo neprijatnog mirisa, a kod trihomonijaze zelenkasto-žut i penast, uz jak miris i često pečenje pri mokrenju. Ako niste sigurni, najbolje je posetiti ginekologa radi pravilne dijagnoze.

Dijagnoza gljivične infekcije – kandida kod trudnica

Dijagnozu vaginalne infekcije uvek je najbolje prepustiti lekaru, ginekologu. Kod trudnica je to posebno važno, kako bi se odmah utvrdilo o kakvoj infekciji je reč i primenio adekvatan, a ujedno bezbedan tretman. Dijagnoza kandidijaze se postavlja relativno jednostavno:

Ginekološki pregled – Lekar će obaviti standardni pregled u spekulima (vaginalno ogledalo) pri čemu će videti stanje sluzokože vagine i grlića materice, kao i izgled vaginalnog sekreta. Već na osnovu karakterističnih znakova – belog sirastog sekreta i crvenila sluznice – iskusan ginekolog može visoko posumnjati na kandidijazu. Međutim, pošto se različite infekcije mogu pojaviti istovremeno, vizuelni pregled je obično samo prvi korak.

Laboratorijska analiza brisa – Da bi se potvrdila kandida, radi se laboratorijska analiza vaginalnog brisa (uzorka sekreta). Ginekolog uzima sterilnim štapićem bris vaginalnog sadržaja i šalje u laboratoriju na mikroskopsku analizu i/ili kulturu. Mikroskopski pregled može odmah pokazati karakteristične pseudohife gljivice ili spore kandide. Kultura (uzgajanje na podlozi) potvrđuje prisustvo gljivica i može odrediti tačnu vrstu (C. albicans ili neka druga). Kombinacija uočenih simptoma i laboratorijskog nalaza omogućava lekaru da sa sigurnošću utvrdi tip infekcije i odgovarajući tretman​.

Ponekad se radi i test pH vrednosti vaginalnog sekreta – kod kandide pH ostaje uobičajeno kiseo (ispod 4.5), dok je kod bakterijske vaginoze pH sekreta često povišen (alkalniji). Ova informacija može pomoći u razlikovanju gljivične od bakterijske infekcije.

Za trudnice, lekar može preporučiti i pregled urina (da se isključi urinoinfekcija koja ponekad daje slične simptome pečenja) ili dodatne briseve (npr. na bakterije, mikoplazme i sl.) kako bi se ispitalo da li postoji udružena infekcija. Takođe, proverava se i PAPA test (ako nije skoro rađen) jer neke promene na grliću materice i infekcije mogu dati slične tegobe.

Posledice nelečene kandide u trudnoći

Produženo trajanje i pogoršanje simptoma

Nelečena kandidijaza može trajati nedeljama, pa i mesecima, pritom se simptomi mogu pogoršavati. Svrab i pečenje postaju intenzivniji, mogu se javiti pukotine na koži od češanja, a postoji rizik i od sekundarnih bakterijskih infekcija kože zbog oštećenja (na iritiranu sluzokožu mogu se “naseliti” bakterije i izazvati dodatnu upalu).

Širenje infekcije

Candida uglavnom ostaje lokalizovana u vagini, ali ako se ne drži pod kontrolom, može se proširiti na vulvu (spoljašnje polne organe), unutrašnju stranu butina, pa čak i analnu regiju. To stvara opštu genitalnu kandidijazu koja je upornija i teža za lečenje. Kod osoba sa jako oslabljenim imunitetom, gljivica se može proširiti i sistemno, ali to je izuzetno retko kod trudnica sa očuvanim imunitetom.

Rizik za plod i porođaj

Iako kandida ne napada bebu unutar materice, postoje indirektni rizici. Moguća je infekcija plodovih ovoja (amnionske membrane) što može ugroziti plod ili dovesti do prevremenih kontrakcija. Pri porođaju, beba može pokupiti gljivicu i razviti mlečac ili infekciju kože odmah po rođenju. Novorođenčad majki koje su imale nelečenu kandidu često imaju soor u prvim nedeljama života, što zahteva terapiju za bebu.

Poteškoće u porođaju i oporavku

Jaka nelečena infekcija može dovesti do toga da tkiva vagine budu upaljena i manje elastična, što potencijalno utiče na tok porođaja (mada ne nužno značajno). Nakon porođaja, prisustvo infekcije otežava zarastanje rana, kao što je već rečeno.

Prenošenje partneru i “ping-pong” efekat

Kandida nije klasična polno prenosiva bolest u smislu da se mora preneti seksualnim putem, međutim, moguće je da se prenese na partnera tokom odnosa. Muškarci uglavnom nemaju simptome ili su oni vrlo blagi (npr. blago crvenilo ili svrab na penisu), ali mogu nositi gljivicu i vratiti je ženi nakon što se ona izleči, što dovodi do ponovljenih infekcija. Ako se infekcija ne leči istovremeno kod oba partnera (u slučajevima uporne kandide), možete se vrteti u krug.

Nelečena kandida neće tek tako nestati sama od sebe u trudnoći. Naprotiv, uporna je i može stvarati sve veće probleme i mami i bebi. 

Lečenje kandide u trudnoći

Kako se leči kandida tokom trudnoće? Lečenje vulvovaginalne kandidijaze u trudnoći treba da bude efikasno, ali i bezbedno za bebu. Standardno, lekari će preporučiti lokalnu terapiju antimikoticima (protivgljivičnim lekovima) – najčešće su to vaginalete ili kreme koje sadrže klotrimazol, mikonazol ili nistatin. Ovi lekovi deluju lokalno u vagini i minimalno se apsorbuju u krvotok, pa ne štete plodu. Terapija obično traje 7 do 14 dana, jer se kandidijaza u trudnoći teže iskorenjuje​.

Osim ovih klasičnih antimikotika, na raspolaganju su i savremeni medicinski proizvodi koji pomažu u lečenju i prevenciji vaginalnih infekcija, bez upotrebe agresivnih lekova. Jedan od takvih proverenih proizvoda koji se istakao kao odlično rešenje za kandidu u trudnoći je Biguanelle.

Biguanelle rastvor i vaginalete – efikasno i bezbedno rešenje

biguanelle

Biguanelle predstavlja liniju medicinskih sredstava dizajniranih za tretman i prevenciju vaginalnih infekcija, uključujući kandidijazu. Ono što Biguanelle čini posebnim jeste aktivni sastojak PHMB (poliheksametilen bigvanid) – snažan antiseptik širokog spektra – u kombinaciji sa mlečnom kiselinom koja pomaže da se obnovi prirodna pH ravnoteža vagine. Biguanelle dolazi u dva oblika: vaginalni rastvor i vaginalete.

Biguanelle rastvor 

Inovativan gel-rastvor koji se pomoću aplikatora unosi u vaginu kao jednokratna “ispirka”. Već jednom primenom postiže se višestruki efekat: mehaničko uklanjanje viška sekreta i patogena iz vagine, brzo smirivanje simptoma (svraba, peckanja, neprijatnog mirisa) i dezinfekcija sluzokože​. Rastvor sadrži 0,1% PHMB i 0,2% mlečne kiseline, što znači da uništava gljivice, bakterije i viruse na sluzokoži, a istovremeno vraća kiselu sredinu koja sprečava ponovni nastanak infekcije​. Zbog svoje viskoznosti (gušći je od vode) zadržava se na zidu vagine i pruža produženo dejstvo, čak stvara zaštitni film koji štiti vaginu i grlić materice od daljih napada mikroba. Sve ovo postiže se jednom aplikacijom, što je izuzetno praktično za trudnicu (nema višednevnog stavljanja terapije, već jednom kada lekar kaže da je potrebno).

Biguanelle vaginalete 

Predstavljaju globule (čepiće) koje se uvode u vaginu, a sadrže iste aktivne sastojke (PHMB + mlečna kiselina) u čvrstom obliku. Vaginalete se brzo otope na telesnoj temperaturi i ravnomerno oblože vaginalnu sluzokožu, oslobađajući antiseptik koji uništava gljivice i bakterije, i mlečnu kiselinu koja obnavlja normalnu floru​. Biguanelle vaginalete deluju dvojako: brzo eliminišu simptome (svrab, peckanje, crvenilo) i pomažu regeneraciju vaginalnog epitela, vraćajući prirodnu odbranu sluzokože​. One su odlično rešenje i za prevenciju recidiva – nakon uspešno sanirane infekcije, mogu se koristiti povremeno preventivno, naročito u situacijama koje pogoduju nastanku kandide.

Biguanelle u trudnoći

Veoma bitno pitanje za trudnice je da li je određeni preparat bezbedan. Biguanelle rastvor i vaginalete su bezbedni za upotrebu u trudnoći, što potvrđuje i činjenica da su to medicinska sredstva (ne sistemski lekovi) sa lokalnim dejstvom. Prema uputstvu, Biguanelle se može koristiti i u trudnoći ukoliko lekar proceni da je indikovan, uz njegovu saglasnost i praćenje​. U praksi, ginekolozi ga često preporučuju trudnicama jer efikasno sanira infekciju bez štetnih efekata po bebu. Naravno, bilo koji tretman u trudnoći treba da odobri vaš lekar.

Kako se koristi Biguanelle? 

Optimalno je kombinovati rastvor i vaginalete za najbolji efekat. Preporuka stručnjaka je da se prvo primeni Biguanelle rastvor (jedna aplikacija) kako bi se očistila vagina od naslaga (biofilma) i smanjila trenutna populacija gljivica, a potom se narednih nekoliko dana (obično 5 do 7 dana, prema savetu lekara) koriste Biguanelle vaginalete svako veče pred spavanje​. Ova kombinacija obezbeđuje temeljno čišćenje i dugotrajan oporavak flore. Mnoge trudnice osete olakšanje već nakon prve upotrebe rastvora – svrab i peckanje se povlače praktično odmah, a sekret se smanjuje. Vaginalete zatim odrađuju “finiš” terapije, obnavljaju floru i pH i onemogućavaju da se infekcija vrati.

Posebna prednost Biguanelle preparata je što oni ne remete ravnotežu laktobacila. Naprotiv, vraćanjem pH na kiselo oni pospešuju prirodnu kolonizaciju dobrim bakterijama. Takođe, za razliku od nekih agresivnih antifungalnih lekova, kandida ne stvara rezistenciju na PHMB – što znači da će Biguanelle jednako efikasno delovati i ako se ponovo koristi.

Napomena: Biguanelle je dostupan bez recepta kao medicinsko sredstvo, ali trudnice bi trebalo da ga koriste u dogovoru sa svojim ginekologom. Ako imate česte gljivične infekcije, razgovarajte sa lekarom o uključivanju Biguanelle rastvora i vaginaleta u terapiju ili profilaksu. 

Prevencija kandidijaze u trudnoći

Kada jednom uspešno izlečite kandidu, sigurno ćete želeti da sprečite da se ponovo javi. Nažalost, trudnice su podložne recidivima (ponovnim epizodama) kandide upravo zbog stalno prisutnih faktora rizika (hormoni i dr.). Ipak, postoje koraci koje možete preduzeti da smanjite šansu za ponovnu gljivičnu infekciju. Prevencija kandidijaze u trudnoći u velikoj meri se poklapa sa opštim preporukama za intimnu higijenu i zdrav stil života:

Pravilna intimna higijena

Održavajte redovnu higijenu spoljašnjeg genitalnog područja, ali bez preterivanja. Perite se mlakom vodom i blagim, neparfimisanim sapunom (ili samo vodom). Izbegavajte iritirajuća sredstva, jake sapune, kupke sa penom, parfimisane uloške i vlažne maramice za intimnu negu – sve to može narušiti ravnotežu flore. Ne radite vaginalna ispiranja (tuziranje) bez medicinske potrebe – vagina ima sposobnost samočišćenja, a ispiranje može učiniti više štete nego koristi. Nakon kupanja ili plivanja, temeljno ali nežno osušite intimnu regiju (tapkajte peškirom, ne trljajte jako).

Pamučni veš i udobna odeća

Nosite isključivo pamučni donji veš koji omogućava koži da diše. Sintetički materijali i tange stvaraju vlažnu i neprozračnu sredinu pogodnu za razvoj gljivica. Birajte komotniju garderobu – uske helanke, farmerke i sintetičke gaćice zadržavaju toplotu i vlagu. Po toplom vremenu, haljine i suknje mogu biti bolji izbor od uskih pantalona. Takođe, menjajte veš svakodnevno, a po potrebi i dva puta dnevno ako se jako znojite. Veš perite na visokoj temperaturi (60°C) da biste uništili eventualne gljivice.

Izbegavajte duge mokre ili znojave intervale

Posle plivanja odmah presvucite mokar kupaći kostim. Nakon vežbanja ili ako vam je vruće, nemojte dugo ostajati u znojavoj odeći – istuširajte se i presvucite u suvo. Dugo sedenje u vlažnom okruženju (npr. mokar peškir, vlažna podloga) takođe nije preporučljivo.

Balansirana ishrana sa malo šećera

Obratite pažnju na ishranu – smanjite unos rafinisanog šećera i slatkiša koji hrane kandidu. Potrudite se da vaša ishrana bude bogata povrćem, proteinima, integralnim žitaricama i zdravim mastima. Jogurt sa probiotskim kulturama može biti koristan saveznik, jer sadrži Lactobacillus bakterije koje pomažu u održavanju vaginalne flore. Naravno, u trudnoći se ne preporučuju nikakve restriktivne dijete, ali umesto slatkiša birajte voće, orašaste plodove ili med u umerenim količinama. Hidrirajte se dobro, voda pomaže opštem metabolizmu i imunitetu.

Kontrolišite druge faktore

Ako imate dijabetes ili insulinsku rezistenciju, držite nivo šećera pod kontrolom uz terapiju i ishranu (posavetujte se sa lekarom). Povišen šećer značajno povećava rizik od gljivičnih infekcija. Takođe, ako dobijete antibiotike u trudnoći, pitajte lekara da li je potrebno paralelno uzeti nešto za prevenciju kandide.

Odgovoran seksualni život

Iako kandida nije klasična polna infekcija, u slučaju ponavljanih gljivičnih infekcija korisno je lečiti i partnera istovremeno (obično antimikotična krema za njega) da ne biste jedno drugo reinficirali. U akutnoj fazi infekcije izbegavajte seksualne odnose – ne samo zbog mogućeg prenosa, već i zato što će odnos biti neprijatan zbog simptoma, a može i pogoršati tegobe. Sačekajte da se lečenje završi i simptomi povuku pre nastavka polnih odnosa. Korišćenje kondoma tokom infekcije i lečenja takođe može smanjiti verovatnoću ping-pong efekta.

Redovne kontrole

Idite na redovne ginekološke preglede i laboratorijske kontrole briseva kada vam lekar preporuči. Ponekad, i bez simptoma, pregled može otkriti početnu infekciju pa se ona može suzbiti pre nego što se uopšte razvije. Redovna poseta lekaru je najbolja preventiva za sve komplikacije u trudnoći.

Najčešća pitanja i odgovori (FAQ) o kandidi u trudnoći

Da li je kandida u trudnoći opasna?

Vulvovaginalna kandidijaza u trudnoći uglavnom nije opasna po život ili razvoj bebe, ali može biti vrlo neprijatna za mamu i dovesti do određenih komplikacija ako se ne leči. Sama kandida najčešće ne uzrokuje pobačaj niti urođene malformacije. Međutim, indirektno može dovesti do problema: jaka nelečena infekcija može izazvati iritaciju koja dovodi do kontrakcija ili pucanja vodenjaka (veoma retko), a gotovo sigurno će se preneti na bebu tokom porođaja što rezultira infekcijom u bebinim ustima ili na koži​. Takođe, svaka infekcija u trudnoći opterećuje organizam trudnice i može uticati na njeno opšte stanje. Dakle, kandida nije “opasna” u smislu da će ugroziti trudnoću kao što to mogu neke bakterijske infekcije, ali je bitno da se tretira kako bi se izbegle bilo kakve neželjene posledice.

Koji su simptomi vaginalne kandide u trudnoći?

Isti kao i van trudnoće: pre svega uporan svrab i peckanje u vaginalnoj regiji, zatim pojačan beli, grudvičasti sekret bez mirisa, crvenilo sluznice i eventualno otok. Može biti prisutan osećaj vagine “toplom i upaljenom”, nelagodnost ili blag bol pri odnosu i peckanje pri mokrenju zbog iritacije spoljašnjosti. Trudnice često opisuju sekret kao „sirast, bele boje“. Ukoliko primetite ovakve simptome, verovatno je u pitanju kandida, ali svakako posetite lekara radi potvrde.

Kako se leči kandida tokom trudnoće?

Lečenje kandide u trudnoći najčešće podrazumeva lokalne preparate (vaginalete ili kreme) koje vam lekar može prepisati. Oni se stavljaju obično 7 dana (ili duže, zavisno od preporuke) i bezbedni su za bebu. Takođe, postoji i Biguanelle rastvor i vaginalete – medicinsko sredstvo koje deluje kao antiseptik i može se koristiti u trudnoći uz odobrenje lekara. Biguanelle često preporučuju ginekolozi jer jednim ispiranjem otklanja simptome i pomaže vraćanje zdrave flore, a vaginaletama se nastavlja terapija radi sprečavanja recidiva. Bitno je da se terapija sprovede do kraja – iako simptomi mogu proći za par dana, gljivice mogu ostati prisutne, pa prekinuta terapija može dovesti do povratka infekcije. U slučaju težih ili upornijih infekcija, lekar može ordinirati terapiju i partneru (ako postoji) ili raritetno, oralni lek ako je to neophodno u kasnijoj trudnoći. Uvek se posavetujte sa svojim ginekologom koji poznaje vašu trudnoću pre uzimanja bilo kakvog leka.

