Besplatna dostava za registrovane korisnike prilikom prve kupovine!

Poručite PROFHILO® SET krema i uz njih dobijate PROFHILO® bordo neseser – praktičan, prostran i savršen za svaku priliku.

Kupi
Nemate proizvoda u korpi.

Kandida u trudnoći – uzroci, simptomi, lečenje i prevencija

29.04.2025
kandida u trudnoci

Kandida u trudnoći spada u najčešće vaginalne infekcije u trudnoći i može predstavljati neprijatno iskustvo za mnoge buduće mame. Trudnoća donosi brojne promene u telu žene, od hormonskih oscilacija do izvesnih promena u imunološkom sistemu – što sve zajedno stvara pogodno tlo da se neke infekcije češće javljaju upravo u ovom periodu. 

Zašto su vaginalne infekcije češće u trudnoći?

Vaginalne infekcije nisu retkost ni van trudnoće, procenjuje se da će skoro svaka žena makar jednom u životu iskusiti neku infekciju intimne regije​. Ipak, period trudnoće nosi dodatne faktore rizika zbog kojih su infekcije poput kandidijaze (gljivične infekcije) i bakterijske vaginoze tada učestalije. Razlozi leže u fiziološkim promenama kroz koje telo trudnice prolazi: hormonalnim, imunološkim i metaboličkim.

Hormonalne promene u trudnoći 

Hormonalne promene koje se dešavaju duž trudnoće značajno utiču na vaginalnu sredinu. Pojačano lučenje estrogena dovodi do toga da sluznica vagine sadrži više glikogena (šećera) koji hrani “dobre” bakterije (poput laktobacila) zadužene za kiselost vagine, ali istovremeno stvara i povoljnije okruženje za razmnožavanje gljivica kao što je Candida. Promene nivoa estrogena i progesterona remete uobičajenu pH ravnotežu vagine i čine je podložnijom prekomernom rastu kandide​. Drugim rečima, hormonske fluktuacije tokom trudnoće su jedan od glavnih razloga zašto kandida buja upravo tada. Statistike pokazuju da oko 20% žena inače ima prisutnu kandidu u vagini bez simptoma, a taj procenat se penje i do 30% u trudnoći​.

Pored hormona, i imunitet trudnice prolazi kroz izvesne promene. Imuni sistem se delimično “prilagođava” postojanju bebe (koja je genetski različita od majke) pa se odbrambeni mehanizmi blago modifikuju kako ne bi došlo do odbacivanja ploda. Ova prirodna imunološka adaptacija može, nažalost, imati sporedan efekat da organizam postane manje efikasan u borbi protiv pojedinih infekcija. Pad imuniteta jedan je od faktora koji pogoduje razvoju kandide​, što pomaže da se objasni zašto trudnice lakše “zarade” gljivičnu infekciju.

Kombinacija ovih faktora – visok nivo estrogena, promenjena vaginalna flora i blago oslabljen lokalni imunitet – uzrokuje da vaginalne gljivične infekcije budu učestalije i upornije u trudnoći. Osim toga, trudnice često imaju pojačan vaginalni sekret (fiziološki normalno stanje u trudnoći), ali ta vlažnija sredina takođe može stvoriti pogodno tle za rast mikroorganizama.

Zašto je važno lečenje vaginalnih infekcija tokom trudnoće?

Vaginalne infekcije u trudnoći ne smeju biti zanemarene. Iako neka oboljenja mogu delovati bezazleno, nelečene infekcije mogu dovesti do komplikacija i za majku i za bebu. Važnost lečenja naglašava se iz više razloga:

Sprečavanje komplikacija u trudnoći

Određene infekcije, naročito bakterijske, povezane su sa ozbiljnim komplikacijama. Na primer, bakterijska vaginoza (disbalans vaginalne flore sa prekomernim razmnožavanjem “loših” bakterija) u trudnoći povećava rizik od prevremenog pucanja vodenjaka i prevremenog porođaja. Istraživanja pokazuju da nelečena bakterijska vaginoza može dovesti do prevremenog porođaja, pa čak i infekcije materice posle porođaja. Takve komplikacije mogu ugroziti i majku i plod.

