Ženski orgazam je dugo bio obavijen velom misterije i tabua, pa se o njemu retko otvoreno govorilo. Ipak, bolje razumevanje ove teme je važno, kako za seksualno zdravlje žene, tako i za partnerski odnos. Statistike pokazuju da samo oko trećine žena redovno doživljava orgazam tokom seksualnog odnosa, dok ostale orgazam postižu uz dodatnu stimulaciju ili ga uopšte ne doživljavaju samo penetracijom. Uprkos tome, o preprekama ka vrhuncu zadovoljstva i dalje se nedovoljno govori.
Šta je ženski orgazam?
Orgazam kod žene predstavlja intenzivan vrhunac seksualnog zadovoljstva, praćen snažnim fizičkim i emotivnim osećajem prijatnosti. Na fizičkom nivou, orgazam se manifestuje kroz refleksne kontrakcije karličnih mišića i mišića oko vagine, kao i ritmičke kontrakcije materice i analnog prstena. Ove kontrakcije i talas oslobađanja napetosti stvaraju osećaj blagostanja i užitka, često praćen kratkotrajnim izmenjenim stanjem svesti sličnim euforiji ili vrtoglavici. Orgazam obično traje nekoliko sekundi, ali taj kratak trenutak kulminacije ima značajan pozitivan efekat na telo - oslobađaju se hormoni sreće (poput endorfina i oksitocina) koji doprinose opuštanju, boljem raspoloženju i jačanju intimne povezanosti sa partnerom.
Iako je orgazam fiziološki proces, na njegov intenzitet i učestalost mogu uticati brojni psihološki i emocionalni faktori. Važno je napomenuti da orgazam nije “obaveza” ili test seksualne sposobnosti, već prirodan odgovor tela na adekvatnu stimulaciju i mentalnu opuštenost. Mnoge žene mogu uživati u seksualnom činu i bez dostizanja vrhunca, orgazam jeste vrhunac zadovoljstva, ali ne i jedini pokazatelj seksualnog užitka.
Kada je reč o zdravlju, doživljavanje orgazma nosi i određene benefite. Osim što doprinosi osećaju zadovoljstva i bliskosti, orgazam pomaže u smanjenju stresa (zahvaljujući endorfinima), poboljšava san i cirkulaciju, a neke žene ga opisuju i kao “prirodni analgetik” za menstrualne grčeve. Redovan seksualni život koji uključuje orgazam može doprineti boljem raspoloženju i samopouzdanju. Takođe, orgazam daje ženi izvestan osećaj seksualne samostalnosti i kontrole nad sopstvenim zadovoljstvom.
Fizički i psihološki faktori koji utiču na orgazam
Na sposobnost žene da doživi orgazam utiče splet različitih faktora - od fizičkog zdravlja, preko emotivnog stanja, pa do kvaliteta veze i šireg kulturnog okruženja. Prepreke ka doživljavanju orgazma mogu biti brojne, fizičke i psihičke prirode. Važno je razumeti ove faktore, jer često deluju udruženo. U nastavku izdvajamo neke od najčešćih fizičkih i psiholoških uzroka koji mogu otežati postizanje vrhunca:
Fizički uzroci (zdravstveni faktori)
Opšte zdravstveno stanje i fiziološke promene u telu žene mogu značajno uticati na seksualnu funkciju. Hormonski disbalans - recimo pad estrogena u menopauzi, često dovodi do vaginalne suvoće i smanjene osetljivosti. Posledično, seksualni odnos može postati neprijatan ili bolan, što otežava opuštanje i dostizanje orgazma. Biološki faktori poput određenih medicinskih stanja (npr. dijabetes, poremećaji štitne žlezde), nuspojava lekova ili hroničnog umora takođe mogu smanjiti seksualnu želju i reaktivnost. Čak i prirodne životne faze poput postpartalnog perioda (posle porođaja) donose hormonske promene i moguće smanjenje libida i vlažnosti, pa novopečenim majkama može trebati vreme da se seksualna funkcija vrati u ravnotežu.