Može li kandida da naškodi bebi u stomaku?

Direktno – ne toliko. Gljivice se nalaze u vagini i ne mogu dopreti do bebe dok su bebini plodovi omotači (vodenjak) intaktni. Bebu u materici štiti plodova voda i membrane. Međutim, indirektno nelečena kandida može povećati rizik od preranog pucanja vodenjaka ili infekcije plodovih ovojnica​, što može ugroziti bebu. Najčešće, najveći rizik za bebu je prilikom porođaja – dok prolazi kroz zaraženi porođajni kanal, beba može dobiti kandida infekciju na sluznicama. To se manifestuje kao soor (beličaste naslage u ustima) u prvim danima života ili kandidijaza kože/pelenska osip. Ove neonatalne infekcije mogu biti uporne, ali se uspešno leče pedijatrijskim antifungalnim gelovima. Dakle, kandida neće oštetiti bebu dok je u materici, ali da bi beba ostala zdrava i nakon rođenja, važno je da mama izleči infekciju pre porođaja.

Da li partner treba da se leči ako imam kandidu?

Ako vaš partner nema nikakvih simptoma, obično nije neophodno da uzima terapiju za kandidu, jer Candida albicans spada u oportunističke gljivice koje nisu striktno polno prenosive. Ipak, u praksi se dešava da se partneri “ping-pong” efektom međusobno reinficiraju. Muškarci mogu biti asimptomatski nosioci kandide na penisu – dakle, nemaju tegobe, ali gljivica je prisutna. Zato kod ponavljanih infekcija ili uporne kandide kod žene, lekari često preporuče terapiju i za partnera (npr. kremu sa klotrimazolom koju će mazati nekoliko dana). Time se prekida krug prenošenja. Takođe, preporučuje se apstinencija od seksa dok god infekcija traje i dok se sprovodi terapija, kako ne biste iritirali upaljenu sluzokožu i smanjili rizik od razmene gljivica. Ukratko, partner može biti uključen u lečenje ako je kandida uporna ili se stalno vraća, i svakako treba obratiti pažnju i na njegovo zdravstveno stanje.

Šta mogu da uradim da se kandida ne vraća ponovo tokom trudnoće?

Prevencija je ključna. Pridržavajte se navedenih saveta o ishrani, higijeni i načinu života: nosite pamučni veš, izbegavajte slatkiše u velikim količinama, pazite na higijenu bez preterivanja, izbegavajte nepotrebne antibiotike, itd. Takođe, nakon terapije korisno je obnoviti vaginalnu floru – u tome pomažu Biguanelle vaginalete koje vraćaju prirodnu kiselost i kolonizaciju dobrim bakterijama, ili probiotske vaginalete prema savetu lekara. Neke trudnice praktikuju da preventivno, jednom mesečno ili pre planiranog porođaja, apliciraju Biguanelle rastvor kako bi se uverile da je sve “čisto” – ovo možete pitati svog ginekologa da li je potrebno. Izbegavajte usku i sintetičku garderobu, posebno u toplim mesecima, i menjajte vlažnu odeću promptno. Ako osetite i najmanji simptom koji podseća na kandidu, reagujte odmah – često se kraćom terapijom na početku spreči teža epizoda. I ne brinite, uz dobre navike i saradnju sa lekarom, možete izgurati trudnoću bez ponovne kandidijaze ili barem brzo suzbiti svaku koja se pojavi.

    Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

    Ovulacija – simptomi i kalendar ovulacije

    28.02.2025
    ovulacija

    Ovulacija nastaje kada jajnik oslobodi jajnu ćeliju. To se obično događa oko 14. dana 28.-dnevnog menstrualnog ciklusa. Postoje različite metode praćenja ovulacije, kao što su korišćenje kalendara, praćenje cervikalne sluzi ili korišćenje testova za predviđanje ovulacije.

    Šta je ovulacija?

    Ovulacija je faza u menstrualnom ciklusu kada jajnik oslobađa jajnu ćeliju. Kada jajna ćelija napusti jajnik, putuje kroz jajovod, gde čeka da bude oplođena spermatozoidom. Prosečno, ovulacija se dešava 14. dana 28.-dnevnog menstrualnog ciklusa.

    Ovulacija i menstrualni ciklus

    Proces ovulacije počinje kada hipotalamus (deo mozga) oslobađa hormon koji oslobađa gonadotropin (GnRH). GnRH izaziva vašu hipofizu (žlezdu u mozgu) da izluči hormon koji stimuliše folikule (FSH) i luteinizirajući hormon (LH).

    Između 6. i 14. dana menstrualnog ciklusa, FSH uzrokuje da folikuli (mali mehurići tečnosti u jajnicima koji sadrže razvijajuću jajnu ćeliju) u jednom jajniku počnu da sazrevaju. Tokom 10. do 14. dana ciklusa, samo jedan od razvijajućih folikula formira potpuno zrelu jajnu ćeliju. Oko 14. dana menstrualnog ciklusa, iznenadni porast LH izaziva oslobađanje ove jajne ćelije iz jajnika. To je ovulacija. Nakon ovulacije, hormon progesteron raste, što pomaže u pripremi materice za trudnoću.

    Ovulacija, začeće i trudnoća

    Kada dođe do ovulacije, jajna ćelija putuje kroz jajovod. U jajovodu jajna ćelija susreće spermatozoide za oplodnju. Ako dođe do začeća (spermatozoid oplodi jajnu ćeliju), oplođena jajna ćelija putuje do materice. Nakon otprilike nedelju dana, oplođena jajna ćelija (sada blastocista) se pričvršćuje za unutrašnju oblogu materice. Ovo se naziva implantacija. Oslobađanje hormona estrogena i progesterona izaziva zadebljanje endometrijuma, što omogućava blastocisti da raste i razvija se u bebu. Kako se ćelije nastavljaju deliti — neke se razvijaju u fetus, dok druge formiraju posteljicu — hormoni signaliziraju telu da beba raste u materici. Ovo takođe signalizira materici da zadrži unutrašnju oblogu, što sprečava početak menstruacije. Izostanak menstruacije obično je prvi znak da ste trudni.

    kada dolazi do ovulacije

    Kada se dešava ovulacija?

    U prosečnom 28.-dnevnom menstrualnom ciklusu, ovulacija se dešava oko 14 dana pre početka sledeće menstruacije. Tačno vreme može varirati — jer dužina ciklusa kod žena može biti kraća ili duža. Za tačnije praćenje menstrualnog ciklusa mogu koristiti aplikacije na telefonu ili kalendari. Većina žena ima menstruaciju 14 do 16 dana nakon ovulacije, bez obzira na dužinu ukupnog ciklusa.

    Koliko dugo traje ovulacija?

    Jajna ćelija preživljava samo 12 do 24 sata nakon ovulacije. Ako spermatozoidi ne oplode jajnu ćeliju, telo je resorbira. Za razliku od jajne ćelije, spermatozoidi mogu preživeti nekoliko dana u jajovodima.

    Kako da znam da li ovuliram?

    Određivanje tačne ovulacije može biti teško. Postoji nekoliko metoda koje se koriste za praćenje menstrualnog ciklusa i procenjivanje kada se ovulacija dešava. Pošto svaka metoda ima svoje nedostatke, najbolje je koristiti više njih za najtačniji odgovor.

    Menstrualni ciklus 

    Ovulacija se dešava oko sredine Vašeg ciklusa ako imate ciklus od 28 dana (14. dan). Međutim, „normalan“ ciklus traje između 21 i 35 dana, što znači da je ovulacija specifična za konkretno Vaš menstrualni ciklus. Pratite svoj ciklus na papiru ili aplikaciji na telefonu tokom nekoliko meseci. Obratite pažnju na bilo kakve neobične simptome. Većina žena ovulira 14 dana pre nego što počne menstruacija, bez obzira na dužinu ciklusa.

    Metoda kalendara za praćenje ovulacije

    Žene koje koriste metodu kalendara da predviđaju ovulaciju analiziraju šest meseci menstrualnih ciklusa kako bi odredile kada su plodne. Da biste izračunali kada bi ovulacija mogla da se desi, pronađite najkraći i najduži ciklus u šestomesečnom periodu. Oduzmite 18 dana od najkraćeg ciklusa i 11 dana od najdužeg ciklusa. Ova dva broja vam daju dane u ciklusu kada ste najplodniji. Na primer, ako su Vaši ciklusi 31 i 18 dana, Vaše plodno vreme je između 10. i 20. dana ciklusa.

    Cervikalna sluz

    Cervikalna sluz je vaginalna tečnost koju proizvodi Vaš cerviks. Vaša cervikalna sluz menja se tokom menstrualnog ciklusa. Pre ovulacije, cervikalna sluz je gusta, bela i suva. Baš pre ovulacije, cervikalna sluz postaje bistra i lepljiva (kao belanca). Ova konzistencija olakšava spermatozoidima da plivaju do jajne ćelije.

    Bazalna telesna temperatura

    Telesna temperatura blago raste tokom ovulacije (tipično za oko 0,5 do 1 stepen). Merenje temperature svakog jutra pomoću digitalnog termometra specijalno dizajniranog za merenje bazalne telesne temperature može Vam pomoći. Ova metoda funkcioniše samo ako merite temperaturu pre nego što ustanete iz kreveta i pre nego što jedete/pijete. Zabeležite svoje rezultate tokom nekoliko meseci i obratite pažnju na dan ciklusa kada se povećava temperatura.

    Testovi za ovulaciju

    Testovi za ovulaciju funkcionišu slično kao testovi na trudnoću. Oni funkcionišu tako što detektuju LH (luteinizirajući hormon) u urinu. LH je hormon koji raste pre ovulacije. Pozitivan rezultat znači da ćete uskoro ovulirati (obično unutar 36 sati).

    Koji su simptomi ovulacije?

    Svaka osoba je različita i nema svaka osoba sve simptome ovulacije. Najčešći simptomi kod žena koji ih imaju su:

    • Bolne grudi
    • Nadutost
    • Manja bol u stomaku ili karlici
    • Lakše krvarenje ili uočavanje rozikastog traga na vešu
    • Promene u položaju i čvrstoći cerviksa
    • Povećana želja za seksom
    • Promene u raspoloženju
    • Promene u apetitu

    Koliko dana tokom ovulacije možete da zatrudnite?

    Iako jajna ćelija preživljava samo 24 sata, spermatozoidi mogu preživeti u materici između tri i pet dana. To znači da možete zatrudneti ako imate seksualni odnos od oko pet dana pre ovulacije do jednog dana nakon ovulacije. Ako Vam je cilj trudnoća, najbolje je da spermatozoidi već budu u Vašem telu kada ovulirate. Najveća verovatnoća za začeće javlja se kada seksualni odnos bude jedan do dva dana pre ovulacije i na dan ovulacije.

    Da li je bol tokom ovulacije normalan?

    Da, mnoge žene doživljavaju bol tokom ovulacije. Bol tokom ovulacije jesu grčevi ili bol u karlici koji se javlja oko ovulacije. Obično osećate bol u donjem stomaku i karlici, u sredini ili sa jedne strane. Bol tokom ovulacije može se javiti kada jajna ćelija ispusti folikul (mehuriće u jajnicima koji sadrže jajnu ćeliju). Može čak izazvati i blago krvarenje.

    Bol tokom ovulacije može biti uzrokovan i nekim medicinskim stanjem, pa je najbolje da se obratite svom lekaru kako biste bili sigurni da bol nije nešto ozbiljnije.

    Šta se dešava ako ne ovuliram?

    Neka zdravstvena stanja ili životni događaji mogu uticati na ovulaciju ili izazvati prestanak ovulacije. Neki od tih stanja uključuju:

    • Dojenje ili hiperprolaktinemija
    • Menopauza
    • PCOS (sindrom policističnih jajnika)
    • Primarna insuficijencija jajnika
    • Amenoreja zbog stanja poput visokog ili niskog procenta telesne masti, prekomernog stresa ili umora ili prekomernog vežbanja

    Ako Vam menstruacija nije redovna ili ne dolazi mesecima, možda ne ovulirate. Proverite sa svojim lekarom kako biste isključili ozbiljne zdravstvene probleme.

    Da li još uvek ovuliram ako koristim kontracepciju?

    Ne, ako uzimate pilule ili druge hormonske kontraceptive kako je propisano, ne biste trebali ovulirati. Imajte na umu da ovo važi samo ako koristite pilule, flastere, ili druga sredstva tačno kako je propisano. Hormoni u kontracepciji sprečavaju ovulaciju i zgušnjavaju cervikalnu sluz (što otežava spermatozoidima da plivaju).

    Možete li ovulirati, a da nemate menstruaciju?

    Da. Možete ovulirati, a da nemate „menstruaciju“. Tehnički, ako ovulirate redovno, trebalo bi i da imate redovne menstruacije. Ipak, moguće je imati menstruaciju bez stvarne ovulacije, kao i ovulirati, ali nemati pravu menstruaciju.

    Može li lek pomoći da ovulirate?

    Da, postoje lekovi za plodnost koji mogu izazvati ovulaciju. Razgovarajte sa svojim lekarom o simptomima i ciljevima, ukoliko želite da zatrudnite. Oni mogu sa Vama raditi na najboljem tretmanu i opciji u zavisnosti od Vašeg stanja.

    Ovulacija je proces koji se dešava tokom menstrualnog ciklusa. Tačno vreme ovulacije varira od osobe do osobe, pa čak i od ciklusa do ciklusa. Bez ovulacije, teško je zatrudneti ili imati redovne menstrualne cikluse. Postoji mnogo metoda koje mogu pomoći predviđanju i određivanju ovulacije. Poznavanje trenutka kada ovulirate može Vam pomoći ili da zatrudnite ili da izbegnete trudnoću. Ako ste zabrinuti zbog toga što možda ne ovulirate, obratite se svom lekaru.

      Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

      Krvarenje u trudnoći – kako izgleda, koji su uzroci i kako se leči

      29.11.2024
      trudna zena

      Lista sadržaja

      Krvarenje u trudnoći predstavlja čestu brigu mnogih trudnica. Iako može biti bezopasno, ponekad ukazuje na ozbiljnije zdravstvene probleme. Razlikovanje između normalnih i abnormalnih vrsta krvarenja ključ je za pravovremenu reakciju i očuvanje zdravlja majke i deteta. 

      Kako izgleda krvarenje u trudnoći?

      Krvarenje tokom trudnoće može izgledati različito, zavisno od uzroka i stadijuma trudnoće. Može biti svetloružičasto, jarko crveno ili tamnobraon, a često se razlikuje i po intenzitetu. Dok neke trudnice primećuju samo nekoliko kapljica krvi na donjem vešu, druge mogu doživeti obilnije krvarenje slično menstruaciji. Konzistencija krvi može biti tečna ili sa ugrušcima, a ponekad je praćeno i drugim simptomima poput bolova, grčeva ili osećaja pritiska u donjem delu stomaka.

      Važno je napomenuti da samo izgled krvarenja ne daje kompletnu sliku o tome da li je ono bezopasno ili ozbiljno. Uvek je neophodno konsultovati lekara kako bi se utvrdio uzrok. U nekim slučajevima, krvarenje je privremeno i nije povezano sa problemima trudnoće, dok u drugim može ukazivati na hitna stanja poput ektopične trudnoće ili abrupcije placente.

      Koji su uzroci krvarenja u trudnoći?

      Krvarenje tokom trudnoće može imati različite uzroke, a oni zavise od trimestra, zdravstvenog stanja trudnice i drugih faktora. Najčešći uzroci uključuju sledeće:

      Hormonska neravnoteža

      Hormoni igraju ključnu ulogu u održavanju trudnoće, posebno progesteron i estrogen. Njihova neravnoteža može izazvati slabe epizode krvarenja, posebno u ranoj trudnoći. Ovo se često dešava tokom perioda kada bi se očekivala menstruacija i naziva se „lažna menstruacija“.

      Problemi sa implantacijom embriona

      Krvarenje može nastati kada se oplođena jajna ćelija ugradi u zid materice. Ova vrsta krvarenja je obično blaga, bezbolna i traje nekoliko dana.

      Cervikalna erozija ili polipi

      Promene na grliću materice, kao što su erozija ili polipi, mogu izazvati povremeno krvarenje, naročito nakon seksualnog odnosa ili ginekološkog pregleda.

      Infekcije u ranoj trudnoći

      Bakterijske, virusne ili gljivične infekcije reproduktivnog sistema mogu iritirati cerviks ili sluzokožu, što rezultira pojavom krvarenja.

      Placentarno krvarenje

      Problemi sa placentom, poput placenta previa (nisko postavljena posteljica) ili abrupcije placente (prevremeno odvajanje placente), mogu uzrokovati ozbiljna krvarenja.

      Krvarenje usled ektopične trudnoće

      Ektopična trudnoća, gde se embrion implantira van materice, često uzrokuje intenzivno i bolno krvarenje koje zahteva hitnu medicinsku pomoć.

      Koje su vrste krvarenja u trudnoći?

      Krvarenja u trudnoći mogu se podeliti u nekoliko vrsta, od kojih svaka ima specifične karakteristike:

      Implantacijsko krvarenje

      Jedna od najčešćih i bezopasnih vrsta krvarenja. Nastaje kada se embrion ugradi u zid materice i obično traje jedan do tri dana. Ova pojava ne zahteva lečenje i smatra se normalnim delom ranog razvoja trudnoće.