Zaštita bebe od infekcije

I gljivične infekcije, poput kandide, ako se ne saniraju, mogu predstavljati rizik za bebu – prvenstveno tokom samog porođaja. Majka koja u trenutku porođaja ima aktivnu infekciju kandidom može preneti gljivicu na bebu dok prolazi kroz porođajni kanal​. Posledica toga je tzv. mlečac (soor) kod novorođenčeta – bele naslage u ustima bebe koje su zapravo gljivična infekcija usne duplje. Iako soor kod novorođenčeta nije po život opasan i može se lečiti, bolje je prevenirati ga blagovremenim lečenjem infekcije kod mame. Pored oralne kandidijaze, beba se može zaraziti i na koži (pelenska regija) pa razviti uporne osipe.

Izbegavanje infekcija plodovih ovojnica 

U retkim slučajevima, nelečena vaginalna infekcija može napredovati. Kod težih gljivičnih infekcija postoji mogućnost da Candida dospe do plodovih ovojnica i izazove njihovo zapaljenje (amnionitis), što je ozbiljno stanje u trudnoći​. Ovo je ređa komplikacija kandidijaze, ali je još jedan podsetnik da se ni jedna infekcija u trudnoći ne sme olako shvatiti.

Bolje zdravlje majke

Nelečena infekcija značajno narušava kvalitet života trudnice. Konstantan svrab, peckanje i bol mogu ometati dnevne aktivnosti, san i intimne odnose. Infekcija koja tinja može se pogoršati i proširiti. Na primer, vaginalna kandida se može raširiti i na spoljašnje genitalije i kožu oko njih, izazivajući još veće tegobe. Takođe, uporna upala sluzokože može dovesti do sitnih oštećenja kože i sluznice. Kod trudnica sa kandidom ponekad se javlja i blago krvarenje zbog iritacije upaljene sluzokože. Svako vaginalno krvarenje u trudnoći treba shvatiti ozbiljno – infekcije u trudnoći (bakterijske, virusne ili gljivične) mogu iritirati grlić materice i dovesti do pojave krvarenja​. Ukoliko primetite krvarenje u trudnoći uz simptome infekcije, neophodno je odmah se javiti lekaru.

Prevencija težeg porođajnog oporavka

Još jedan razlog za lečenje infekcije unapred jeste i brži oporavak nakon porođaja. Naime, ženama koje imaju kandidu prilikom porođaja mogu sporije zarastati eventualne rane. Gljivična infekcija vagine može otežati zarastanje epiziotomije ili naprsnuća (rane na vagini) posle porođaja​, produžujući vreme oporavka.

Blagovremeno lečenje vaginalnih infekcija tokom trudnoće štiti i majku i bebu. Čak i kada infekcija deluje blaga (ili nema izražene simptome), najbolje je posavetovati se sa ginekologom i sprovesti odgovarajuću terapiju. Time se izbegavaju nepotrebni rizici po tok trudnoće i zdravlje deteta, a trudnici se obezbeđuje komfornija i bezbrižnija trudnoća.

Kandida u trudnoći – šta je i kako nastaje?

Kandida je gljivica iz roda Candida, najčešće vrsta Candida albicans, koja normalno obitava u našem organizmu (na koži, u ustima, crevima, pa i u vagini) u malom broju. Uobičajeno, ove gljivice drži pod kontrolom naš imuni sistem i prirodna vaginalna flora (dobre bakterije). Međutim, ako dođe do disbalansa – recimo, padne imunitet ili se promeni kiselost vagine – kandida počinje prekomerno da se razmnožava i tada nastaje infekcija zvana kandidijaza. Vaginalna kandidijaza (vulvovaginalna kandidijaza) označava infekciju sluzokože vagine i vulve gljivicama kandide.

Tokom trudnoće postoje brojni faktori koji pogoduju nastanku kandidijaze. Već smo spomenuli hormonalne promene (visok estrogen, promenjen pH) i blaži imunosupresivni efekat trudnoće. Osim toga, dodatni rizici za razvoj kandide u trudnoći (kao i inače) mogu biti:

kandida u trudnoći rizici

Dijabetes u trudnoći

Povišen nivo šećera u krvi ili mokraći (npr. kod gestacijskog dijabetesa) stvara “slatku” sredinu u kojoj gljivice bujaju brže.

Antibiotska terapija u trudnoći

Upotreba antibiotika može narušiti ravnotežu vaginalne mikroflore tako što ubije i “dobre” laktobacile, pa se posle terapije često javi kandida. Trudnice koje zbog nekog razloga piju antibiotike često profilaktički dobiju i lokalnu terapiju protiv gljivica.