Kada je prisutan problem kao što je vaginalna suvoća ili bol pri odnosu, žena će se teško prepustiti užitku. Nedovoljna lubrikacija znači da trenje tokom odnosa izaziva nelagodnost umesto zadovoljstva. Srećom, postoje načini da se ovaj problem reši. Vaginalete IALUNA® predstavljaju inovativan lokalni tretman - zahvaljujući lekovitim sastojcima one pomažu regeneraciju vaginalne sluzokože i vraćaju njenu vlažnost, ublažavajući osećaj suvoće. Redovnom upotrebom ovog preparata može se poboljšati udobnost tokom odnosa, što stvara preduslove i za lakše doživljavanje orgazma kod žena koje su pate od suvoće (npr. u menopauzi ili posle porođaja).
Sličan pristup važi i za druge zdravstvene tegobe koje utiču na seksualni život. Česte vaginalne infekcije ili poremećaj vaginalne mikroflore mogu izazvati simptome poput svraba, peckanja, pojačanog sekreta i bolova - što sve zajedno može obeshrabriti ženu da se upusti u odnos ili da u njemu uživa. Bolan odnos (dispareunija) praktično onemogućava dostizanje orgazma, jer bol i neprijatnost potiskuju osećaj zadovoljstva. U ovakvim situacijama važno je lečiti osnovni uzrok problema. Na primer, za uporne vaginalne infekcije od pomoći može biti BIGUANELLE® gel-rastvor, vaginalni antiseptik koji eliminiše simptome poput svraba, crvenila i peckanja, istovremeno obnavljajući zdravu vaginalnu mikrofloru. Uklanjanjem fizičkog uzroka nelagodnosti (infekcije, upale, hormonske suvoće itd.) stvaraju se uslovi da žena ponovo može da se opusti u seksualnom odnosu i dostigne orgazam bez ometanja bolom ili peckanjem.
Hronične bolesti (poput kardiovaskularnih problema, visokog pritiska, depresije) kao i dugotrajni stres mogu fizički iscrpeti organizam. Telo tada prirodno smanjuje seksualni nagon i preusmerava energiju na oporavak, što indirektno može smanjiti verovatnoću za orgazam. Takođe, lekovi, naročito antidepresivi, neki kontraceptivi ili lekovi za krvni pritisak - mogu imati nuspojavu smanjenja libidoa ili otežanog postizanja vrhunca. Ako žena primeti takve efekte, treba da razgovara sa lekarom o mogućim alternativama ili rešenjima.
Psihološki uzroci (emocije i mentalno stanje)
Psihičko stanje žene tokom seksualnog odnosa odlučujuće utiče na to da li će moći da doživi vrhunac. Za kvalitetan orgazam potrebna je izvesna mentalna opuštenost i fokus na prijatne senzacije. Anksioznost i briga predstavljaju jedne od glavnih ometajućih faktora, ukoliko je žena tokom odnosa okupirana mislima poput: “Da li izgledam privlačno partneru?”, “Da li pravilno radim ovo?” ili “Hoću li uspeti da doživim orgazam ovog puta?”, nivo uzbuđenja će opasti. Ovakve misli koje izazivaju zabrinutost gotovo sigurno sprečavaju rast seksualnog uzbuđenja i odlažu ili onemogućavaju vrhunac. Umesto toga, psiholozi savetuju fokusiranje na tzv. erotske ključeve - bilo vizuelne (npr. posmatranje partnera koji vam je privlačan) ili mentalne (erotske fantazije, koncentracija na trenutne prijatne fizičke senzacije umesto na sopstvene nesigurnosti). Takva promena fokusa pomaže da se pojača uzbuđenje i dovede do orgazma.
Stres i umor su takođe neprijatelji orgazma. Svakodnevne brige, nezavršen posao, finansijski problemi, briga o deci ili porodici - stvaraju osećaj napetosti koji se teško isključuje u spavaćoj sobi. Žena koja je mentalno opterećena često će biti i telesno napeta, što otežava postizanje seksualnog zadovoljstva. U nekim slučajevima hronični stres dovodi do toga da se seksualne aktivnosti potpuno zanemare od strane partnera, ili pak da se obavljaju rutinski i “na brzinu”, bez dovoljno predigre i emotivnog povezivanja - tada orgazam izostaje ili se dešava veoma retko. Važno je prepoznati ove situacije i pronaći načine za redukciju stresa (kroz relaksaciju, razgovor sa partnerom, pa i profesionalnu pomoć ako treba), kako bi žena mogla ponovo da se posveti sebi i svom užitku bez osjećaja krivice što “troši vreme” na intimnost.