      Krvarenje zbog hormonskih promena

      Hormonalne promene mogu izazvati povremene epizode krvarenja, posebno tokom prvog trimestra. Ovo je obično slabo i bezbolno, ali može izazvati zabrinutost kod trudnice.

      Krvarenje zbog cervikalnih iritacija

      Ovo krvarenje može nastati nakon seksualnog odnosa, fizičke aktivnosti ili medicinskog pregleda. Krvarenje je obično kratkotrajno i nije praćeno bolovima.

      Subhorionsko krvarenje

      Ova vrsta krvarenja nastaje zbog akumulacije krvi između zida materice i placente. Iako može izgledati zastrašujuće, u većini slučajeva se povlači spontano.

      Krvarenje u prvom trimestru trudnoće

      Prvi trimestar je najosetljiviji period trudnoće, a krvarenje u ovoj fazi je relativno česta pojava. Hormonske promene, implantacija embriona ili cervikalna erozija najčešći su uzroci. Međutim, obilno krvarenje praćeno bolovima može ukazivati na ozbiljnije probleme poput ektopične trudnoće ili spontanog pobačaja.

      Važno je pravovremeno reagovati i obratiti se lekaru radi dijagnoze. Ultrazvučni pregled i testovi krvi mogu pomoći u utvrđivanju uzroka i daljih koraka.

      Aleract® HA je dodatak ishrani namenjen trudnicama tokom prvog tromesečja, posebno do 12. nedelje gestacije. Njegovi aktivni sastojci, uključujući visokomolekularnu hijaluronsku kiselinu, alfa-lipoinsku kiselinu, magnezijum, vitamin D i vitamin B6, pomažu u prevenciji komplikacija kao što su spontani pobačaji, preeklampsija i placentarna insuficijencija. Ovaj proizvod doprinosi pravilnoj implantaciji embriona i toleranciji između majke i fetusa, što je od ključne važnosti za uspešan razvoj trudnoće. Takođe, koristi se za poboljšanje placentacije, smanjujući rizike koji su najčešći u ranoj fazi trudnoće, uključujući krvarenje u prvom trimestru trudnoće.

      aleract-ha-suplement

      Krvarenje u drugom trimestru trudnoće

      Krvarenje u drugom trimestru trudnoće manje je uobičajeno nego u prvom, ali može ukazivati na ozbiljnije probleme. Uobičajeni uzroci uključuju probleme s posteljicom, poput placenta previje, gde posteljica pokriva grlić materice, ili abrupcije placente, gde dolazi do njenog delimičnog ili potpunog odvajanja od zida materice. Ova stanja često prate bolovi u stomaku ili leđima, a obilno krvarenje može ugroziti i majku i plod. U nekim slučajevima, krvarenje može biti posledica infekcija, mioma ili traume u predelu stomaka. 

      Čak i bezbolno krvarenje u ovom periodu trudnoće treba shvatiti ozbiljno i odmah se obratiti lekaru. Ultrazvučni pregled je ključan za procenu stanja posteljice i zdravlja ploda. Takođe, testovi krvi i urina mogu pomoći u otkrivanju mogućih infekcija ili drugih problema. Lečenje zavisi od uzroka, ali može uključivati mirovanje, hospitalizaciju ili čak prevremeni porođaj ako je stanje kritično. Prevencija uključuje redovne kontrole i pažnju prema simptomima. Svaka trudnica treba da zna da pravovremena reakcija može spasiti život i njoj i bebi.

      Aleract® je takođe koristan u podršci trudnoći, ali se njegova primena više odnosi na stabilizaciju trudnoće u kasnijim fazama. Njegovi sastojci podržavaju opšte zdravlje trudnica i smanjuju stres, koji može doprineti komplikacijama kao što su prevremeni porođaji ili krvarenja tokom drugog trimestra. Uz odgovarajući unos vitamina i minerala, pomaže u očuvanju funkcije materice i posteljice, smanjujući rizik od problema poput kontrakcija i abrupcije placente

      aleract

      Šta znače različite nijanse krvi tokom krvarenja?

      Braonkasto krvarenje

      Braonkasta boja krvi obično ukazuje na staru krv koja se oslobađa iz materice. Ovo krvarenje često nije razlog za zabrinutost, naročito u ranoj trudnoći. Može se javiti kao posledica implantacije embriona ili nakon blagih cervikalnih iritacija. Iako je uglavnom bezopasno, važno je konsultovati lekara kako bi se isključili ozbiljniji uzroci, poput subhorionskog hematoma. Trajanje ovog krvarenja varira, ali obično ne traje duže od nekoliko dana. Uz to, često je bezbolno, što dodatno ukazuje na manju verovatnoću komplikacija. Ipak, trudnica treba da obrati pažnju ako se braonkasto krvarenje javi u kasnijim fazama trudnoće, jer može signalizirati probleme s posteljicom. Redovni pregledi kod ginekologa pomoći će u praćenju situacije. U većini slučajeva, lekar će savetovati mirovanje i smanjenje fizičke aktivnosti. 

      Rozikasto krvarenje u trudnoći

      Rozikasta boja krvi obično ukazuje na blago krvarenje, često povezano sa cervikalnim promenama ili hormonalnim fluktuacijama. Može se pojaviti nakon seksualnog odnosa, vaginalnog pregleda ili fizičkog napora. Ovo krvarenje je obično slabog intenziteta i ne traje dugo. Ako se javlja u ranoj trudnoći, najčešće nije razlog za zabrinutost, ali se trudnice uvek ohrabruju da konsultuju svog ginekologa. U nekim slučajevima, rozikasto krvarenje može biti povezano sa infekcijama, što zahteva lečenje antibioticima ili antifungalnim lekovima. Važno je napomenuti da, iako nije praćeno bolom, ovakvo krvarenje može ukazivati na prisustvo polipa ili manjih povreda na cerviksu. Ako se krvarenje ponavlja ili postane intenzivnije, potrebno je dodatno ispitivanje. Lekar će najverovatnije obaviti ultrazvučni pregled kako bi se isključili ozbiljniji uzroci. Trudnice treba da obrate pažnju na svaki dodatni simptom, poput bolova ili neprijatnog mirisa, koji može ukazivati na infekciju.

      Tačkasto krvarenje u trudnoći

      Tačkasto krvarenje u trudnoći je vrlo često i obično nije razlog za brigu. Karakteriše ga pojava nekoliko kapljica krvi koje su svetle boje i kratkog trajanja. Ovo krvarenje se često javlja u ranoj trudnoći zbog implantacije embriona ili blage iritacije cerviksa. Tačkasto krvarenje može nastati i usled hormonskih promena, naročito oko perioda kada bi se očekivala menstruacija. U kasnijim fazama trudnoće, može biti posledica cervikalnih promena ili povećanog protoka krvi u toj regiji. Bez obzira na njegovu čestu pojavu, svako tačkasto krvarenje treba prijaviti lekaru. U većini slučajeva, trudnicama se savetuje da miruju i izbegavaju stresne aktivnosti. Ako se krvarenje nastavi ili poveća u intenzitetu, potrebno je odmah zatražiti medicinsku pomoć.

      krvarenje u trudnoci

      Bezbolno krvarenje u trudnoći

      Bezbolno krvarenje može biti posebno zbunjujuće za trudnice, jer često ne prate nikakvi dodatni simptomi. Najčešći uzroci uključuju probleme s posteljicom, poput placenta previje, gde posteljica pokriva grlić materice. Ova vrsta krvarenja zahteva hitnu medicinsku procenu, jer može dovesti do komplikacija ako se ne leči na vreme. Takođe, bezbolno krvarenje može biti posledica cervikalnih polipa ili erozije, koji su u većini slučajeva benigni. Trudnice treba da obrate pažnju na količinu krvi i njenu boju, jer to može pomoći lekarima u postavljanju tačne dijagnoze. Lečenje uključuje mirovanje, praćenje i, u ozbiljnijim slučajevima, hospitalizaciju. Ultrazvučni pregled igra ključnu ulogu u proceni stanja. Ako se bezbolno krvarenje javlja u trećem trimestru, trudnice se obično prate u bolničkim uslovima. Prevencija uključuje izbegavanje fizičkog napora i redovne kontrole kod ginekologa.

      Kako se dijagnostikuje krvarenje u trudnoći?

      Dijagnostikovanje krvarenja u trudnoći zahteva pažljivo razmatranje simptoma, zdravstvene istorije trudnice i niz medicinskih testova. Prvi korak je razgovor sa lekarom, gde trudnica opisuje intenzitet, trajanje i izgled krvarenja. Na osnovu ovih informacija lekar odlučuje o daljim koracima.

      Anamneza – pregled kod lekara

      Anamneza je ključna za identifikaciju potencijalnih uzroka krvarenja. Lekar postavlja pitanja o prethodnim trudnoćama, pobačajima, infekcijama, prisustvu bolova i drugim simptomima. Trudnice treba da budu iskrene i detaljne, jer to olakšava postavljanje tačne dijagnoze. Takođe, lekar može proveriti da li postoje faktori rizika, poput problema sa zgrušavanjem krvi ili povreda.

      Pregled ultrazvukom

      Ultrazvuk je osnovna dijagnostička metoda za procenu stanja ploda i posteljice. Može se koristiti abdominalni ili transvaginalni ultrazvuk, u zavisnosti od trimestra trudnoće i lokacije problema. Ultrazvuk pomaže u otkrivanju ektopične trudnoće, subhorionskog hematoma, problema s posteljicom ili prisustva mioma. Ovaj pregled je neinvazivan i bezbedan za trudnicu i bebu.

      Testovi krvi

      Testovi krvi mogu pomoći u proceni nivoa hormona trudnoće (HCG), kao i otkrivanju mogućih infekcija ili anemije izazvane krvarenjem. Nizak nivo HCG-a u ranoj trudnoći može ukazivati na pobačaj ili ektopičnu trudnoću. Lekar takođe može proveriti koagulaciju krvi kako bi isključio poremećaje u zgrušavanju.

      Testovi urina

      Testovi urina koriste se za isključivanje infekcija urinarnog trakta, koje mogu izazvati krvarenje ili bolove. Ovi testovi su brzi i jednostavni, ali pružaju važne informacije o opštem zdravstvenom stanju trudnice.

      Papanikolau test

      Ako postoji sumnja na probleme sa grlićem materice, kao što su polipi ili cervikalna erozija, lekar može predložiti Papanikolau test. Ovaj test pomaže u otkrivanju promena na ćelijama grlića materice koje mogu izazvati krvarenje.

      Magnetna rezonanca

      U retkim slučajevima, kada ultrazvuk i drugi testovi ne pruže dovoljno informacija, lekar može predložiti magnetnu rezonancu. Ova metoda je bezbedna tokom trudnoće i koristi se za detaljniji pregled unutrašnjih organa.

      Koji je način lečenja?

      Lečenje krvarenja u trudnoći zavisi od uzroka, intenziteta i trajanja krvarenja, kao i opšteg zdravstvenog stanja trudnice. Cilj je da se zaustavi krvarenje, očuva trudnoća i smanji rizik od komplikacija.

      Odmaranje i smanjenje fizičke aktivnosti

      Mirovanje je često prvi korak u lečenju. Lekar može preporučiti da trudnica izbegava bilo kakav fizički napor, dugotrajno stajanje ili podizanje teških predmeta. U nekim slučajevima, potpuni odmor u krevetu je neophodan dok se stanje ne stabilizuje.

      Uzimanje lekova

      Lekovi se koriste za kontrolu krvarenja i smanjenje grčeva. Lekar može prepisati progesteron kako bi stabilizovao trudnoću, posebno ako postoji hormonalna neravnoteža. Antibiotici se koriste u slučaju infekcija, dok lekovi protiv bolova mogu pomoći u ublažavanju nelagodnosti.

      Hormonska terapija

      Ako je uzrok krvarenja hormonalna neravnoteža, lekar može prepisati dodatke progesterona ili estrogena. Ovi hormoni pomažu u održavanju trudnoće, posebno u prvom trimestru.

      Hirurški zahvati: kada se razmatraju?

      U slučajevima poput ektopične trudnoće ili prisustva polipa, hirurška intervencija može biti neophodna. Ove procedure se obično obavljaju minimalno invazivnim metodama kako bi se smanjio rizik za trudnicu i plod.

      Postupanje u slučaju ektopične trudnoće

      Ektopična trudnoća zahteva hitnu medicinsku intervenciju. Lečenje uključuje operaciju ili lekove za prekid trudnoće kako bi se sprečile ozbiljne komplikacije, poput rupture jajovoda.

      Koja je preventiva u cilju sprečavanja krvarenja u toku trudnoće?

      Prevencija krvarenja tokom trudnoće zahteva pažljivu brigu o zdravlju i praćenje saveta lekara. Redovni ginekološki pregledi su najvažniji korak u očuvanju zdravlja trudnice i ploda.

      Trudnice treba da izbegavaju naporne fizičke aktivnosti, posebno u ranim fazama trudnoće. Pravilna ishrana, bogata gvožđem i vitaminima, pomaže u održavanju zdravlja krvi i jačanju imunog sistema. Takođe, izbegavanje stresa i dovoljan odmor pozitivno utiču na celokupno stanje. U slučaju bilo kakvih simptoma, poput bola, temperature ili neuobičajenog sekreta, potrebno je odmah konsultovati lekara. Korišćenje propisane prenatalne terapije, uključujući folnu kiselinu, smanjuje rizik od komplikacija. Trudnice sa prethodnim problemima, poput spontanih pobačaja, treba posebno pažljivo da prate svoje zdravlje. Kontrola infekcija i lečenje hroničnih stanja, poput dijabetesa ili hipertenzije, dodatno smanjuje rizik od krvarenja. 

      Često postavljana pitanja (FAQ)

      Da li je krvarenje u trudnoći normalno?

      Blago krvarenje u ranoj trudnoći može biti normalno, posebno ako je povezano sa implantacijom embriona. Međutim, svako krvarenje treba prijaviti lekaru, jer može ukazivati na ozbiljne probleme.

      Kako razlikovati implantaciono krvarenje od menstrualnog?

      Implantaciono krvarenje i menstrualno krvarenje mogu izgledati slično, ali postoje ključne razlike. Implantaciono krvarenje obično se javlja u ranom stadijumu trudnoće, otprilike 6-12 dana nakon oplodnje, dok menstrualno krvarenje nastupa ciklično, obično svakih 28 dana. Implantaciono krvarenje je obično svetlo roze ili braonkaste boje i manje obilno, dok je menstrualno intenzivnije i traje duže. Osim toga, implantaciono krvarenje ne prati grčeve ili bolove koji su često prisutni tokom menstruacije. Trajanje implantacionog krvarenja je kraće, obično traje od nekoliko sati do maksimalno dva dana, dok menstruacija traje između tri i sedam dana. Važno je napomenuti da implantaciono krvarenje ne dolazi sa drugim simptomima menstruacije, poput nadutosti, glavobolje ili promene raspoloženja. Trudnice koje primećuju krvarenje, ali nisu sigurne u njegovu prirodu, treba da se obrate lekaru za dodatne savete i test trudnoće.

      Kada krvarenje u trudnoći može biti znak pobačaja?

      Krvarenje u trudnoći može biti znak pobačaja ako je obilno, praćeno jakim bolovima u donjem delu stomaka, leđima ili preponama. Najčešće se javlja u prvom trimestru i može uključivati svetlocrvenu ili tamnocrvenu krv, često sa ugrušcima. Prisutnost grčeva, nalik menstrualnim bolovima, ili osećaj pritiska u karlici dodatni su simptomi koji mogu ukazivati na pobačaj. Drugi simptomi uključuju gubitak trudnoćnih simptoma, poput jutarnje mučnine ili osetljivosti grudi. Iako nije svaki slučaj krvarenja znak pobačaja, trudnice bi trebalo odmah da obaveste svog ginekologa kako bi se uradile neophodne analize. Lekar će obično obaviti ultrazvučni pregled kako bi proverio stanje ploda i nivo hormona HCG u krvi. 

      Da li svaka trudnica koja krvari treba da se javi lekaru?

      Da, svako krvarenje u trudnoći treba prijaviti lekaru, bez obzira na njegov intenzitet ili boju. Iako blago i kratkotrajno krvarenje, poput implantacionog, obično nije razlog za zabrinutost, samo lekar može utvrditi njegov uzrok. Krvarenje može biti simptom različitih stanja, od bezazlenih cervikalnih iritacija do ozbiljnih komplikacija, poput ektopične trudnoće ili problema s posteljicom. Rana dijagnostika omogućava lekaru da proceni rizik i preduzme potrebne mere za zaštitu zdravlja trudnice i ploda. Trudnice treba da obrate pažnju na druge simptome koji prate krvarenje, poput bolova, groznice ili vrtoglavice, i da ih odmah prijave lekaru. Nikada ne treba ignorisati čak ni manje epizode krvarenja, jer one mogu ukazivati na potencijalne probleme koji zahtevaju medicinsku pažnju.

      Koliko dugo može trajati implantaciono krvarenje?

      Implantaciono krvarenje obično traje od nekoliko sati do maksimalno dva dana. U retkim slučajevima može potrajati tri dana, ali je uvek slabijeg intenziteta od menstruacije. Krvarenje je obično povremeno, sa svetlorozom ili braon bojom, i često se javlja u manjim količinama. Njegovo trajanje zavisi od brzine implantacije embriona u sluznicu materice. Za razliku od menstrualnog krvarenja, koje je konstantno i pojačava se tokom prvih dana, implantaciono krvarenje može potpuno prestati nakon samo nekoliko sati. Ako trudnica primećuje produženo ili obilno krvarenje, potrebno je obratiti se lekaru kako bi se isključili drugi uzroci. 