Toplota i vlaga

Nošenje uske sintetičke odeće, pelena ili uložaka koji zadržavaju vlagu, pojačano znojenje u intimnom predelu, dugo sedenje u mokrom kupaćem kostimu – sve to stvara toplu i vlažnu sredinu idealnu za razmnožavanje kandide.

Preterana ili neadekvatna higijena 

Paradoksalno, preterano ispiranje vagine agresivnim sapunima ili irigatorima može poremetiti normalnu kiselost i “isprati” zaštitne bakterije, što otvara vrata gljivičnoj infekciji. Takođe, korišćenje parfimisane kozmetike za intimnu regiju ili jakih deterdženata za veš može iritirati sluzokožu i narušiti njenu ravnotežu.

Ishrana bogata šećerima i skrobom 

Prekomerni unos slatkiša, bele testenine, hleba i generalno prostih ugljenih hidrata hrani kandide u crevima i vagini​. Mnoge trudnice žude za slatkišima, ali je važno naći meru – izbalansirana ishrana sa manje rafinisanog šećera može smanjiti rizik od gljivičnih infekcija.

Stres i umor 

Dugotrajan stres, loš san i iscrpljenost (što nije retko u trudnoći) mogu doprineti padu opšteg imuniteta, što zatim olakšava razvoj infekcija, uključujući i kandidu.

Hormonska terapija i kontraceptivi 

Mada se u trudnoći ne koriste, vredi pomenuti da i druge hormonske promene (npr. pilule pre trudnoće) mogu dovesti do kandide.

Gljivična infekcija uglavnom ne predstavlja direktnu opasnost po majku i plod ako se pravilno i na vreme tretira. Ipak, zbog mogućih komplikacija, ne treba je shvatiti olako.

Simptomi vaginalne kandidijaze u trudnoći

Gljivična vaginalna infekcija poput kandidijaze prepoznaje se po prilično tipičnim simptomima. Znaci i simptomi kandide u trudnoći isti su kao i kod žena van trudnoće, s tim što ponekad mogu biti izraženiji zbog pojačane osetljivosti tkiva u trudnoći. Simptomi na koje treba obratiti pažnju:

Svrab i peckanje u predelu vagine i vulve

Intenzivan svrab polnih organa često je prvi i najuočljiviji simptom vaginalne kandidijaze. Peckanje (osećaj žarenja) takođe je prisutno, a može se pojačati nakon mokrenja (urin nadraži već iziritiranu kožu) ili nakon seksualnog odnosa (trenje dodatno iritira upaljenu sluzokožu).

Pojačan vaginalni sekret (iscedak)

Kod gljivične infekcije sekret je uglavnom bele boje, gust i grudvičast – podseća na sveži sir ili gruši se poput mleka​. Važna karakteristika je da taj sekret obično nema neprijatan miris (za razliku od npr. bakterijske vaginoze gde je prisutan jak “riblji” miris). Ipak, količina sekreta je pojačana i često ga prati opisani svrab.

Crvenilo i otok

Sluznica vagine i spoljašnje genitalije (mali i veliki stidni nabori, klitoris) mogu biti crveni, otečeni ili osetljivi na dodir. Crvenilo je znak upale​ – često se pri pregledu vidi da su zidovi vagine rumeni i prekriveni beličastim naslagama (kolonijama gljivica). Vulva može biti otečena.

Bol i nelagodnost

Iako sama kandida najčešće izaziva svrab i pečenje, ne i izrazit bol, ipak mnoge žene opisuju osećaj nelagodnosti ili čak bola u vagini, posebno tokom odnosa. Nakon seksualnog odnosa često se simptomi naglo pojačaju, pa se može javiti i bol u toku ili posle odnosa​. Takođe, upala može uzrokovati blage bolove pri mokrenju (više zbog iritacije spoljašnjeg dela uretre i vulve nego zbog infekcije bešike).

Sekundarni simptomi

Intenzivan svrab može dovesti do češanja, što može izazvati sitne ogrebotine na koži i dodatno pečenje ili čak blago krvarenje. Svrab se nekad proširi i na područje perianalne regije (oko čmara)​, jer gljivice mogu biti prisutne i u tom predelu. U težim slučajevima, ako se infekcija širi, mogu se pojaviti i pukotine na koži ili beličaste naslage vidljive spolja.