Posebnu kategoriju psiholoških uzroka čine traumatska i negativna seksualna iskustva iz prošlosti. Žena koja je, na primer, preživela seksualno zlostavljanje ili napad može razviti duboko ukorenjen strah i odbojnost prema seksualnom činu. Takvo traumatično iskustvo može dovesti do toga da seksualno zadovoljstvo potpuno izostane i da žena nikada ne doživi orgazam sve dok se trauma adekvatno ne obradi. U njenoj psihi, seksualni čin se izjednačava sa agresijom, neprijatnošću ili bolom, pa umesto uzbuđenja dolazi do emocionalnog “zamrzavanja” i isključivanja osećanja tokom odnosa.
Negativno sećanje ne mora biti ekstremno kao trauma zlostavljanja da bi ostavilo posledice - čak i ranija neprijatna iskustva (npr. prvi seksualni odnosi koji su bili bolni ili razočaravajući, ili partner koji je ismevao ženu zbog njenog ponašanja u seksu) mogu stvoriti psihološku kočnicu. Žena posle takvih doživljaja može razviti strah od neuspeha ili strah od intimnosti, što je sprečava da se opusti. Svako sledeće iskustvo onda nosi teret prošlosti, u glavi se vraćaju misli "desiće se opet bol ili razočaranje". Nažalost, to može postati samoispunjavajuće proročanstvo, jer stalna strepnja onemogućava prepuštanje užitku i orgazam izostaje, što dodatno potvrđuje ženi njene strahove. Raskidanje ovog kruga često zahteva vreme, strpljenje i podršku partnera, a po potrebi i terapeuta.
Na psihološkom planu treba pomenuti i osećaj stida ili krivice zbog seksa, koji mnoge žene nose u sebi usled strogog vaspitanja ili društvenih normi. Ukoliko je ženu okolina učila da je seksualna želja nešto “loše” ili “sramotno”, ona može imati poteškoća da se prepusti čak i kad želi. Jake religiozne i moralne zabrane koje su internalizovane još od detinjstva mogu dovesti do toga da se žena ne može u potpunosti opustiti u seksu jer je podsvesno sprečava osećaj da radi nešto pogrešno. U takvim slučajevima, seks postaje više dužnost ili rutinska aktivnost, lišena uživanja, orgazam tada praktično i ne dolazi u obzir. Ovi psihološki i kulturološki aspekti - vaspitanje, edukacija i stavovi okoline, takođe bitno oblikuju žensko seksualno iskustvo.
Niz je faktora koji mogu otežati ženski orgazam: od fizičkih problema (hormona, bolesti, bolnih stanja) preko psiholoških stanja (anksioznosti, stresa, trauma), pa do kvaliteta odnosa sa partnerom i širih društvenih stavova. Dobra vest je da se većina ovih prepreka može prevazići uz adekvatan pristup.
Uloga partnerske terapije i komunikacije u rešavanju problema sa postizanjem orgazma
Kvalitetan partnerski odnos i otvorena komunikacija o seksualnim potrebama su među najvažnijim preduslovima za zadovoljavajući seksualni život. Često se kaže da se seksualni problemi u vezi zapravo retko tiču samog seksa, već odražavaju opšte stanje komunikacije i poverenja među partnerima. Ukoliko u vezi postoje napetost, nerazrešeni konflikti, nedostatak emotivne bliskosti ili sram da se o seksu razgovara, verovatno je da će i doživljavanje orgazma biti otežano. Seksualni terapeuti ističu da se mnoge seksualne disfunkcije javljaju kao posledica loše komunikacije između partnera, te se zato u terapiji najviše radi na unapređenju njihovog odnosa i razumevanja. Drugim rečima, kada partneri nauče da bolje razgovaraju o svojim osećanjima i željama, često se rešavaju i problemi sa seksom.