      Kada krvarenje u trudnoći zahteva hitnu medicinsku pomoć?

      Krvarenje u trudnoći zahteva hitnu medicinsku pomoć ako je obilno, praćeno jakim bolovima, vrtoglavicom, nesvesticom ili osećajem slabosti. Svetlocrvena krv, posebno u velikim količinama, može ukazivati na ozbiljne probleme, poput abrupcije placente ili rupture materice. Hitna intervencija je takođe potrebna ako se krvarenje javlja u trećem trimestru, jer može biti povezano sa komplikacijama poput placenta previje. Gubitak svesti, ubrzan puls ili nizak krvni pritisak dodatni su alarmantni simptomi koji mogu ukazivati na hemoragični šok. Trudnice koje primete tkivaste delove u krvarenju ili osećaju intenzivne grčeve treba odmah da se obrate hitnoj službi. 

      Može li stres izazvati krvarenje u trudnoći?

      Stres ne izaziva direktno krvarenje u trudnoći, ali može doprineti pojavi simptoma koji povećavaju rizik. Hronični stres može oslabiti imuni sistem trudnice, povećavajući rizik od infekcija koje mogu izazvati krvarenje. Takođe, stres može uticati na hormonsku ravnotežu, što može izazvati lagano krvarenje, posebno u ranoj trudnoći. Psihološka napetost može povećati krvni pritisak, što u nekim slučajevima može izazvati probleme s posteljicom. Trudnice koje su pod intenzivnim stresom treba da se fokusiraju na tehniku opuštanja, poput meditacije, joge ili dubokog disanja. Osim toga, savetovanje sa stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći u smanjenju stresa i njegovih potencijalnih posledica. Ako trudnica primeti krvarenje koje povezuje sa stresom, svakako treba da se obrati lekaru radi dodatne procene.

      Da li niska placenta može izazvati krvarenje?

      Da, niska placenta može izazvati krvarenje tokom trudnoće, stanje koje se naziva placenta previa. Ovo se dešava kada je posteljica postavljena nisko u materici i prekriva ili delimično prekriva grlić materice. Placenta previa može izazvati svetlocrveno, bezbolno krvarenje, naročito u drugom ili trećem trimestru trudnoće. Rizik od krvarenja raste kako trudnoća napreduje i kako se materica širi. Ovo stanje zahteva pažljivo praćenje od strane lekara, često uključujući preporuku za mirovanje ili ograničavanje fizičke aktivnosti. U težim slučajevima, kada postoji obilno krvarenje, može biti potrebna hospitalizacija. Ako se placenta previa otkrije rano u trudnoći, postoji mogućnost da se posteljica pomeri kako materica raste. Međutim, ako se ne pomeri, porođaj se obično obavlja carskim rezom kako bi se izbegle komplikacije. Redovni ultrazvučni pregledi su ključni za praćenje položaja posteljice i smanjenje rizika od krvarenja.

      Da li se krvarenje može pojaviti i u trudnoći blizanaca?

      Krvarenje je relativno često u trudnoći blizanaca i može se pojaviti iz različitih razloga. Jedan od najčešćih uzroka je implantacija dva embriona, što može izazvati implantacijsko krvarenje. Takođe, trudnoća blizanaca nosi veći rizik od komplikacija, kao što su subhorionski hematomi, abrupcija placente ili placenta previa, što može izazvati krvarenje. Krvarenje može biti i rezultat prekomernog rastezanja materice ili problema s jednim od plodova. Trudnice koje nose blizance često se suočavaju sa povećanim pritiskom na grlić materice, što može izazvati lagano krvarenje. Ovo je razlog zašto se trudnoće blizanaca obično klasifikuju kao visokorizične i zahtevaju češće kontrole kod ginekologa. Važno je da trudnice sa blizancima odmah prijave svako krvarenje, kako bi se brzo preduzele potrebne mere. Lekar može preporučiti dodatni odmor, prilagođenu terapiju ili čak hospitalizaciju u zavisnosti od uzroka i intenziteta krvarenja.

      Koliko dugo treba mirovati nakon epizode krvarenja?

      Dužina mirovanja nakon epizode krvarenja zavisi od uzroka, intenziteta krvarenja i opšteg zdravstvenog stanja trudnice. U slučajevima manjih krvarenja, poput implantacijskog, mirovanje može trajati samo nekoliko dana dok simptomi ne nestanu. Za ozbiljnija stanja, kao što su subhorionski hematomi ili placenta previa, lekar može preporučiti produženo mirovanje, čak i do kraja trudnoće. Potpuno mirovanje u krevetu može biti neophodno kako bi se smanjio pritisak na matericu i posteljicu. U nekim situacijama trudnicama je dozvoljeno obavljanje lakših aktivnosti, ali bez podizanja teških predmeta ili napora. Ključ je strogo pridržavanje saveta lekara, jer neadekvatno mirovanje može povećati rizik od ponovnog krvarenja ili komplikacija. Trudnice treba da izbegavaju stres i osiguraju optimalne uslove za oporavak. Pored fizičkog odmora, preporučuje se i mentalni mir, kako bi se smanjio pritisak na telo i um tokom trudnoće.

        Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

        Simptomi trudnoće – kako da ih prepoznate?

        23.10.2024
        simptomi trudnoce

        Trudnoća donosi brojne promene u telu, a prvi znakovi mogu se pojaviti mnogo pre nego što uradite test. Dok su neki simptomi trudnoće očigledni, poput izostanka menstruacije, drugi su suptilniji i lako se mogu pomešati sa svakodnevnim promenama u organizmu. Da li su učestale posete toaletu, neočekivana glad ili blaga mučnina znak da ste trudni? Svaka trudnoća je jedinstvena, a simptomi mogu varirati od osobe do osobe, pa čak i od trudnoće do trudnoće. Ako ste se pitali da li ste trudni, nastavite da čitate i saznajte koji su prvi znaci trudnoće i šta Vam telo možda pokušava reći.

        Rani simptomi trudnoće

        rani simptomi trudnoce

        Simptomi rane trudnoće mogu se razlikovati od osobe do osobe, a čak i svaka trudnoća može biti drugačija. Neke žene osećaju promene u svom telu pre nego što saznaju da su trudne, dok druge ne primete nikakve simptome. Nekoliko uobičajenih simptoma rane trudnoće:

        Izostanak menstruacije

        Najčešći i najočigledniji znak trudnoće je izostanak menstruacije. Nakon što dođe do začeća, telo proizvodi hormone koji zaustavljaju ovulaciju i sprečavaju ljuštenje sluzokože materice. To znači da se menstrualni ciklus zaustavlja i da nećete imati menstruaciju dok se beba ne rodi. Međutim, izostanak menstruacije nije uvek znak trudnoće, stres, intenzivna fizička aktivnost, dijete i hormonski poremećaji takođe mogu uzrokovati neredovne menstruacije.

        Učestalo mokrenje

        Pre nego što primetite da Vam je menstruacija izostala, možda ćete primetiti da češće idete u toalet. Ovo se događa zbog povećanja količine krvi u Vašem telu. Tokom trudnoće, Vaš krvotok se povećava, a bubrezi filtriraju krv, stvarajući više otpada koji telo izbacuje mokraćom.

        Umor

        Mnoge žene osećaju veliki umor u ranoj trudnoći. Ovaj simptom nastaje zbog visokog nivoa hormona progesterona. Umor obično postaje lakši u drugom tromesečju, ali se može vratiti u trećem tromesečju.

        mucnina u trudnoci

        Mučnina

        Mučnina, koja može biti prisutna u bilo koje doba dana, jedan je od najčešćih simptoma trudnoće. Mučnina može početi već dve nedelje nakon začeća. Neke žene samo osećaju mučninu bez povraćanja, dok druge povraćaju. Ako mučnina postane ekstremna i dovede do dehidracije, obavezno se obratite lekaru.

        Osetljive i natečene grudi

        Vaše grudi mogu postati osetljive na dodir i nateći, što je slično onome što osećate pre menstruacije, ali intenzivnije. Areole (tamni deo oko bradavica) mogu potamneti i postati veće. Ovaj simptom obično prolazi nakon što se vaše telo prilagodi promenama hormona.

        Manje uobičajeni simptomi rane trudnoće

        Spotting (implantacijsko krvarenje)

        Implantacijsko krvarenje nastaje kada se oplođena jajna ćelija pričvrsti za zid materice, što može uzrokovati blago krvarenje. Ovo krvarenje je obično svetloroze ili smeđe boje i mnogo je blaže od redovne menstruacije. Iako može izazvati zabrinutost, ovo krvarenje je normalno i traje samo nekoliko dana.

        Žudnja za hranom, stalna glad i averzija prema hrani

        Promene u apetitima i želji za određenim namirnicama mogu se dogoditi vrlo rano u trudnoći. Ove promene su povezane sa hormonskim fluktuacijama koje mogu povećati osećaj gladi ili izazvati gađenje prema određenim ukusima i mirisima. Žudnja za specifičnom hranom, poput slatkog ili slanog, često prati trudnice tokom prvog tromesečja.

        Metalni ukus u ustima

        Metalni ukus u ustima, poznat i kao disgeuzija, javlja se zbog hormonskih promena, posebno povećanog nivoa estrogena. Ovaj simptom može biti neugodan i izazvati promenu ukusa hrane i pića. Može trajati nekoliko nedelja, ali obično nestaje u drugom tromesečju kada se hormoni stabilizuju.

        Glavobolje i vrtoglavica

        Hormonske promene i povećan protok krvi mogu izazvati glavobolje i osećaj vrtoglavice u ranoj trudnoći. Dehidratacija, nizak nivo šećera u krvi ili pad krvnog pritiska takođe mogu doprineti ovim simptomima. Odmor, hidratacija i pravilna ishrana mogu pomoći u smanjenju ovih nelagodnosti.

        Blagi grčevi

        Blagi grčevi koji podsećaju na menstrualne mogu se pojaviti kada se materica prilagođava trudnoći. Ovi grčevi obično nisu razlog za brigu, ali ako postanu intenzivni ili se jave sa jakim bolom na jednoj strani, obavezno se obratite lekaru. U nekim slučajevima, grčevi mogu biti rani znak promene u materici kako se plod razvija.

        Promene raspoloženja

        Naglo povećanje hormona, posebno estrogena i progesterona, može uzrokovati nagle promene raspoloženja u ranoj trudnoći. Mnoge žene prijavljuju da se osećaju emotivnije ili razdražljivije nego obično. Ove promene raspoloženja mogu varirati u intenzitetu, ali su obično prolazne i postaju blaže kako trudnoća napreduje.

        Zapušen nos

        Zapušen nos ili trudnoćna kongestija mogu se javiti zbog povećanja nivoa hormona i zapremine krvi, što izaziva oticanje sluzokože nosa. Ovo može dovesti do osećaja suvoće i čak manjih krvarenja iz nosa. Simptom se obično poboljšava kako trudnoća odmiče, ali u međuvremenu može pomoći upotreba ovlaživača vazduha.

        Nadimanje

        Hormonske promene usporavaju varenje, što može uzrokovati nadimanje i gasove. Nadimanje je često praćeno osećajem težine u stomaku, čak i pre nego što trudnički stomak postane vidljiv. Ovaj simptom može biti neugodan, ali obično je prolazan i može se ublažiti promenama u ishrani.

        Akne i promene na koži

        Neke žene primete povećanu sklonost ka aknama tokom trudnoće zbog povećane proizvodnje ulja na koži. Promene u hormonima mogu izazvati i suvoću kože ili pojavu pigmentacija poput tamnih mrlja. Međutim, kod nekih trudnica, hormoni mogu poboljšati izgled kože i dati čuveni „trudnički sjaj“.

        Svaki od ovih simptoma je individualan, a mnoge žene ne dožive sve ili ih dožive u različitom stepenu. Ako bilo koji simptom postane previše intenzivan ili zabrinjavajući, važno je obratiti se lekaru.

        Kada se simptomi trudnoće javljaju?

        Simptomi trudnoće mogu se pojaviti vrlo rano, u roku od nekoliko dana od začeća, dok drugi ne osećaju simptome sve do nekoliko nedelja kasnije.

        Simptomi trudnoće koji se javljaju pre izostanka menstruacije

        Neki simptomi trudnoće mogu se pojaviti i pre nego što primetite da Vam je izostala menstruacija. Iako nisu univerzalni za sve, mnoge žene prijavljuju osećaj promena u telu pre nego što saznaju da su trudne. Ovi simptomi uključuju osećaj umora, češće mokrenje, blage grčeve, nadutost i promene u raspoloženju. Takođe, mnoge žene osećaju osetljivost i oticanje grudi, kao i promene u apetitima i mirisima. Iako ovi simptomi mogu ukazivati na trudnoću, oni su slični simptomima PMS-a, zbog čega je važno potvrditi trudnoću testom ili analizom krvi.

        Kako se trudnoća može potvrditi – beta hCG i test na trudnoću

        Trudnoću možete potvrditi na dva načina: korišćenjem kućnog testa na trudnoću ili analizom beta hCG hormona u krvi. Kućni testovi na trudnoću mere nivoe hCG hormona u urinu, a mogu se koristiti već od prvog dana izostanka menstruacije. Međutim, za najtačnije rezultate, preporučuje se da sačekate nekoliko dana posle izostanka menstruacije. S druge strane, analiza beta hCG iz krvi je osetljivija i može potvrditi trudnoću već 7 do 10 dana nakon začeća, pre nego što menstruacija izostane. Ova metoda je najpreciznija i često je preporučuju lekari, posebno ako je potrebno precizno praćenje nivoa hormona.

        Šta raditi ako ste trudni – sledeći koraci

        Ako ste trudni, Vaš sledeći korak je da se obratite lekaru radi zakazivanja prvog prenatalnog pregleda. Važno je započeti uzimanje prenatalnih vitamina, posebno folne kiseline, koja je ključna za zdrav razvoj neuralne cevi fetusa. Vaš lekar će obaviti pregled, potvrditi trudnoću ultrazvukom i dati Vam savete o ishrani, fizičkoj aktivnosti i opštim preporukama za zdravu trudnoću. Takođe će Vam dati uputstva o praćenju simptoma i kada je potrebno da se obratite zdravstvenom radniku. Redovni pregledi su ključni za praćenje razvoja bebe i Vašeg zdravlja tokom trudnoće. Važno je i održavati zdrav način života, izbegavati štetne supstance poput alkohola i duvana, i biti pažljivi sa lekovima koje koristite.

        Šta ako imate simptome trudnoće, a test nije pozitivan?

        Ako imate neke od simptoma trudnoće, ali test na trudnoću nije pozitivan, moguće je da ste test uradili prerano. U tom slučaju, preporučuje se da ponovite test nakon nekoliko dana. Takođe, simptomi slični trudnoći, mogu biti rezultat hormonskih promena, stresa ili drugih zdravstvenih stanja poput neredovnih ciklusa ili problema sa štitnom žlezdom. Ako simptomi potraju, a testovi na trudnoću ostanu negativni, obratite se svom lekaru kako bi proverio uzrok vaših simptoma. 

        aleract i trudnoca

        ALERACT® i ALERACT® HA – podrška tokom planiranja i rane trudnoće

        Ukoliko je trudnoća potvrđena, preporučuje se upotreba dodataka ishrani kao što su ALERACT® i ALERACT® HA. ALERACT® HA je specijalno dizajniran za upotrebu tokom planiranja trudnoće i u prvom tromesečju, do 12. nedelje gestacije. Ovaj dodatak ishrani sadrži pažljivo odabrane sastojke poput visokomolekularne hijaluronske kiseline, alfa-lipoinske kiseline, magnezijuma, vitamina D i vitamina B6. ALERACT® HA doprinosi pravilnoj placentaciji, odnosno formiranju posteljice, što je ključno za zdravu trudnoću, posebno u ranim fazama kada je rizik od spontanog pobačaja najveći.

        Korišćenje ALERACT® HA pre trudnoće takođe može poboljšati implantaciju i povećati šanse za ostvarivanje trudnoće. Ovi sastojci podržavaju zdravlje majke i fetusa od samog početka trudnoće, osiguravajući bolje uslove za razvoj ploda. Ukoliko planirate trudnoću, preporučuje se da počnete sa upotrebom ALERACT® HA pre nego što zatrudnite, jer može doprineti uspešnom začeću i zdravoj trudnoći.

        Često postavljana pitanja

        1. Da li mogu osećati simptome trudnoće pre izostanka menstruacije?

        Da, neki ljudi osećaju simptome trudnoće već nedelju dana nakon začeća, pre izostanka menstruacije.

        2. Mogu li imati simptome trudnoće, a da nisam trudna?

        Da, mnogi simptomi trudnoće se preklapaju sa simptomima PMS-a ili drugih stanja, pa je važno uraditi test na trudnoću za potvrdu.

        3. Kada mogu uraditi test na trudnoću?

        Možete uraditi test čim vam izostane menstruacija, ali za najtačnije rezultate najbolje je čekati bar nedelju dana nakon izostanka menstruacije.

        4. Da li su svi simptomi rane trudnoće isti za sve?

        Ne, simptomi trudnoće mogu se razlikovati od osobe do osobe i od trudnoće do trudnoće.

        5. Koliko često su glavobolje normalne u trudnoći?

        Blage glavobolje su normalne zbog hormonskih promena, ali ako su jake ili stalne, obratite se lekaru.

        6. Kada treba da se obratim lekaru ako sumnjam na trudnoću?

        Ako vam menstruacija izostane i test je pozitivan, obratite se svom lekaru radi zakazivanja prvog pregleda.

        7. Šta je implantacijsko krvarenje?