Važno je napomenuti da simptomi kandidijaze mogu varirati od blagih do vrlo izraženih. Neke trudnice odmah prepoznaju “počinje kandida” kada osete blago peckanje i primete gromuljice belog sekreta, dok druge mogu imati gotovo nepodnošljiv svrab i iritaciju. U retkim slučajevima, moguće je i da gljivična infekcija bude prisutna bez jasno uočljivih simptoma (asimptomatska kandidijaza), ali takva situacija je ređa kod akutne infekcije – češća je kod nosilaca kandide (osoba kod kojih gljivica miruje u organizmu).

Šta ako niste sigurni o kojoj infekciji se radi? 

Simptomi gljivične infekcije mogu se preklapati sa simptomima drugih vaginalnih infekcija. Na primer, pojačan sekret i svrab mogu biti prisutni i kod bakterijske vaginoze ili Trichomonas infekcije, ali je karakter sekreta različit: kod bakterijske vaginoze sekret je sivkast i vrlo neprijatnog mirisa, a kod trihomonijaze zelenkasto-žut i penast, uz jak miris i često pečenje pri mokrenju. Ako niste sigurni, najbolje je posetiti ginekologa radi pravilne dijagnoze.

Dijagnoza gljivične infekcije – kandida kod trudnica

Dijagnozu vaginalne infekcije uvek je najbolje prepustiti lekaru, ginekologu. Kod trudnica je to posebno važno, kako bi se odmah utvrdilo o kakvoj infekciji je reč i primenio adekvatan, a ujedno bezbedan tretman. Dijagnoza kandidijaze se postavlja relativno jednostavno:

Ginekološki pregled – Lekar će obaviti standardni pregled u spekulima (vaginalno ogledalo) pri čemu će videti stanje sluzokože vagine i grlića materice, kao i izgled vaginalnog sekreta. Već na osnovu karakterističnih znakova – belog sirastog sekreta i crvenila sluznice – iskusan ginekolog može visoko posumnjati na kandidijazu. Međutim, pošto se različite infekcije mogu pojaviti istovremeno, vizuelni pregled je obično samo prvi korak.

Laboratorijska analiza brisa – Da bi se potvrdila kandida, radi se laboratorijska analiza vaginalnog brisa (uzorka sekreta). Ginekolog uzima sterilnim štapićem bris vaginalnog sadržaja i šalje u laboratoriju na mikroskopsku analizu i/ili kulturu. Mikroskopski pregled može odmah pokazati karakteristične pseudohife gljivice ili spore kandide. Kultura (uzgajanje na podlozi) potvrđuje prisustvo gljivica i može odrediti tačnu vrstu (C. albicans ili neka druga). Kombinacija uočenih simptoma i laboratorijskog nalaza omogućava lekaru da sa sigurnošću utvrdi tip infekcije i odgovarajući tretman​.

Ponekad se radi i test pH vrednosti vaginalnog sekreta – kod kandide pH ostaje uobičajeno kiseo (ispod 4.5), dok je kod bakterijske vaginoze pH sekreta često povišen (alkalniji). Ova informacija može pomoći u razlikovanju gljivične od bakterijske infekcije.

Za trudnice, lekar može preporučiti i pregled urina (da se isključi urinoinfekcija koja ponekad daje slične simptome pečenja) ili dodatne briseve (npr. na bakterije, mikoplazme i sl.) kako bi se ispitalo da li postoji udružena infekcija. Takođe, proverava se i PAPA test (ako nije skoro rađen) jer neke promene na grliću materice i infekcije mogu dati slične tegobe.

Posledice nelečene kandide u trudnoći

Produženo trajanje i pogoršanje simptoma

Nelečena kandidijaza može trajati nedeljama, pa i mesecima, pritom se simptomi mogu pogoršavati. Svrab i pečenje postaju intenzivniji, mogu se javiti pukotine na koži od češanja, a postoji rizik i od sekundarnih bakterijskih infekcija kože zbog oštećenja (na iritiranu sluzokožu mogu se “naseliti” bakterije i izazvati dodatnu upalu).