Dobra komunikacija sa partnerom povećava verovatnoću dostizanja vrhunca, jer stvara atmosferu poverenja u kojoj žena može da se opusti. To podrazumeva emotivno razumevanje, otvorenost i spremnost oba partnera da saslušaju jedno drugo bez osuđivanja. Kada postoji poverenje, žena se oseća sigurnije da izrazi šta joj prija, a šta ne, i lakše će zajedno sa partnerom istraživati načine koji joj pomažu da doživi orgazam. Nasuprot tome, u vezama gde vlada tišina o seksu ili gde partner pokazuje nestrpljenje i nerazumevanje, žena se može povući u sebe i glumiti zadovoljstvo, umesto da iskreno kaže šta joj treba.
Veoma je važno da orgazam ne postane “imperativ” ni za jednog partnera. Ukoliko se doživljaj orgazma posmatra kao obavezan deo svakog seksualnog čina, stvara se pritisak i kod žene i kod muškarca. Muškarac tada može početi da oseća krivicu ili nesigurnost u sopstvene veštine ukoliko partnerka ne doživi vrhunac, a žena oseća pritisak da nešto “postiže” umesto da uživa. Takav pristup paradoksalno umanjuje šansu za orgazam, jer pojačava anksioznost umesto zadovoljstva. Neki muškarci greškom posmatraju ženski orgazam kao dokaz svoje muškosti ili uspešnosti “u krevetu”, pa insistiraju na tome - što može dovesti do toga da im partnerka iz sažaljenja ili želje da im udovolji simulira orgazam. Istraživanja pokazuju da značajan procenat žena priznaje da je bar ponekad glumio orgazam upravo da bi poštedele partnerova osećanja ili izbegle osećaj neuspeha u seksu. Ipak, stručnjaci upozoravaju da takav neiskren pristup dugoročno šteti vezi. Lažiranjem vrhunca partneri ne rešavaju problem, već ga produbljuju, muškarac ostaje u uverenju da čini pravu stvar (pa ne menja pristup), a žena ostaje uskraćena za pravo zadovoljstvo.
Saveti za bolju komunikaciju i intimnost uključuju: redovne otvorene razgovore o tome šta prija a šta smeta u seksu, iskazivanje nežnosti i van spavaće sobe (jer emotivna bliskost tokom dana olakšava fizičku bliskost noću), zajedničko istraživanje literature ili edukativnih sadržaja o seksualnosti (kako bi oboje bolje razumeli žensko telo i orgazam), kao i praktikovanje strpljenja i pozitivnog stava. Kada žena vidi da je partner spreman da uloži vreme i trud da je upozna, osećaće se opuštenije i samouverenije u izražavanju svojih potreba. S druge strane, muškarcu iskreni feedback može pomoći da prevaziđe eventualnu nesigurnost - umesto da nagađa “da li ona glumi ili uživa”, on će tačno znati šta joj godi.
Ako uprkos poboljšanoj komunikaciji problem sa postizanjem orgazma opstaje i izaziva frustraciju ili udaljavanje partnera, seksualna terapija za par je logičan naredni korak. Kroz vođene seanse, par može dobiti prilagođene vežbe (npr. tehnike fokusiranja na senzacije, gradacija intimnosti, zadatak da jedno drugom pokažu šta im najviše prija i sl.), kao i podršku u razbijanju štetnih seksualnih mitova koji možda ometaju njihov život. Suština je da partneri shvate da su na istoj strani - cilj je zajednički užitak, a ne ispit zrelosti. Često sam proces terapije zbliži par i popravi njihove komunikacijske navike, što rezultira i lakšim postizanjem orgazma kod žene.
Ukratko, dobar partnerski odnos i komunikacija su temelj seksualnog zadovoljstva. Kada se ljubavni par međusobno podržava, otvoreno priča o intimnim temama i, po potrebi, potraži stručnu pomoć, već time su učinili veliki korak ka prevazilaženju anorgazmije ili drugih seksualnih poteškoća. Orgazam ne dolazi na dugme - ali uz razumevanje, strpljenje i ljubavnu saradnju, šanse da do njega dođe postaju mnogo veće.