        Implantacijsko krvarenje je lagano krvarenje koje se može javiti kada se oplođena jajna ćelija usađuje u sluzokožu materice.

        8. Da li je normalno osećati grčeve u ranoj trudnoći?

        Blagi grčevi su normalni, ali ako su jaki ili jednostrani, važno je kontaktirati lekara.

        9. Kada počinje mučnina u trudnoći?

        Mučnina može početi već dve nedelje nakon začeća i može trajati do kraja prvog tromesečja.

        10. Da li je normalno biti stalno umoran u ranoj trudnoći?

        Da, umor je vrlo čest simptom u ranoj trudnoći zbog povećanja hormona progesterona.

          Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

          Upala jajnika – koji su simptomi, kako nastaje i kako se leči

          30.09.2024
          upala jajnika

          Upala jajnika ili oophoritis je infekcija koja zahvata jedan ili oba jajnika i može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme ako se ne leči na vreme. Ovo stanje može biti izazvano različitim faktorima, najčešće bakterijskim infekcijama u reproduktivnom sistemu.

          Šta je upala jajnika?

          Upala jajnika je medicinski termin koji označava infekciju jednog ili oba jajnika, koji imaju ključnu ulogu u proizvodnji jajnih ćelija i hormona. Infekcija može biti akutna, što znači da nastupa iznenada i brzo napreduje, ili hronična, kada traje duži vremenski period sa blažim simptomima. Upala najčešće nastaje kao posledica širenja bakterija kroz genitalni trakt, a može zahvatiti i druge okolne organe. Zbog svoje ozbiljnosti, rano otkrivanje i lečenje su ključni kako bi se izbegle komplikacije poput neplodnosti ili sepse.

          Koji je značaj ranog prepoznavanja simptoma?

          Rano prepoznavanje simptoma upale jajnika od suštinske je važnosti za uspešno lečenje. Simptomi poput bolova u donjem delu stomaka, neredovnih menstrualnih ciklusa, povišene temperature i osećaja groznice mogu ukazivati na prisutnost infekcije. Ukoliko se ovi simptomi ignorišu, infekcija se može proširiti na jajovode, matericu ili čak krvotok, uzrokujući ozbiljnije zdravstvene probleme. Pravovremeno reagovanje omogućava lečenje antibioticima u ranoj fazi, čime se smanjuje rizik od trajnih oštećenja jajnika ili neplodnosti.

          Koji su rizici neblagovremenog lečenja upale jajnika?

          Neblagovremeno lečenje upale jajnika može imati ozbiljne posledice, uključujući trajna oštećenja jajnika, stvaranje apscesa ili gnojnih džepova u jajnicima i okolnim tkivima. To može izazvati pojavu hroničnih bolova u karlici i smanjenje plodnosti. Dugotrajno ignorisanje simptoma ili samostalno lečenje bez stručnog nadzora može značajno pogoršati zdravstveno stanje.

          Simptomi upale jajnika

          Simptomi upale jajnika mogu varirati od blagih do veoma ozbiljnih, i često se pogrešno povezuju sa drugim stanjima, kao što su bolni menstrualni ciklusi ili infekcije urinarnog trakta.

          ●     Bol u donjem delu stomaka

          Bol u donjem delu stomaka ili karlice jedan je od najčešćih simptoma upale jajnika. Ovaj bol može biti konstantan ili povremen, obično izraženiji na jednoj strani. Intenzitet bola može varirati, ali u većini slučajeva bol postaje jači tokom fizičke aktivnosti, seksualnih odnosa ili menstruacije. Kod nekih žena, bol se može širiti ka donjem delu leđa ili butinama, što može otežati svakodnevne aktivnosti.

          ●     Nepravilno krvarenje

          Nepravilno vaginalno krvarenje, koje se javlja između menstrualnih ciklusa ili tokom samog ciklusa, može biti znak upale jajnika. Ovo krvarenje može biti obilno ili samo u vidu tačkastog krvarenja, a često se javlja zajedno sa bolovima. Uz to, menstrualni ciklusi mogu postati nepravilni, duži ili kraći nego inače, što dodatno otežava prepoznavanje uzroka. Nepravilno krvarenje može biti posledica različitih stanja i uvek je signal da je potrebno obaviti pregled kod ginekologa.

          ●     Povišena temperatura i groznica

          Povišena telesna temperatura, praćena osećajem groznice, čest je znak infekcije, uključujući upalu jajnika. Groznica može biti umerena ili visoka, zavisno od težine infekcije. U kombinaciji sa drugim simptomima kao što su bol i nepravilno krvarenje, povišena temperatura ukazuje na potrebu za hitnim lekarskim pregledom.

          Uzroci upale jajnika

          ●     Bakterijske infekcije

          Bakterijske infekcije, naročito one izazvane bakterijama poput E. coli, Streptococcus ili Staphylococcus, često su glavni uzrok upale jajnika. Ove bakterije mogu ući u jajnike kroz genitalni trakt ili krvotok i izazvati infekciju. Takođe, nesterilni medicinski instrumenti korišćeni tokom ginekoloških procedura mogu uneti bakterije u jajovode i jajnike.

          ●     Seksualno prenosive bolesti

          Seksualno prenosive bolesti kao što su hlamidija i gonoreja često izazivaju infekcije reproduktivnog sistema, uključujući i jajnike. Ako se ove infekcije ne leče na vreme, bakterije se mogu proširiti na jajovode i jajnike, izazivajući ozbiljnu upalu. Mnoge žene koje imaju ove infekcije ne pokazuju simptome u početnoj fazi, što dodatno otežava rano otkrivanje.

          ●     Upala drugih organa

          Infekcije u okolnim organima, poput materice ili jajovoda, mogu se proširiti na jajnike i izazvati upalu. Ovo se posebno dešava kada se infekcije u karličnim organima ne leče na vreme ili se pogrešno dijagnostikuju. Na primer, upala jajovoda, poznata kao salpingitis, može brzo preći na jajnike i izazvati dodatne komplikacije.

          Kako se dijagnostikuje upala jajnika?

          Dijagnoza upale jajnika podrazumeva kombinaciju fizičkog pregleda i laboratorijskih testova.

          Ultrazvuk

          Ultrazvuk je neinvazivna dijagnostička metoda koja koristi zvučne talase za stvaranje slike unutrašnjih organa, uključujući jajnike. Ova metoda pomaže lekarima da vide veličinu i oblik jajnika, kao i da identifikuju eventualne znakove upale, ciste ili apscese. Ultrazvuk je često prvi korak u postavljanju tačne dijagnoze.

          Laboratorijski testovi za potvrdu dijagnoze

          Laboratorijski testovi, kao što su analiza krvi i vaginalnog brisa, koriste se za otkrivanje prisutnosti bakterija ili drugih mikroorganizama koji mogu biti uzročnici infekcije. Krvni testovi mogu pokazati povišene nivoe leukocita, što ukazuje na prisutnost infekcije, dok vaginalni brisevi omogućavaju identifikaciju specifičnih patogena.

          Kako se leči upala jajnika?

          Lečenje upale jajnika zavisi od težine infekcije i od toga da li je izazvana bakterijskom infekcijom ili nekom drugom vrstom patogena. Terapija se obično sastoji od antibiotika, ali u težim slučajevima mogu biti potrebni hospitalizacija ili čak hirurški zahvati.

          Kada je potrebno hitno lečenje?

          Ako upala jajnika izaziva jake bolove, visoku temperaturu ili simptome kao što su ubrzani rad srca, drhtavica ili nagli pad krvnog pritiska, hitno lečenje je neophodno.

          Antibiotici kao prva linija odbrane

          U većini slučajeva, antibiotici su prvi korak u lečenju upale jajnika, posebno ako je uzrok bakterijska infekcija. Lekar obično propisuje antibiotike širokog spektra kako bi se pokrio što veći broj mogućih patogena, pre nego što se rezultati laboratorijskih testova potvrde specifičnog uzročnika infekcije. Antibiotici se mogu davati oralno, ali kod ozbiljnijih slučajeva može biti potrebno davanje lekova putem infuzije.

          Koliko dugo traje lečenje antibioticima?

          Lečenje antibioticima obično traje između 7 i 14 dana, u zavisnosti od težine infekcije i odgovora pacijentkinje na terapiju. U težim slučajevima, ili ako se infekcija proširila na druge organe, tretman može trajati duže. Nakon završetka antibiotske terapije, često je potrebno kontrolisati stanje kako bi se osiguralo da se infekcija nije vratila.

          Koje su moguće komplikacije i posledice upale jajnika?

          Ako se upala jajnika ne leči na vreme, mogu se pojaviti ozbiljne komplikacije koje ne samo da otežavaju lečenje već i trajno utiču na zdravlje žene. Moguće komplikacije uključuju širenje infekcije na druge organe, hronične bolove, formiranje ožiljnog tkiva i smanjenje plodnosti.

          Šta se dešava ako se upala jajnika ne leči?

          Nelečena upala jajnika može dovesti do stvaranja apscesa u jajnicima ili okolnim tkivima, što zahteva hiruršku intervenciju. Infekcija se može proširiti na jajovode, matericu, pa čak i na abdominalnu šupljinu, izazivajući ozbiljnije stanje poznato kao pelvična upalna bolest (PID).

          Moguće dugoročne posledice neblagovremenog lečenja

          Neblagovremeno ili neadekvatno lečenje može dovesti do trajnih posledica, kao što su hronični bolovi u karlici, ožiljke na reproduktivnim organima i smanjenje funkcije jajnika. Ožiljci koji se formiraju kao posledica dugotrajne upale može izazvati opstrukciju jajovoda, otežavajući oplodnju jajne ćelije. Takođe, mogu se javiti problemi sa ciklusom i plodnošću, što dodatno komplikuje buduće pokušaje začeća.

          Povezanost upale jajnika sa neplodnošću

          Ožiljci u jajovodima mogu sprečiti prolazak jajne ćelije ili spermatozoida, što otežava proces oplodnje. Čak i nakon izlečenja, ožiljci ili hronična upala mogu ostaviti trajne posledice na plodnost kod žena, povećavajući rizik od vanmaterične trudnoće ili smanjenja kvaliteta jajnih ćelija.

          Načini prevencije upale jajnika

          Redovni ginekološki pregledi

          Redovni ginekološki pregledi su od vitalne važnosti za rano otkrivanje i lečenje infekcija pre nego što se prošire na jajnike. Ginekolozi mogu identifikovati potencijalne infekcije ili abnormalnosti kroz redovne preglede, PAPA testove i ultrazvuk. Takođe, redovno praćenje stanja reproduktivnih organa omogućava rano prepoznavanje simptoma upale jajnika, čime se izbegavaju komplikacije.

          Pravilna higijena kao prevencija

          Održavanje pravilne genitalne higijene je ključni faktor u prevenciji upale jajnika, jer smanjuje rizik od ulaska bakterija u reproduktivni sistem. Pravilno pranje genitalnog područja, izbegavanje agresivnih sapuna i parfemisanih proizvoda, kao i korišćenje zaštite tokom seksualnih odnosa, pomažu u očuvanju zdravlja. Takođe, preporučuje se izbegavanje predugog korišćenja tampona i redovna promena higijenskih uložaka tokom menstruacije.

          biguanelle rastvor vaginalete

          BIGUANELLE® rastvor i vaginalete pomažu u održavanju zdrave vaginalne mikroflore i sprečava pojavu neprijatnih simptoma poput svraba, peckanja i neprijatnog mirisa.

          BIGUANELLE® rastvor se može primenjivati preventivno jednom mesečno nakon menstruacije. Jedna aplikacija rastvora efikasno uklanja višak sekreta i patogene, pružajući osećaj svežine i čistoće.

          Slično tome, BIGUANELLE® vaginalete mogu se koristiti nakon rastvora, kao dodatna nega i zaštita. Upotreba vaginaleta pomaže u obnavljanju i održavanju prirodne kiselosti vagine, što je ključno za očuvanje zdravlja intimne zone.

          Redovna primena ovih proizvoda može doprineti sprečavanju povratka infekcija i pomoći u održavanju optimalne vaginalne higijene. Njihova upotreba treba biti u skladu sa preporukama lekara, kako bi se obezbedila maksimalna efikasnost i sigurnost.

          Zdrav stil života kao ključ prevencije

          Zdrav stil života, koji uključuje uravnoteženu ishranu bogatu vitaminima i mineralima, redovnu fizičku aktivnost i adekvatan san, može ojačati imunološki sistem i smanjiti šanse za razvoj infekcija. Smanjenje stresa i izbegavanje pušenja i prekomerne konzumacije alkohola takođe doprinose opštem zdravlju organizma i reproduktivnih organa.

          Uloga partnera u prevenciji upale jajnika

          Korišćenje kondoma tokom seksualnih odnosa može smanjiti rizik od prenosa bakterijskih infekcija, dok redovni lekarski pregledi partnera pomažu u otkrivanju eventualnih infekcija pre nego što izazovu probleme. Održavanje otvorene komunikacije sa partnerom o zdravstvenim pitanjima i seksualnim navikama doprinosi očuvanju reproduktivnog zdravlja obe strane.

           

          Često postavljana pitanja

          1.   Može li upala jajnika proći sama od sebe?

          Ne, upala jajnika zahteva medicinsku intervenciju, najčešće u obliku antibiotika.

          2.   Da li je operacija neophodna za lečenje upale jajnika?

          U težim slučajevima, kada se razvije apsces ili komplikacije, operacija može biti potrebna.

          3.   Da li se upala jajnika može javiti tokom trudnoće?

          Da, ali je ključno brzo reagovati kako bi se zaštitilo zdravlje majke i fetusa.

          4.   Kako upala jajnika utiče na menstrualni ciklus?

          Može izazvati nepravilna krvarenja, bolne menstruacije ili potpuni izostanak ciklusa.

          5.   Koje su razlike između akutne i hronične upale jajnika?

          Akutna upala je iznenadna i jaka, dok hronična može biti manje intenzivna, ali dugotrajnija.

          6.   Da li seksualni odnosi mogu pogoršati upalu jajnika?

          Seksualni odnosi mogu pogoršati simptome ako je infekcija prisutna, te se ne preporučuju tokom lečenja.

          7.   Da li se upala jajnika može otkriti ultrazvukom?

          Da, ultrazvuk može pomoći u vizualizaciji stanja jajnika i otkrivanju upale.

          8.   Kako prepoznati upalu jajnika kod mladih devojaka?

          Simptomi kod mladih devojaka uključuju bol u donjem stomaku, groznicu, i neredovna krvarenja.

            Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

            Gljivične infekcije – šta ih uzrokuje i šta ako ih zanemarite?

            26.06.2024

            Gljivične infekcije su čest zdravstveni problem koji pogađa mnoge ljude širom sveta. Ove infekcije mogu biti uzrokovane različitim vrstama gljivica, a ako se ne leče na vreme, mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija.

            Šta uzrokuje gljivične infekcije?

            Gljivične infekcije su uzrokovane prekomernim rastom gljivica u telu. Najčešći uzročnik je gljivica Candida, koja prirodno živi na koži i sluzokožama, ali može izazvati infekciju kada se prekomerno razmnoži. Glavni uzroci prekomernog rasta gljivica uključuju vlagu i toplotu, oslabljen imunološki sistem, dijabetes, upotreba antibiotika i hormonske promene.

             

            Toplo vreme i kandidijaza

            Gljivice uspevaju u toplim i vlažnim uslovima, što objašnjava zašto su koža i sluzokože, kao što su usta, grlo, vagina i prepone, često pogođene.

            Toplo vreme može doprineti razvoju kandidijaze zbog povećane vlage i znojenja, što stvara idealne uslove za rast gljivica. Letnji meseci i topla klima povećavaju rizik od gljivičnih infekcija, posebno u područjima tela koja su sklona znojenju, kao što su prepone, pazuh i stopala.

            Da biste smanjili rizik od kandidijaze tokom toplog vremena, važno je održavati dobru higijenu, nositi prozračnu i pamučnu odeću, redovno se tuširati i temeljno sušiti kožu. Takođe, izbegavajte nošenje mokre odeće ili kupaćih kostima duže vreme.

             

            Oslabljen imunološki sistem i gljivične infekcije

            Osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom, bilo zbog bolesti ili upotrebe određenih lekova, imaju veći rizik od razvoja gljivičnih infekcija.

            Pad imuniteta može značajno povećati rizik od gljivičnih infekcija. Imunološki sistem igra ključnu ulogu u borbi protiv infekcija, uključujući gljivične infekcije. Osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom, bilo zbog bolesti, stresa, loše ishrane ili upotrebe određenih lekova, podložnije su razvoju gljivičnih infekcija.

            Lekovi kao što su kortikosteroidi, imunosupresivi i neki antibiotici mogu oslabiti imunološki sistem ili narušiti ravnotežu mikroflore, povećavajući rizik od gljivičnih infekcija. Ako koristite ove lekove, važno je biti svestan potencijalnih nuspojava i preduzeti odgovarajuće preventivne mere.

             

            Korišćenje antibiotika

            Antibiotici mogu uništiti dobre bakterije koje održavaju ravnotežu mikroflore, omogućavajući gljivicama da se razmnože. Direktno su povezani i sa slabljenjem imunološkog sistema, pa je njihova upotreba jedan od glavnih uzročnika pada imuniteta.

             

            Da li insulinska rezistencija i dijabetes uzrokuje kandidijazu?

            Visok nivo šećera u krvi može stvoriti povoljne uslove za rast gljivica.

            Dijabetes može značajno povećati rizik od kandidijaze, koja je gljivična infekcija uzrokovana gljivicom Candida. Visoki nivoi šećera u krvi pružaju povoljne uslove za rast i razmnožavanje gljivica. Osim toga, osobe sa dijabetesom mogu imati oslabljen imunološki sistem, što dodatno povećava rizik od infekcija.