Širenje infekcije

Candida uglavnom ostaje lokalizovana u vagini, ali ako se ne drži pod kontrolom, može se proširiti na vulvu (spoljašnje polne organe), unutrašnju stranu butina, pa čak i analnu regiju. To stvara opštu genitalnu kandidijazu koja je upornija i teža za lečenje. Kod osoba sa jako oslabljenim imunitetom, gljivica se može proširiti i sistemno, ali to je izuzetno retko kod trudnica sa očuvanim imunitetom.

Rizik za plod i porođaj

Iako kandida ne napada bebu unutar materice, postoje indirektni rizici. Moguća je infekcija plodovih ovoja (amnionske membrane) što može ugroziti plod ili dovesti do prevremenih kontrakcija. Pri porođaju, beba može pokupiti gljivicu i razviti mlečac ili infekciju kože odmah po rođenju. Novorođenčad majki koje su imale nelečenu kandidu često imaju soor u prvim nedeljama života, što zahteva terapiju za bebu.

Poteškoće u porođaju i oporavku

Jaka nelečena infekcija može dovesti do toga da tkiva vagine budu upaljena i manje elastična, što potencijalno utiče na tok porođaja (mada ne nužno značajno). Nakon porođaja, prisustvo infekcije otežava zarastanje rana, kao što je već rečeno.

Prenošenje partneru i “ping-pong” efekat

Kandida nije klasična polno prenosiva bolest u smislu da se mora preneti seksualnim putem, međutim, moguće je da se prenese na partnera tokom odnosa. Muškarci uglavnom nemaju simptome ili su oni vrlo blagi (npr. blago crvenilo ili svrab na penisu), ali mogu nositi gljivicu i vratiti je ženi nakon što se ona izleči, što dovodi do ponovljenih infekcija. Ako se infekcija ne leči istovremeno kod oba partnera (u slučajevima uporne kandide), možete se vrteti u krug.

Nelečena kandida neće tek tako nestati sama od sebe u trudnoći. Naprotiv, uporna je i može stvarati sve veće probleme i mami i bebi. 

Lečenje kandide u trudnoći

Kako se leči kandida tokom trudnoće? Lečenje vulvovaginalne kandidijaze u trudnoći treba da bude efikasno, ali i bezbedno za bebu. Standardno, lekari će preporučiti lokalnu terapiju antimikoticima (protivgljivičnim lekovima) – najčešće su to vaginalete ili kreme koje sadrže klotrimazol, mikonazol ili nistatin. Ovi lekovi deluju lokalno u vagini i minimalno se apsorbuju u krvotok, pa ne štete plodu. Terapija obično traje 7 do 14 dana, jer se kandidijaza u trudnoći teže iskorenjuje​.

Osim ovih klasičnih antimikotika, na raspolaganju su i savremeni medicinski proizvodi koji pomažu u lečenju i prevenciji vaginalnih infekcija, bez upotrebe agresivnih lekova. Jedan od takvih proverenih proizvoda koji se istakao kao odlično rešenje za kandidu u trudnoći je Biguanelle.

Biguanelle rastvor i vaginalete – efikasno i bezbedno rešenje

biguanelle

Biguanelle predstavlja liniju medicinskih sredstava dizajniranih za tretman i prevenciju vaginalnih infekcija, uključujući kandidijazu. Ono što Biguanelle čini posebnim jeste aktivni sastojak PHMB (poliheksametilen bigvanid) – snažan antiseptik širokog spektra – u kombinaciji sa mlečnom kiselinom koja pomaže da se obnovi prirodna pH ravnoteža vagine. Biguanelle dolazi u dva oblika: vaginalni rastvor i vaginalete.

Biguanelle rastvor 

Inovativan gel-rastvor koji se pomoću aplikatora unosi u vaginu kao jednokratna “ispirka”. Već jednom primenom postiže se višestruki efekat: mehaničko uklanjanje viška sekreta i patogena iz vagine, brzo smirivanje simptoma (svraba, peckanja, neprijatnog mirisa) i dezinfekcija sluzokože​. Rastvor sadrži 0,1% PHMB i 0,2% mlečne kiseline, što znači da uništava gljivice, bakterije i viruse na sluzokoži, a istovremeno vraća kiselu sredinu koja sprečava ponovni nastanak infekcije​. Zbog svoje viskoznosti (gušći je od vode) zadržava se na zidu vagine i pruža produženo dejstvo, čak stvara zaštitni film koji štiti vaginu i grlić materice od daljih napada mikroba. Sve ovo postiže se jednom aplikacijom, što je izuzetno praktično za trudnicu (nema višednevnog stavljanja terapije, već jednom kada lekar kaže da je potrebno).