Uloga seksualne edukacije i kulturnih uverenja u razumevanju ženskog orgazma
Znanje je moć, pa tako i znanje o seksualnosti osnažuje ženu da razume i ostvari svoj orgazmički potencijal. Nažalost, seksualno obrazovanje u formalnim institucijama (škole, porodica) često je oskudno i fokusirano samo na biologiju reprodukcije i rizike, dok se ženski orgazam gotovo uopšte ne spominje. Kako primećuju stručnjaci, kada se govori o seksu, mladi uče o tome kako da se zaštite od polno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće, ali se ne uči kako da žene uživaju u seksu. Masturbacija i seksualno zadovoljstvo se često pretpostavljaju samo u kontekstu muškaraca, dok je ženska seksualnost tabu - do te mere da ni mnogi odrasli muškarci nisu dovoljno upoznati sa osnovama ženske anatomije.
Takav nedostatak edukacije i otvorenog razgovora stvara plodno tlo za mitove i zablude o ženskom orgazmu. Jedan od uporno prisutnih mitova (podstaknut i pornografijom i generalno medijskim prikazom seksa) jeste da “pravi” seksualni odnos podrazumeva da žena doživi orgazam isključivo penetracijom. Ovo prosto nije tačno - svaka žena je drugačija, ali ogromnoj većini je potrebna direktna ili indirektna stimulacija klitorisa da bi dostigla vrhunac. Samo vaginalna penetracija često nije dovoljna za orgazam, što potvrđuju i statistike: oko trećine žena može doživeti orgazam tokom samog snošaja, dok ostale moraju imati dodatnu manualnu/oralnu stimulaciju klitorisa ili drugih erogenih zona da bi postigle vrhunac. Uprkos tome, popularna kultura je godinama forsirala sliku da žene “treba” da dožive orgazam čim penetracija počne (u filmovima, naročito pornografskim, gotovo svaka žena doživi klimaks lako i isključivo vaginalno). Takva iskrivljena slika dovodi do toga da se mnoge žene pitaju “Šta nije u redu sa mnom?” ako ne mogu da dožive orgazam na taj način, ili da partneri stiču nerealna očekivanja. Predstavljanje “lakoće” ženskog orgazma kroz medije postavlja pitanja na koja žene često ne mogu same da nađu odgovor, pa radije ćute o svojim poteškoćama. Kada pokušaju da otvoreno razgovaraju o tome, okolina ponekad reaguje neodobravanjem, i tako se krug neznanja nastavlja.
Uz nedostatak znanja, kulturna uverenja i patrijarhalni stavovi takođe utiču na poimanje ženskog orgazma. U mnogim sredinama, čak i danas, ženski seksualni užitak se smatra manje važnim od muškog, ili se o njemu govori sa podsmehom i omalovažavanjem. Izrazi poput “ženska histerija” istorijski su se koristili da patologizuju normalne seksualne potrebe žena. U konzervativnim sredinama može se čuti stav da je ženski orgazam “izmišljen” ili nebitan, i da je seks tu pre svega radi muškarčevog zadovoljstva i reprodukcije. Patrijarhalno vaspitanje može dovesti do toga da i muškarci i žene razviju nezdrav i iskrivljen odnos prema ženskom telu, seksualnosti i naročito prema konceptu orgazma.
Posledice ovakvih uverenja su višestruke. Kao prvo, žene koje su odrastale u vrlo konzervativnim sredinama mogu internalizovati stid i krivicu vezanu za sopstveno seksualno zadovoljstvo (kao što smo ranije opisali). One sebe sputavaju i ne dozvoljavaju si da istraže sopstveno telo (npr. masturbacijom) ili da jasno kažu partneru šta žele, jer ih je sramota. Kao drugo, muškarci koji nisu edukovani o ženskom orgazmu mogu potcenjivati njegov značaj ili jednostavno ne znaju kako da pomognu partnerki da ga doživi. Mnogi nisu ni svesni postojanja klitorisa ili ga ne razumeju, pa sav fokus stave na penetraciju. Ovo neminovno vodi ka frustraciji na obe strane - žena ostaje nezadovoljena, muškarac zbunjen njenim “izostankom” orgazma, a oboje možda misle da je problem u ženi. Nedostatak komunikacije i znanja tada stvara začarani krug ćutanja: žena se stidi da inicira priču o tome, muškarac izbegava temu da ne ispadne da ne zna, i problem ostaje nerešen.