            Kod osoba sa dijabetesom, kandidijaza se najčešće manifestuje kao oralna kandidijaza (soor), vaginalna kandidijaza ili infekcije kože. Simptomi uključuju svrab, peckanje, crvenilo i beličasti sekret u pogođenim područjima. Ako se ne leči, kandidijaza može dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema, kao što su infekcije krvotoka.

            Insulinska rezistencija je pred-dijabetes stanje, a uz pravovremeno dijagnostifikovanje i lečenje može se izbeći razvoj dijabetesa.

             

            Hormonalne promene

            Hormonalne promene tokom menstrualnog ciklusa, trudnoće ili menopauze mogu povećati rizik od gljivičnih infekcija.

             

            Šta je vaginalna gljivična infekcija?

            Vaginalna gljivična infekcija je vrsta vaginitisa, stanja u kojem je vagina otečena, bolna i nekada inficirana. Postoji nekoliko tipova vaginitisa (svaki sa sličnim simptomima) ali vaginalne gljivične infekcije su jedne od najčešćih.

            Vaginalna kandidijaza je vrsta gljivične infekcije. Kada je kandida kod žena u ravnoteži unutar tela, nema problema ali ako se poremeti, brzo se razmnožava i može izazvati infekciju. Gljivična infekcija uzrokuje peckanje, svrab, crvenilo na vulvi (spoljnim delovima vagine) i promene u vaginalnom sekretu.

             

            Kako izgleda vaginalna gljivična infekcija?

            Izgled vulve i vaginalnog sekreta će se promeniti ako imate gljivičnu infekciju. Regija kože neposredno izvan otvora vagine može da svrbi i peče. Svrab vagine i peckanje mogu se pogoršati kada mokrite ili imate seksualni odnos. Vaginalni sekret može postati gušći i grudvastiji (sirast vaginalni sekret), dok miris ne bi trebalo da se promeni. Može biti nešto više slatkast nego inače, ali ne i neprijatan kao kod bakterijskih infekcija. Moguće je i da simptomi izostanu, ali da brisevi pokažu da je ipak prisutna vaginalna kandidijaza (VI grupa vaginalnog sekreta).

             

            Koliko su česte vaginalne gljivične infekcije?

            Gljivična vaginalna infekcija, zajedno sa bakterijskom vaginozom, spada među najčešće upale kod žena. Otprilike 75% seksualno aktivnih žena imalo je ovu infekciju barem jednom u životu, a polovina njih je iskusila probleme ove infekcije više puta. Kod oko 10% žena kandidijaza se često ponavlja kao rekurentna infekcija. Gljivične infekcije su drugi najčešći uzrok vaginitisa (bakterijska vaginoza je najčešća).

             

            Šta povećava rizik od gljivične infekcije?

             

            Određeni faktori mogu povećati rizik od dobijanja vaginalne gljivične infekcije. Oni su slični i za vaginalnu kandidijazu kao i za kandidijazu bilo kog drugog dela tela. Neki od faktora za povećanje rizika vaginalne kandidijaze su:

            • Korišćenje antibiotika, kontraceptivnih pilula ili određenih steroida.
            • Trudnoća.
            • Slab imunološki sistem.
            • Netretiran dijabetes.

            Određeni faktori životnog stila takođe povećavaju rizik od vaginalne gljivične infekcije, kao što su:

            • Sedenje u mokrom kupaćem kostimu.
            • Ne menjanje odeće mokre od znoja.
            • Korišćenje mirisnih tampona i uložaka ili vaginalnog dezodoransa.

             

            Vežbanje i vaginalna nelagodnost

            Vežbanje je važno za održavanje zdravlja, ali može doprineti vaginalnoj nelagodnosti i povećanom riziku od gljivičnih infekcija. Znojenje i trenje tokom vežbanja mogu stvoriti vlažno i toplo okruženje koje pogoduje rastu gljivica. Sintetički materijali u sportskoj odeći takođe mogu zadržavati vlagu, povećavajući rizik od infekcija.

            Da biste smanjili rizik od vaginalne nelagodnosti i gljivičnih infekcija tokom vežbanja, nosite prozračnu i pamučnu sportsku odeću, odmah se presvlačite nakon treninga, i temeljno sušite intimne delove tela. Redovna higijena i korišćenje blagih sredstava za pranje takođe mogu pomoći u prevenciji infekcija.

             

            Predmenstrualni simptomi – PMS ili kandidijaza

            Predmenstrualni simptomi, kao što su bolovi u stomaku, nadutost i promene raspoloženja, mogu se ponekad pomešati sa simptomima kandidijaze. Hormonalne promene tokom menstrualnog ciklusa mogu uticati na vaginalnu mikrofloru, povećavajući rizik od gljivičnih infekcija. Veoma često i nakon menstruacije možete imati osećaj svraba i peckanja, a da testovi ne pokažu kandidijazu. Uzrok tome jeste velika vlažnost, krvarenje a i upotreba uložaka. Mirišljavi i dnevni ulošci mogu izazvati ovakve simptome jer dovode do iritacije vaginalne sluzokože.

            Ako uz svrab, peckanje i crvenilo primetite i pojačan sirasti-beličasti sekret, moguće je da imate kandidijazu, a ne samo predmenstrualne simptome. U takvim slučajevima, važno je konsultovati se sa lekarom radi odgovarajuće dijagnoze i lečenja.

             

            Simptomi vaginalne gljivične infekcije

            Simptomi su:

            • Svrab ili peckanje u vagini i vulvi.
            • Gust, beli vaginalni sekret sa sirastom konzistencijom.
            • Crvenilo i otok vagine i vulve.
            • Male posekotine ili pukotine na koži vulve zbog krhke kože u tom području.
            • Peckanje tokom mokrenja.
            • U nekim slučajevima, još jedan simptom vaginalne gljivične infekcije može biti bol tokom seksa. 

            Kako se dijagnostikuje gljivična infekcija?

            Vaš ginekolog dijagnostikuje vaginalnu gljivičnu infekciju. Potrebno je da odete na pregled i da razgovarate o simptomima koje imate. Ginekolog će najverovatnije uzeti uzorak sekreta iz Vaše vagine da potvrdi gljivičnu infekciju. Kombinacija simptoma i uzorka sekreta omogućiće ginekologu da odredi koji tip gljivične infekcije imate i kako da je lečite.

             

            Kako se leči vaginalna gljivična infekcija?

            Antifungalni lekovi leče većinu vaginalnih gljivičnih infekcija. Specifičan lek zavisi od ozbiljnosti infekcije. Ginekolog će Vam propisati najbolji tretman na osnovu simptoma i stanja.

            Antifungalni lekovi deluju tako što se bore protiv prekomernog rasta gljivica u telu. Lekovi su ili oralni (obično se daju u jednoj dozi flukonazola oralno) ili topikalni (koriste se dnevno do sedam dana). Možete primeniti topikalne lekove na područje vagine ili ih staviti unutar vagine (supozitorije) koristeći aplikator.

            Ginekolog će Vam dati informacije o svakom obliku leka i uputstva kako da ih pravilno koristite. Važno je uvek slediti uputstva, kako biste bili sigurni da je infekcija potpuno izlečena i da se ne vrati.

            Ako uzimate lekove za gljivičnu infekciju, ne bi trebalo da imate seks dok ne završite sa tretmanom. Seks može izazvati više iritacija, a određeni antifungalni lekovi mogu oslabiti materijale korišćene u kondomima i dijafragmama.

             

            Koliko dugo traju gljivične infekcije?

            Većina gljivičnih infekcija se povlači sa lekovima nakon nekoliko dana, ali može trajati celu nedelju. Ozbiljniji slučajevi mogu trajati duže i zahtevati duže lečenje. Uverite se da koristite lekove prema uputstvima i nemojte da prekidate terapiju sa prestankom simptoma jer se infekcija može vratiti.

             

            Hoće li moja gljivična infekcija proći sama od sebe?

            Ne, gljivična infekcija ne može proći sama od sebe. Samo lek koji uništava gljivice će pomoći da izlečite vaginalnu gljivičnu infekciju.

             

            Zapostavljena gljivična infekcija – kako da je prepoznate i kako da reagujete na vreme

            Zapostavljena gljivična infekcija može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Simptomi netretirane gljivične infekcije uključuju hronični svrab, peckanje, crvenilo, zadebljanje kože i trajne promene u izgledu i teksturi pogođenih područja.

            Ako sumnjate na gljivičnu infekciju, važno je reagovati na vreme i potražiti medicinsku pomoć. Rano dijagnostikovanje i lečenje mogu sprečiti komplikacije i ubrzati oporavak. Nelečene gljivične infekcije mogu se proširiti na druge delove tela i dovesti do sekundarnih infekcija.

             

            BIGUANELLE® – prva pomoć kod vaginalne kandidijaze

            BIGUANELLE® je efikasan proizvod koji pomaže u borbi protiv gljivičnih infekcija. BIGUANELLE® je gel-rastvor koji se može koristiti čim se pojave neprijatni simptomi poput svraba, peckanja, pojačanog sekreta. Ono što ga izdvaja od drugih proizvoda je što deluje odmah.

            Ukoliko simptomi traju danima i uporni su, preporuka je da se prvo primeni BIGUANELLE® (smanjiće simptome, skinuće višak sekreta), a nakon toga ciljana terapija (antimikotik) koja će onda ostvariti pun efekat terapije.

            Poželjno je da se BIGUANELLE® primeni i na kraju terapije kako bi se uklonila preostala kandida, obnovila mikroflora i na taj način sprečio povratak kandide.

            Ukoliko imate kandidu koja se često vraća, poželjno je da BIGUANELLE® primenjujete preventivno jednom mesečno nakon menstruacije.

            Kako mogu smanjiti rizik od gljivične infekcije?

            • Izbegavajte upotrebu mirišljavih tampona ili uložaka.
            • Presvucite se odmah nakon plivanja ili vežbanja da biste izbegli nošenje mokre odeće.
            • Nosite pamučni donji veš i prozračnu odeću.
            • U slučaju primene antibiotika, aplikujte BIGUANELLE® nakon terapije.
            • Kontrolišite unos rafinisanih šećera.

            Gljivične infekcije su čest zdravstveni problem koji može imati ozbiljne posledice ako se ne leče na vreme. Prepoznavanje simptoma i pravovremeno reagovanje ključno je za sprečavanje komplikacija.

              Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

              Carski rez – šta treba da znate

              30.05.2024
              carski-rez-2-min

              Šta je carski rez?

              Carski rez (poznat i kao sekcija ili carski porođaj) je hirurški postupak pri kojem se beba rađa kroz rezove na stomaku i materici. Izvodi se onda kada vaginalni porođaj nije moguć ili nije siguran, ili kada je zdravlje majke ili bebe ugroženo.

              Kada je potreban carski rez?

              Carski rez može biti neophodan ako postoje određena medicinska stanja ili ako se tokom vaginalnog porođaja pojave komplikacije. U skladu sa tim, razlikuje se planirani i hitni carski rez.

              Planirani carski rez se dešava kada su prisutni sledeći uslovi:

              Cephalopelvic disproportion (CPD)

              CPD je termin koji znači da je bebina glava ili telo preveliko da bi bezbedno prošlo kroz karlicu, ili je karlica previše mala za prosečno veliku bebu. Ovo će proceniti ginekolog na nekom od pregleda tokom devetog meseca trudnoće.

              Prethodni carski rez

              Iako je moguće imati vaginalni porođaj nakon prethodnog carskog reza, to nije opcija za sve. Faktori koji mogu uticati na to uključuju tip reza na materici korišćenog u prethodnom carskom rezu i rizik od pucanja materice, kao i sam tok trudnoće nakon prethodne koja se završila carskim rezom.

              Očekivanje blizanaca

              Iako se blizanci često mogu roditi vaginalno, dve ili više beba može zahtevati carski rez.

              Placenta previa

              U ovom stanju, placenta je pričvršćena previše nisko u materici i blokira izlaz bebe kroz grlić materice.

              Bočni položaj bebe

              Vaša beba je u horizontalnom, ili bočnom položaju u materici.

              Karlični položaj bebe

              U ovoj situaciji, beba je stopalima ili zadnjicom prema napred u materici. Neki lekari mogu pokušati da okrenu bebu, ali će carski rez biti neophodan ako to ne uspe.

              Zdravstvena stanja

              Stanja kao što su srčana bolest, problemi sa pritiskom, pa čak i velika dioptrija mogu se pogoršati tokom porođaja vaginalnim putem. Takođe, carski rez je neophodan ukoliko imate genitalni herpes u vreme porođaja.

              Opstrukcija

              Veliki miom na materici, fraktura karlice ili očekivanje bebe sa određenim kongenitalnim anomalijama mogu takođe biti razlozi za carski rez.

              Hitni ili neplanirani carski rez može biti potreban ako se tokom porođaja pojave sledeći uslovi:

              Porođaj ne napreduje

              Termin takođe poznat kao produženi porođaj, to znači da se grlić materice širi i skraćuje, ne stanjuje se (ne effacira) ili se beba prestane kretati niz porođajni kanal (beba ostane zaglavljena u porođajnom kanalu).

              Kompresija pupčane vrpce

              Pupčana vrpca je omotana oko bebinog vrata ili tela ili je uhvaćena između bebinih glave i majčine karlice.

              Prolaps pupčane vrpce

              Pupčana vrpca izlazi kroz grlić materice pre nego beba.

              Ablacija placente

              Placenta se odvaja od zida materice pre nego što se beba rodi.

              Fetalni distres

              Kod bebe mogu se razviti problemi koji uzrokuju nepravilan srčani ritam tokom porođaja. Ginekolog u tom slučaju može odlučiti da beba više ne može tolerisati porođaj te da je pod stresom i da je neophodan carski rez.

              Koliko su česti carski rezovi?

              Prema podacima Zavoda za statistiku, carski rezovi čine oko 30% svih porođaja u Srbiji. Iako je carski rez rutinska procedura, rizici kod porođaja carskim rezom su i dalje veći u odnosu na rizike koje nosi vaginalni porođaj.

              Priprema za carski rez

              Ako je planiran carski rez, sledeće procedure su standardne:

              • Potpisivanje formulara za pristanak na postupak.
              • Razgovor sa anesteziologom o opcijama anestezije. Najčešće se koristi epidural (ili spinalna anestezija) koji utrne telo od grudi do stopala. Ovo omogućava majci da bude budna tokom porođaja i vidi bebu odmah po rođenju. Između majke i bebe se postavlja paravan, tako da ona neće videti porođaj.
              • Uklanjanje dlaka u predelu oko reza.
              • Klistiranje radi pražnjenja creva.
              • Postavljanje katetera kako bi bešika ostala prazna tokom i nakon operacije. Ovaj postupak se obično izvodi nakon davanja anestezije, tako da se ne oseća bol ili neprijatnost.
              • Postavljanje monitora za praćenje srčanog ritma i krvnog pritiska.
              • Postavljanje braunile u ruku za davanje lekova i tečnosti kroz infuziju. Braunila se uklanja kada se napusti bolnica ili kada više nije potrebna.
              • Razgovor sa ginekologom o postupku i onome što se može očekivati (ako sve već nije prethodno dogovoreno).

               

              U slučaju hitnog carskog reza, ginekolog će brzo izvaditi bebu zbog ugroženog zdravlja majke ili bebe. Zbog ograničenog vremena za pripremu, možda će biti potrebna opšta anestezija jer deluje brže.

              Šta se zapravo dešava tokom carskog reza?

              Prvi korak u postupku carskog reza je priprema za anesteziju. Većina planiranih carskih rezova koristi spinal, tako da ste budni za vreme porođaja. Međutim, u nekim slučajevima ste uspavani pod opštom anestezijom.

              Ukoliko ste se odlučili za spinalnu antesteziju, anesteziolog će uz pomoć medicinskog osoblja da Vam pomogne da se namestite u idealan položoj (ukoliko možete od stomaka, sešćete u turski sed, i nagnuti se napred što više možete). Osetićete ubod u kičmu, koji nije bolan, pomoći će Vam da legnete i uskoro ćete osetiti da Vam trnu noge.

              Vaš stomak će biti očišćen antiseptikom, i možda će Vam biti postavljena maska za kiseonik preko usta i nosa kako bi se povećao kiseonik za Vašu bebu. Zatim, lekar postavlja sterilni pokrivač oko mesta reza i preko Vaših nogu i grudi. Na kraju, lekari podižu sterilne zavese između Vaše glave i donjeg dela tela.

              Ginekolog će zatim napraviti rez na stomaku. Mogu se koristiti vertikalni ili horiznotalni rez. Horizontalni rez se takođe naziva bikini rez.

              Zatim, lekar pravi rez od 7 do 10 cm kroz zid Vaše materice. Ovaj rez takođe može biti horizontalni ili vertikalni. Na kraju, ginekolog izvlači bebu kroz rezove. Pupčana vrpca se seče, placenta se uklanja i rezovi se zatvaraju šavovima i spajalicama.

              Hitni carski rezovi prate iste korake, međutim, brzina kojom se beba izvlači iz materice je drugačija. Tokom planiranog carskog reza, porođaj traje oko 10 do 15 minuta. Lekar vadi bebu za samo nekoliko minuta u hitnom carskom rezu.

              Ako ste budni tokom carskog reza, moći ćete da vidite i držite Vašu bebu ubrzo nakon rođenja.

              Šta možete osećati tokom carskog reza?

              Bićete pod anestezijom, tako da nećete osećati bol.