Kako promeniti ovu situaciju? Seksualna edukacija je ključ. To znači edukacija na svim nivoima, od formalnog uvođenja kvalitetnog seksualnog obrazovanja u škole, pa do neformalnog učenja kroz medije, internet i otvorene razgovore u društvu. Neophodno je mlade (ali i odrasle koji to nisu imali prilike da čuju ranije) naučiti da seksualnost nije bauk. Naglasak, pritom, treba da bude ne samo na biološkim aspektima (kako se zaštititi od bolesti i trudnoće) već i na aspektima zadovoljstva, anatomije i emocionalnih odnosa. Kako jedna seksualna terapeutkinja ističe, pristup tačnim informacijama o seksualnosti od presudne je važnosti za zdravu seksualnost, a edukacija treba da obuhvati teme poput uživanja, funkcionisanja seksualnog uzbuđenja u mozgu, komunikacije među partnerima – dakle, sve ono što se tiče kvaliteta seksualnog života, a ne samo njegove reproduktivne funkcije.
Kada bi informacije o tome da je, na primer, ženski orgazam nešto što “obične žene” svih dobi i građe mogu postići, i kako ga mogu postići, bile široko dostupne - tada bi i očekivanja žena od sopstvenog seksualnog života porasla, a muškarcima bi postalo neprihvatljivo da budu sebični u krevetu. Drugim rečima, razbijanje mitova edukacijom dovodi do pozitivnih promena: žene se osnažuju da traže svoje zadovoljstvo (bez stida), a muškarci se podstiču da budu informisaniji i pažljiviji ljubavnici.
U praksi, što više žena ima znanje o svojoj seksualnosti, to će se više osećati slobodno da to znanje i primeni - bilo kroz otvoren razgovor sa partnerom, bilo kroz istraživanje sopstvenog tela bez osećaja krivice. Paralelno s tim, edukovani i emancipovani muškarci postaće saveznici u tome, umesto da budu nesigurni ili neupućeni. Kvalitetna informacija i empatična komunikacija ruše barijere srama.
Za roditelje to znači da ne bi trebalo da izbegavaju razgovore o seksualnosti sa svojom decom, posebno sa ćerkama - objasniti im da žensko telo ima strukture poput klitorisa namenjene isključivo užitku i da u tome nema ničeg lošeg. Za obrazovni sistem znači uključiti teme o jednakosti u zadovoljstvu, konsenzualnosti i poštovanju u nastavu. Za partnere znači da uče zajedno: danas postoje mnoge knjige, priručnici i online sadržaji na našem jeziku koji na pristupačan način objašnjavaju kako funkcioniše ženski orgazam i kako par može poboljšati svoj intimni život.
Za kraj, najvažnije je razumeti da je put do orgazma individualan za svaku ženu - ne postoje univerzalna pravila niti “kvar” koji treba popraviti. Umesto toga, potrebno je strpljenje, eksperimentisanje i dobra komunikacija. Oslobađanje od pritiska i krivice, lečenje eventualnih trauma, edukovanje sebe i partnera, kao i negovanje otvorenog i podržavajućeg odnosa, sve to postepeno uklanja prepreke ka seksualnom zadovoljstvu.
Ženski orgazam ne treba da bude ni tabu ni izvor frustracije, već prirodan deo seksualnosti koji je dostižan uz odgovarajuće uslove. Svaka žena zaslužuje da upozna sopstveno telo i da, u svom ritmu, doživi vrhunac zadovoljstva - onako kako njoj odgovara. Kada se spojе znanje, poverenje i ljubav, orgazam dolazi kao šlag na torti: nije cilj sam po sebi, ali divno zaokružuje intimno iskustvo i obogaćuje život zadovoljstvom i samopouzdanjem. Ohrabrimo zato otvoren razgovor o ženskom orgazmu - jer bolje razumevanje vodi ka boljem iskustvu za sve.