              Da li je porođaj carskim rezom bezbedan?

              Vaginalni porođaji su obično poželjniji, ali u nekim slučajevima carski rez je jedina sigurna opcija. Carski rez nosi različite rizike i koristi, o čemu uvek možete razgovarati sa ginekologom.

              Koliko traje operacija carskog reza?

              Tipičan carski rez traje oko 45 minuta od početka do kraja. Nakon što lekar izvadi bebu iz stomaka, materica će biti pažljivo zašivena, a rez na stomaku zatvoren.

              Oporavak nakon carskog reza

              Šavovi će se postepeno razgraditi, a konci se obično uklanjaju u bolnici nakon otprilike nedelju dana. Stomak će biti bolan nekoliko dana ili nedelja. U nekim slučajevima, lekar može prepisati jače lekove protiv bolova ili antibiotike.

              Preporučuje se da ograničite svoje aktivnosti, odmarate se i oslanjate na pomoć porodice i prijatelja kada se vratite kući. Nakon tipične operacije carskog reza, očekuje se da ćete provesti najmanje dva do tri dana u bolnici.

              Rizici i prednosti

              Koje su prednosti carskog reza?

              Prednosti carskog reza zavise od trudnoće. U većini slučajeva, najveća korist carskog reza je što je sigurniji za majku i bebu. Kada je vaginalni porođaj rizičan ili bi mogao da naškodi bebi, većina lekara će se odlučiti za carski rez kako bi smanjili rizike. Kada carski rezovi nisu planirani, na primer ako bebin srčani ritam padne na nesiguran nivo, hitan carski rez je sigurniji nego da se dozvoli dalji pad srčanog ritma bebe.

              Koji su rizici carskog reza?

              Kao i svaka operacija, carski rez nosi određene rizike. Rizik od komplikacija je nešto veći kod carskog reza nego kod vaginalnog porođaja. Ovo može uključivati:

              • Infekciju.
              • Gubitak krvi (hemoragija).
              • Krvni ugrušak koji može otpasti i ući u krvotok (embolija).
              • Povredu creva ili bešike.
              • Rez koji može oslabiti zid materice.
              • Abnormalnosti placente u budućim trudnoćama.
              • Rizici od opšte anestezije.
              • Povreda fetusa.

              Ostale mane carskog reza su:

              • Oporavak od carskog reza može biti teži nego od vaginalnog porođaja.
              • Carski rezovi su češće uzrok hroničnog bola u karlici.
              • Verovatnije je da ćete imati carski rez u budućim trudnoćama.
              • Beba može imati problema sa dojenjem.
              • Beba može biti pod većim rizikom vezano za probleme sa disanjem.

              Oporavak od carskog reza

              Nakon što anestezija prestane da deluje, osetićete bol od rezova. Takođe možete imati bolove uzrokovane gasovima kao i probleme sa dubokim disanjem. Ukoliko možete, idealno je da odrasla osoba bude tu da Vam pomogne da ustanete iz kreveta prvih nekoliko dana nakon carskog reza.

              Većina žena ostaje u bolnici između dva i tri dana.

              Potpun oporavak može trajati između četiri i šest nedelja.

              Pitajte svog lekara šta možete očekivati tokom oporavka. Većina lekara preporučuje izbegavanje stepenica, dizanje teških stvari, vežbanje i druge naporne aktivnosti bar nekoliko nedelja. Zamolite prijatelje ili partnera za pomoć oko obavljanja poslova, kuvanja i čišćenja kako biste mogli da se odmarate i oporavljate. Lekar može staviti ograničenja na vožnju dok ne budete u stanju da okrećete telo i pritisnete pedale sa lakoćom.

              Možete očekivati grčeve i krvarenje do šest nedelja, kao i nelagodnost oko reza. Uzimanje lekova protiv bolova kao što su paracetamol ili ibuprofen može pomoći. Izbegavajte seks najmanje šest nedelja ili dok lekar ne odobri.

              Takođe ćete imati vaginalni iscedak nakon operacije zbog ljuštenja sluznice materice. Iscedak, koji se zove lohija, biće crven u početku i postepeno će se promeniti u braonkasto-žutu boju.

              Pozovite svog lekara ako imate jako krvarenje ili neprijatan miris vaginalnog iscetka. Koristite sanitarne uloške, nikako tampone dok potpuno ne prestanete da krvarite.

              Mogu li imati vaginalni porođaj nakon carskog reza?

              Većina žena koje su imale carski rez mogu razgovarati sa svojim ginekologom o opciji vaginalnog porođaja u budućim trudnoćama.

              Ako ispunjavate sledeće kriterijume, Vaše šanse za vaginalni porođaj nakon carskog reza su značajno povećane:

              • Lekar je koristio nizak poprečni rez.
              • Karlica nije previše mala za prosečno veliku bebu.
              • Ne očekujete blizance.
              • Prvi carski rez je izveden samo zato što je beba bila u karličnom položaju.

              Kada pozvati lekara

              Ako imate infekciju na rezu od carskog reza, obratite se svom lekaru. Pazite na znake infekcije kao što su:

              • Crvenilo ili otok reza.
              • Gnoj ili curenje iz reza.
              • Groznica ili pogoršanje bola.

              Ostali znaci problema uključuju jako krvarenje ili ozbiljan bol i grčeve u karlici. U ovoj situaciji se javljate hitno u porodilište ili dežurnoj službi.

              Šta je bolnije: carski rez ili prirodni porođaj?

              Nivo bola koji osećate tokom porođaja je jedinstven. Na primer, ako se odlučite za porođaj bez anestetika, možete očekivati više bola nego neko ko je imao epidural pre vaginalnog porođaja. Tokom carskog reza, nećete osećati mnogo bola. Međutim, oporavak od carskog reza može biti bolniji i duži nego oporavak od prirodnog porođaja.

              Koliko carskih rezova možete imati?

              Broj carskih rezova koji možete imati je jedinstven za Vašu medicinsku istoriju i trudnoću. Tačan broj nije definisan. Operacija može biti malo komplikovanija svaki naredni put zbog prethodnih rezova ili ožiljaka.

              Bezbedna trudnoća uz ALERACT® i ALERACT® HA

              Bez obzira na to da li će se porođaj završiti carskim rezom ili vaginalnim putem, važno je osigurati da trudnoća teče bez komplikacija. ALERACT® i ALERACT® HA, pružaju podršku trudnicama na putu ka sigurnom porođaju.

              ALERACT® je specijalno formulisan da pomaže u očuvanju zdravlja tokom trudnoće. Reč je o jedinstvenom proizvodu na bazi alfa-lipoinske kiseline, magnezijuma i vitamina B6 koji dokazano smanjuje rizik od pojave prevremenog porođaja, smanjuje učestalost kontrakcija i čuva Vašu trudnoću

              ALERACT® HA je dijetetski suplement formulisan za upotrebu prilikom planiranja trudnoće i tokom prvog trimestra. Njegovi aktivni sastojci uključuju visokomolekularnu hijaluronsku kiselinu, alfa-lipoinsku kiselinu, magnezijum, vitamin D i vitamin B6. Ovi sastojci doprinose pravilnom formiranju posteljice i pružaju podršku trudnoći od samog početka, kada je rizik od spontanog pobačaja najveći.

              Uz redovnu upotrebu ALERACT® i ALERACT® HA, trudnice osiguravaju put ka očuvanju svog zdravlja i zdravlja svoje bebe.

                Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                Kako pravilno izvoditi Kegelove vežbe i zašto su važne?

                06.05.2024
                kegelove-vezbe-min

                Kegelove vežbe su vežbe koje pomažu u jačanju mišića karličnog dna. Ovi mišići podržavaju organe u Vašoj karlici, kao što su bešika, creva i vagina, te omogućavaju kontrolu funkcija kao što su mokrenje, defekacija i seks. Kegelove vežbe uključuju stezanje i opuštanje mišića karličnog dna kako bi se ojačali.

                Zašto su Kegelove vežbe važne?

                Kegelove vežbe mogu pomoći u prevenciji ili smanjenju problema kao što su:

                Ove vežbe mogu takođe imati pozitivan uticaj seksualno zdravlje i orgazme. I muškarci i žene mogu imati koristi od Kegelovih vežbi.

                Kako Kegelove vežbe funkcionišu?

                Kegelove vežbe pomažu u održavanju „kondicije“ mišića karličnog dna. Slično kao što jačate druge mišiće u telu podizanjem tegova, Kegelove vežbe su način da mišići karličnog dna ostanu jaki. Kegelove vežbe mogu Vam dati bolju kontrolu nad bešikom i crevima, te sprečiti da mišići karličnog dna oslabe.

                Ako su ovi mišići slabi, može doći do curenja urina, fekalija ili nevoljnog ispuštanja gasova. Mišići karličnog dna mogu oslabiti s godinama ili zbog trudnoće, porođaja ili operacije.

                Ko treba da radi Kegelove vežbe?

                Sve što izaziva stres na mišiće karličnog dna može ih oslabiti. Neki od uzroka slabljenja su:

                • Trudnoća
                • Porođaj, uključujući carski rez
                • Prekomerna težina ili gojaznost
                • Operacija u karličnom predelu
                • Starenje (mišići prirodno slabe s godinama)
                • Prekomerno naprezanje tokom defekacije ili hronični kašalj

                Međutim, Kegelove vežbe nisu za svakoga. Previše vežbanja ili vežbanje kada nije potrebno može dovesti do prevelike napetosti ili stezanja mišića.

                Trudnoća i Kegelove vežbe

                Trudnice mogu imati koristi od Kegelovih vežbi jer mogu olakšati porođaj. Ove vežbe mogu poboljšati kontrolu mišića tokom porođaja i pomoći u:

                • Kontroli bešike
                • Jačanju mišića koji podržavaju težinu fetusa
                • Pritisku tokom vaginalnog porođaja
                • Oporavku perineuma nakon porođaja

                Kako pronaći mišiće karličnog dna?

                Da biste pronašli mišiće karličnog dna, pokušajte da zaustavite tok urina dok sedite na WC šolji. Ova metoda služi samo za pronalaženje mišića, a ne za stalnu praksu. Takođe, možete zamisliti da sprečavate ispuštanje gasova. Još jedan način je umetanje prsta u vaginu i stiskanje mišića oko njega. Ako osećate pritisak, to su mišići koje treba da vežbate (ukoliko se odlučite na ovakvu proveru, vodite računa o higijeni ruku i koristite medicinske rukavice).

                Kako izvoditi Kegelove vežbe?

                Ako ste zainteresovani da počnete sa primenom Kegelovih vežbi, važno je da krenete polako i da ne očekujete brze rezultate. Kegelove vežbe služe za jačanje mišića karličnog dna, koji podržavaju vašu bešiku, creva i druge organe u karlici. Kada su ovi mišići jaki, manja je verovatnoća da ćete imati probleme poput urinarne inkontinencije ili problema sa kontrolom creva.

                Kegelove vežbe se izvode tako što se mišići podižu, drže i zatim opuštaju. Počnite sa nekoliko vežbi, a zatim postepeno povećavajte vreme i broj vežbi u svakom setu. Preporučuje se da radite dva do tri seta ovih vežbi dnevno.

                Prvi koraci u Kegelovim vežbama

                Pre nego što započnete redovni plan vežbanja, važno je da pronađete svoje mišiće karličnog dna. Kako je ranije pomenuto, možete to učiniti tako što ćete pokušati zaustaviti tok urina dok sedite na WC šolji, ili tako što ćete stisnuti mišiće kao da pokušavate sprečiti ispuštanje gasova. Kada pronađete ove mišiće, možete početi sa vežbanjem.

                Plan vežbanja za početnike

                Evo predloga kako da započnete sa Kegelovim vežbama:

                1. Pronalaženje mišića karličnog dna: Koristite prethodno navedene tehnike da biste se uverili da ste pronašli prave mišiće.
                2. Početak sa kratkim zadržavanjem: Zategnite mišiće karličnog dna i držite ih tri sekunde, zatim ih opustite tri sekunde. Ovo je jedan Kegel.
                3. Ponavljanje: Pokušajte da uradite ovo 10 puta. Ako je preteško, smanjite na pet ponavljanja dok ne ojačate. Ovo je jedan set.
                4. Učestalost: Radite jedan set ujutro i jedan set uveče.
                5. Postepeno povećavanje: Kada se osetite spremnim, povećajte trajanje stezanja i opuštanja na pet sekundi. Takođe, povećajte broj ponavljanja na 10 u nizu.
                6. Povećajte broj setova: Kada dosegnete 10 ponavljanja po setu, povećajte broj setova sa dva na tri puta dnevno.

                izvodjenje-kegelovih-vezbi

                Sa redovnim vežbanjem, Kegelove vežbe mogu doneti značajne prednosti Vašem zdravlju.

                Kako da budete sigurni da li ispravno radite Kegelove vežbe?

                Kegelove vežbe ne bi trebalo da izazivaju bol. Ako osećate bol u stomaku, donjem delu leđa ili glavi nakon vežbanja, verovatno ne radite vežbe ispravno. To može značiti da zadržavate dah ili koristite pogrešne mišiće. Ako imate problema sa pronalaženjem mišića ili osećate bol, najbolje je da se obratite stručnjaku ili zdravstvenom radniku za pomoć.

                Kako znati da li su mišići karličnog dna jaki?

                Jaki mišići karličnog dna dovode do manje „nezgoda“, manje potrebe za čestim mokrenjem ili defekacijom, i bolje kontrole bešike i creva. Ako možete lako izvesti Kegelove vežbe, to je znak da su Vaši mišići jaki.

                Koliko jako treba da stisnete tokom Kegelovih vežbi?

                Treba da stisnete dovoljno jako da osetite napetost u mišićima karličnog dna, ali ne toliko jako da stežete mišiće stomaka, butina, leđa ili zadnjice. Izbegavajte zadržavanje daha dok radite Kegelove vežbe.

                Da li je bolje raditi Kegelove vežbe sedeći ili stojeći?

                Kegelove vežbe možete raditi sedeći, stojeći ili ležeći. Ako su Vam mišići slabi, najbolje je da počnete ležeći.

                Koliko dugo treba da zadržite Kegel?

                Kada počinjete, uradite onoliko Kegela koliko Vam je lako izvesti. Na primer, pet Kegela gde držite po tri sekunde svaki, dva puta dnevno. Postepeno povećavajte broj ponavljanja i vreme držanja (stisak odnosno kontrakcija mišića).

                Šta su Kegelove kugle?

                Kegelove kugle su posebni uređaji koji se zadržavaju i nose unutar vagine. Pomažu u jačanju mišića karličnog dna. Kugle su obično okrugle ili približno okruglog oblika, i umetnu se u vaginu slično kao tampon. Mišići karličnog dna drže kuglu na mestu dok obavljate svoje dnevne aktivnosti. Možete početi sa nošenjem kugle nekoliko minuta dnevno, a zatim postepeno povećavati vreme.

                Koliko vremena je potrebno da se vide promene?

                Rezultate možete očekivati nakon šest do osam nedelja. Vreme zavisi od toga koliko ste redovni u vežbanju i koliko su vam mišići slabi ili jaki.

                Mogu li muškarci raditi Kegelove vežbe?

                Muškarci ili osobe koje su rođene kao muškarci takođe mogu imati koristi od Kegelovih vežbi. Mogu pomoći u slučajevima urinarne inkontinencije, prostatitisa i benignog hiperplastičnog povećanja prostate (BPH). Kegelove vežbe mogu takođe poboljšati seksualni užitak kao i jačinu orgazma.

                Kada potražiti stručnu pomoć?

                Ako imate problema sa izvođenjem Kegelovih vežbi, zdravstveni radnik može preporučiti biofidbek ili električnu stimulaciju mišića karličnog dna. Biofidbek uključuje umetanje sonde u vaginu, dok električna stimulacija koristi blage struje kako bi izazvala reakciju mišića. Ne oklevajte da potražite pomoć ako niste sigurni da li pravilno radite vežbe.

                Kegelove vežbe i IALUNA® vaginalete: Kombinacija za optimalno zdravlje

                Redovno izvođenje Kegelovih vežbi pomaže u jačanju mišića karličnog dna i poboljšava kontrolu bešike i creva. Međutim, ove vežbe ne rešavaju sve probleme sa zdravljem karlice i vagine. Da bi se postigli optimalni rezultati, korisno je kombinovati Kegelove vežbe sa primenom IALUNA® vaginaleta.

                Zašto koristiti IALUNA® vaginalete uz Kegelove vežbe?

                IALUNA® vaginalete sadrže hijaluronsku kiselinu koja pomaže u održavanju hidratacije i elastičnosti vaginalne sluzokože. Sa starenjem, vaginalna suvoća i smanjena elastičnost mogu izazvati nelagodnost, pa čak i bol tokom seksualnog odnosa. Ove vaginalete su dizajnirane da se bore protiv tih simptoma i poboljšaju opšte zdravlje vaginalnog tkiva.

                Kako IALUNA® vaginalete deluju?

                Hijaluronska kiselina u IALUNA® vaginaletama pomaže u brzom zaceljivanju i regeneraciji vaginalne sluzokože i grlića materice. Takođe, ove vaginalete vraćaju elastičnost vaginalnom tkivu i smanjuju neprijatnost izazvanu suvoćom. Kada se koriste redovno, mogu značajno poboljšati osećaj komfora i smanjiti rizik od infekcija.

                Prednosti kombinacije Kegelovih vežbi i IALUNA® vaginaleta

                Kada kombinujete Kegelove vežbe sa IALUNA® vaginaletama, dobijate dvostruku korist:

                1. Jačanje mišića: Kegelove vežbe jačaju mišiće karličnog dna, što poboljšava kontrolu bešike i creva i može smanjiti rizik od prolapsa.
                2. Poboljšanje vaginalnog zdravlja: IALUNA® vaginalete pomažu u održavanju zdrave i elastične vaginalne sluzokože, smanjujući suvoću i nelagodnost.

                Ova kombinacija može biti posebno korisna za žene koje se suočavaju sa simptomima starenja, poput smanjene elastičnosti, vaginalne suvoće i bolova tokom seksualnog odnosa.

                Kako koristiti IALUNA® vaginalete

                IALUNA® vaginalete se koriste tako što se umetnu u vaginu uveče, pre spavanja. Vaginalete se tope na telesnoj temperaturi, osiguravajući da se aktivni sastojci potpuno apsorbuju. Zbog jedinstvene formulacije, ne dolazi do neprijatnog curenja sadržaja ujutru.

                Dodatne prednosti IALUNA® vaginaleta

                Ekstrakt Gotu Kole, koji je jedan od sastojaka IALUNA® vaginaleta, deluje slično kao ulje kantariona, pomažući u zaceljivanju i obnovi sluzokože vagine i grlića materice. Redovna upotreba može značajno poboljšati kvalitet života i vratiti samopouzdanje.

                Kombinacija Kegelovih vežbi i IALUNA® vaginaleta može Vam pomoći da postignete optimalno zdravlje karlice i vagine. Kegelove vežbe jačaju mišiće, dok IALUNA® vaginalete poboljšavaju hidrataciju i elastičnost sluzokože. Ako imate pitanja o pravilnom izvođenju Kegelovih vežbi ili upotrebi IALUNA® vaginaleta, obratite se svom lekaru ili izabranom ginekologu za dodatne informacije i savete. Uvek možete pisati i nama, popunjavanjem forme ili ostavljanjem komentara na kraju ovog bloga.

                  Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                  Infertilitet kod žena

                  21.03.2024
                  woman suffering from infertility

                  O ženskoj neplodnosti, tj. infertilitetu kod žena se već decenijama jako puno priča kao glavnom uzroku zašto parovi ne mogu da ostvare potomstvo. Međutim, poslednjih godina, u skladu sa istraživanjima, kod parova u Srbiji koji imaju problem sa začećem, uzrok problema se u čak 40% slučajeva pripisuje muškarcu, a u istom procentu pripisuje se i ženi. Ostatak su slučajevi gde oba partnera imaju problem, ili pak slučajevi gde se uzrok steriliteta ne može pronaći, odnosno slučajevi idiopatskog steriliteta. Muški i ženski infertilitet su danas izjednačeni po učestalosti, i podjednako je važno ispitati i tretitrati oba kako bi se kranji cilj, što je beba, ostvario.

                  Infertilitet – definicija i značenje

                  Iako se neretko ove reči koriste kao sinonimi, infertilitet treba razlikovati od steriliteta. Sterilitet predstavlja hroničnu, odnosno stalnu nemogućnost ostvarivanja trudnoće, dok infertilitet podrazumeva poteškoće sa začećem koje, uz adekvatno lečenje uzroka infertiliteta, mogu da se prevaziđu.

                  Ukoliko par u toku godinu dana redovnih nezaštićenih odnosa ne ostvari trudnoću, potrebno je da poseti lekara kako bi se proverili uobičajeni uzroci problema sa plodnošću. Ako ste i sami svesni da postoji mogućnost za probleme sa ostvarivanjem trudnoće, bilo zbog godina, prethodnih pobačaja ili iz bilo kog drugog razloga, posetite lekara i ranije. U skladu sa prethodnim iskustvom ostvarivanja trudnoće, infertilitet se deli na primarni i sekundarni, gde primarni infertilitet podrazumeva poteškoće sa začećem kod para koji nikada nije začeo dete, a sekundarni probleme sa ponovnim začećem kod para koji je u prošlosti ostvario jednu ili više trudnoća.

                   

                  Infertilitet kod žena – najčešći uzroci neplodnosti

                  Iako je starost žene faktor o kome svi najviše slušamo u pričama o smanjenoj plodnosti (polako opada nakon 35. godine života), rizičnim trudnoćama i infertilitetu, postoje razne kongenitalne i stečene anomalije koje mogu uzrokovati infertilitet kod žena. Dok muški infertilitet obično uzrokuje smanjeno ili potpuno odsustvo produkcije spermatozoida ili njihova abnormalna funkcija, kao i životne navike ili hormonski poremećaji, kod žena je, kao i obično, priča nešto složenija. Uzroci infertiliteta kod žena mogu se podeliti na ekstragenitalne i genitalne, pri čemu u ekstragenitalne ubrajamo endokrinološke, metaboličke, psihogene i imunološke, dok genitalne po lokalizaciji delimo na vaginalne, cervikalne, uterusne, tubarne i ovarijalne. Razmotrićemo u nastavku najčešće poteškoće sa kojima se žene suočavaju, a koje mogu uzrokovati infertilitet.

                   

                  Problemi sa ovulacijom

                  Poremećaji ovulacije nastaju kada se poremeti normalni ciklus oslobađanja zrele jajne ćelije iz folikula jajnika, što je ključno za proces začeća. Ovulacija zahteva preciznu koordinaciju hormona iz centralnog nervnog sistema i jajnika. Međutim, ovaj proces može biti narušen iz različitih razloga, uključujući:

                  • promene u telesnoj težini i poremećaje ishrane, poput prevelikog gubitka ili povećanja težine;
                  • intenzivne fizičke treninge koji mogu poremetiti hormonalnu ravnotežu;
                  • gojaznost, koja može uticati na hormonsku aktivnost i funkciju jajnika;
                  • visok nivo psihičkog stresa, koji takođe može poremetiti hormone u telu;
                  • sindrom policističnih jajnika (PCOS), hormonalni poremećaj koji može uzrokovati nepravilnosti u ovulaciji i menstrualnom ciklusu.

                   

                  PCOS

                  Sindrom policističnih jajnika (PCOS) podrazumeva stanje u kojem se mali folikuli u jajnicima ne razvijaju u velike, zrele folikule koji oslobađaju zrelu jajnu ćeliju, što dovodi do poremećaja menstrualnih ciklusa i ovulacije, te otežanog začeća. PCOS može biti uzrokovan različitim faktorima, uključujući poremećaje metabolizma, insulina i lipida. Simptomi PCOS-a uključuju neredovne menstruacije, pojačanu maljavost, akne i gojaznost.

                  Različiti tretmani se koriste za rešavanje ovog problema, međutim, INOFOLIC® HP pokazao se izuzetno uspešnim kod žena koje imaju problem sa infertilitetom, neredovnim ovulacijama ili njihovim potpunim izostankom, te oslabljen odgovor jajnika na terapiju stimulacije ovulacije ili loš kvalitet jajnih ćelija. Ovaj proizvod sadrži najprečišćeniji oblik mio-inozitola u kombinaciji sa prebiotikom, alfa-laktalbuminom, koji pojačava njegovo dejstvo. Mio-inozitol je neophodan za ostvarivanje dejstva brojnih hormona koje sekretuju žlezde sa unutrašnjim lučenjem, zbog čega INOFOLIC® HP utiče na regulaciju hormona i menstrualnog ciklusa. Dodatno, folna kiselina kao komponenta ovog proizvoda korisna je ženama koje planiraju trudnoću za prevenciju nastanka defekta neuralne tube (spina bifida). Pozitivni efekti primene se mogu očekivati unutar prva tri meseca od početka tretmana, koji podrazumeva uzimanje jedne kesice rastovrene u čaši vode dva puta dnevno, pola sata pre ili dva sata nakon jela. Na tržištu postoje još dva oblika, kapsule INOFOLIC® Combi HP i kapsule INOFOLIC® Plus.

                  Endometrioza

                  Endometrioza je stanje u kojem tkivo koje normalno oblaže unutrašnjost materice (endometrijum) raste van materice, često u jajnicima ili drugim delovima abdomena. Simptomi endometrioze uključuju bolne menstruacije, bolne odnose, obilno ili neobično krvarenje, kao i bolove u karlici.

                  Endometrioza može dovesti do problema sa plodnošću na nekoliko načina: sprečava normalnu ovulaciju, negativno utiče na proces oplodnje, uzrokuje nastanak priraslica u abdomenu i ometa funkciju jajovoda. Tretmani za endometriozu uključuju operaciju radi uklanjanja ili odblokiranja tkiva, određene terapije ili vantelesnu oplodnju. Suplementacija je takođe od značaja.

                   

                  Neprohodnost jajovoda

                  Prohodnost jajovoda je ključna za uspešnu oplodnju, jer omogućava susret i spajanje spermatozoida i jajne ćelije, kao i transport embriona do materične šupljine. Ova prohodnost može biti delimično ili potpuno narušena, najčešće usled zapaljenja, polno prenosivih bolesti poput hlamidije, endometrioze, prethodnih vanmateričnih trudnoća ili priraslica nakon operacija u maloj karlici poput operacija slepog creva, jajnika ili cista na jajniku.

                  Ovi problemi obično ne izazivaju specifične simptome, a najefikasniji tretman obično podrazumeva hiruršku intervenciju radi otklanjanja ili popravljanja oštećenja. U slučaju značajnog oštećenja jajovoda, oni se mogu ukloniti pre vantelesne oplodnje kako bi se povećale šanse za uspešno začeće.

                   

                  Abnormalnosti na materici

                  Nekim ženama urođene anomalije materice mogu smanjiti šanse za ostvarivanje trudnoće. Abnormalnosti na materici obuhvataju pojavu različitih izraslina poput polipa, mioma ili septuma (pregrada), koje mogu ometati proces začeća. Okvirno 8% žena u dobi između 33 i 40 godina ima miome, ali postoje efikasni preprati i hiruški postupci za lečenje mioma na materici. Nekolicina žena rođena je i bez materice, dok neke žene operativno u reproduktivnom dobu uklanjanju matericu zbog malignih oboljenja, mioma ili komplikacija tokom porođaja.

                   

                  Neobjašnjiv infertilitet kod žena

                  Kada lekar ne može identifikovati specifičan uzrok vaše neplodnosti, može dijagnostikovati da je uzrok nepoznat. Postoji mnogo faktora koji mogu uticati na razvoj neplodnosti, uključujući životni stil (pušenje, konzumiranje alkohola ili kofeina, gojaznost ili neuhranjenost), upotrebu narkotika, dugotrajnu ili prekomernu upotrebu protivupalnih lekova, hemioterapiju i druge faktore.

                  Stoga je otvorenost u komunikaciji sa lekarom nekada od presudnog značaja kako biste dobili odgovarajuću terapiju ili savete, te prevazišli problem i ostvarili trudnoću. Čak i u slučajevima infertiliteta nepoznatog uzroka, različite tehnike potpomognute oplodnje mogu rezultirati uspešnom trudnoćom i rođenjem zdrave bebe. Suplementacija preparatima na bazi mio-inozitola se pokazala značajnom u ovim stanjima. Prvi i originalni proizvod sa najvećom kliničkom potvrdom i potvrdom iz prakse za tretman infertiliteta i neplodnosti je INOFOLIC®.

                   

                   

                   

                    Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                    Simptomi Ešerihije koli – sprečite, ili prepoznajte i izlečite

                    26.02.2024
                    The woman in purple satin robe woke up to go to restroom, woman has a stomach ache, concept with health problem

                    Ešerihija koli nije bakterija koja je nužno ljudski neprijatelj, štaviše, ona se redovno nalazi u crevima ljudi i životinja, zbog čega se pri sanitarnim pregledima vode za piće i namirnica koristi kao indikator fekalne kontaminacije. Osim toga, ova bakterija iz roda Escherichia i porodice Enterobacteriaceae u crevima učestvuje u procesu varenja, omogućava proizvodnju vitamina K, a i brani želudac od opasnijih bakterija.

                    Međutim, problem nastaje kada se Ešerihija koli suviše razmnoži i dođe do organa za mokrenje, jer tada izaziva urinarne infekcije. Čak preko 80% urinarnih infekcija izazvano je ovom bakterijom, a pored njih može izazvati i crevne infekcije, meningitis, sepsu i zapaljenje pluća. U najgorim, ali retkim slučajevima, može izazvati otkazivanje bubrega, groznice, konfuzije i napade nalik epileptičnim.

                     

                    Preventivne mere

                    Kako su najčešći uzroci i faktori rizika koji dovode do infekcije Ešerihijom loša higijena, seksualna aktivnost, oslabljen imunitet i kontaminirana hrana ili voda, mere prevencije odnose se na sve što sami možemo da uradimo po ovim pitanjima.

                    Redovno i temeljno pranje ruku je jedna od najjednostavnijih, ali i najvažnijih stavki. Redovno mokrenje je takođe bitno jer zadržavanje urina u bešici povećava šanse za nastanak infekcije, pogotovo nakon seksualnog odnosa, kada se ženama preporučuje da što pre isprazne bešiku. Kiselost organizma je pogodna za razmnožavanje Ešerihije koli, zbog čega treba težiti izbegavanju masne hrane, šećera, te gaziranih i alkoholnih pića, a sve to će povoljno uticati i na jačanje imuniteta. Što se tiče kontaminirane vode i hrane, nemojte gutati vodu tokom plivanja u bazenima i jezerima, niti piti neispitane vode, nepasterizovane voćne sokove, neobrađeno mleko i jogurte. Meso, pogotovo mleveno, obrađujte dovoljno dugo na odgovarajućim temperaturama kako biste ubili bakterije, a sveže voće i povrće temeljno operite.

                    Sve ove mere svode rizik od infekcije Ešerihijom koli na minimum, no kako je i jako mala količina ove bakterije dovoljna da dođe do infekcije, važno je da znate prepoznati simptome i načine lečenja za slučaj da se ona ipak dogodi.

                     

                    Koji su simptomi Ešerihije koli?

                    Simptomi se javljaju otprilike 2 do 5 dana nakon infekcije, a najčešći su grčevi u stomaku, konstantan i jak umor, mučnina, dijareja koja može biti sa primesama krvi, a u nekim slučajevima i povišena temperatura.

                    Ukoliko izazove urinarnu infekciju, javljaju se problemi prilikom mokrenja, kao što je učestalo i hitno mokrenje, peckanje i bol prilikom mokrenja, mutna boja mokraće i promenjen miris, a nekada i krv u mokraći. Simptomi Ešerihije koli kod žena su češća pojava zbog anatomske građe genitalnih organa i blizine analnog otvora i uretre (dodatno, uretra je kraća kod žena u odnosu na muškarce i lakše dolazi do prenosa bakterija). Čest dodatni simptom kod žena je bolan i neugodan pritisak iznad pubične kosti.

                    Ukoliko navedeni simptomi ne prođu u roku od par dana ili su suviše intenzivni, potrebno je obratiti se lekaru, a pogotovo u slučaju trudnoće kada Ešerihija koli može da izazove ozbiljne posledice za majku i plod.

                     

                    Simptomi Ešerihije koli u trudnoći

                    U oko 80% slučajeva, cistitis u toku trudnoće uzrokovan je Ešerihijom koli. Zbog proširenja mokraćovoda, prisutnosti glukoze u urinu i visokih koncentracija hormona estrogena i progesterona, drugo stanje je pogodno za razmnožavanje bakterija. Gorenavedeni simptomi urinarne infekcije važe i za trudnice, ali se u trudnoći pristupa i lečenju asimptomatske infekcije, te je važno proveravati nalaze urina.

                    Cistitis u trudnoći može dovesti do komplikacija poput prevremenog porođaja, niske porođajne mase novorođenčeta, te sepse i upale pluća novorođenčeta. U skladu s nalazom urinokulture, trudnice treba što pre da započnu sa odgovarajućom terapijom i izleče svaku urinarnu infekciju.

                     

                    Kako se leči Ešerihija koli?

                    U većini slučajeva su unos velike količine vode i odmaranje dovoljni da tegobe prestanu nakon nekoliko dana, no ukoliko se to ne desi, potrebno je obratiti se lekaru kako biste dobili recept za odgovarajuću terapiju koja je najčešće antibiotska ukoliko je prisutan visok broj bakterija.

                    Od biljnih čajeva pozitivno su se pokazali uvin, čaj od origana i brusnice, kao i proizvodi na bazi ovih biljaka. Oni se koriste kao dopuna terapiji ili preventiva, jer ne mogu zameniti terapiju antibioticima kada je ona neophodna (akutna faza bolesti sa simptomima). Antibiotici se danas retko koriste u preventivne svrhe zbog visokog stepena razvoja rezistencije.

                    IALURIL® Prefill pokazao se kao izuzetno korisno medicinsko sredstvo u prevenciji urinarnih infekcija. Kako Ešerihija koli ima sposobnost da mutira i postane otporna (rezistentna) na antibiotike, ovo sredstvo predstavlja idealno rešenje za zaštitu mokraćne bešike. Prema najnovijim urološkim smernicama kombinacija hijaluronske kiseline i hondroitin sulfata predstavlja idealnu kombinaciju za sprečavanje ponovnih urinarnih infekcija. Molekuli hijaluronske kiseline i hondroitin-sulfata koji se ubacuju direktno u bešiku prave zaštitni sloj na površini bešike i obezbeđuju nepropusnost za bakterije iz urina, kao i druge iritirajuće agense urina. Na taj način se smanjuje oštećenje zida mokraćne bešike, oporavlja oštećeni zid bešike, povećava otpornost prema novim infekcijama i smanjuju simptomi cistitisa (bol i nelagodnost). IALURIL® Prefill je dostupan za kupovinu u apotekama i primenjuje se od strane medicinskog osoblja.

                      Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.