Biguanelle vaginalete 

Predstavljaju globule (čepiće) koje se uvode u vaginu, a sadrže iste aktivne sastojke (PHMB + mlečna kiselina) u čvrstom obliku. Vaginalete se brzo otope na telesnoj temperaturi i ravnomerno oblože vaginalnu sluzokožu, oslobađajući antiseptik koji uništava gljivice i bakterije, i mlečnu kiselinu koja obnavlja normalnu floru​. Biguanelle vaginalete deluju dvojako: brzo eliminišu simptome (svrab, peckanje, crvenilo) i pomažu regeneraciju vaginalnog epitela, vraćajući prirodnu odbranu sluzokože​. One su odlično rešenje i za prevenciju recidiva – nakon uspešno sanirane infekcije, mogu se koristiti povremeno preventivno, naročito u situacijama koje pogoduju nastanku kandide.

Biguanelle u trudnoći

Veoma bitno pitanje za trudnice je da li je određeni preparat bezbedan. Biguanelle rastvor i vaginalete su bezbedni za upotrebu u trudnoći, što potvrđuje i činjenica da su to medicinska sredstva (ne sistemski lekovi) sa lokalnim dejstvom. Prema uputstvu, Biguanelle se može koristiti i u trudnoći ukoliko lekar proceni da je indikovan, uz njegovu saglasnost i praćenje​. U praksi, ginekolozi ga često preporučuju trudnicama jer efikasno sanira infekciju bez štetnih efekata po bebu. Naravno, bilo koji tretman u trudnoći treba da odobri vaš lekar.

Kako se koristi Biguanelle? 

Optimalno je kombinovati rastvor i vaginalete za najbolji efekat. Preporuka stručnjaka je da se prvo primeni Biguanelle rastvor (jedna aplikacija) kako bi se očistila vagina od naslaga (biofilma) i smanjila trenutna populacija gljivica, a potom se narednih nekoliko dana (obično 5 do 7 dana, prema savetu lekara) koriste Biguanelle vaginalete svako veče pred spavanje​. Ova kombinacija obezbeđuje temeljno čišćenje i dugotrajan oporavak flore. Mnoge trudnice osete olakšanje već nakon prve upotrebe rastvora – svrab i peckanje se povlače praktično odmah, a sekret se smanjuje. Vaginalete zatim odrađuju “finiš” terapije, obnavljaju floru i pH i onemogućavaju da se infekcija vrati.

Posebna prednost Biguanelle preparata je što oni ne remete ravnotežu laktobacila. Naprotiv, vraćanjem pH na kiselo oni pospešuju prirodnu kolonizaciju dobrim bakterijama. Takođe, za razliku od nekih agresivnih antifungalnih lekova, kandida ne stvara rezistenciju na PHMB – što znači da će Biguanelle jednako efikasno delovati i ako se ponovo koristi.

Napomena: Biguanelle je dostupan bez recepta kao medicinsko sredstvo, ali trudnice bi trebalo da ga koriste u dogovoru sa svojim ginekologom. Ako imate česte gljivične infekcije, razgovarajte sa lekarom o uključivanju Biguanelle rastvora i vaginaleta u terapiju ili profilaksu. 

Prevencija kandidijaze u trudnoći

Kada jednom uspešno izlečite kandidu, sigurno ćete želeti da sprečite da se ponovo javi. Nažalost, trudnice su podložne recidivima (ponovnim epizodama) kandide upravo zbog stalno prisutnih faktora rizika (hormoni i dr.). Ipak, postoje koraci koje možete preduzeti da smanjite šansu za ponovnu gljivičnu infekciju. Prevencija kandidijaze u trudnoći u velikoj meri se poklapa sa opštim preporukama za intimnu higijenu i zdrav stil života:

Pravilna intimna higijena

Održavajte redovnu higijenu spoljašnjeg genitalnog područja, ali bez preterivanja. Perite se mlakom vodom i blagim, neparfimisanim sapunom (ili samo vodom). Izbegavajte iritirajuća sredstva, jake sapune, kupke sa penom, parfimisane uloške i vlažne maramice za intimnu negu – sve to može narušiti ravnotežu flore. Ne radite vaginalna ispiranja (tuziranje) bez medicinske potrebe – vagina ima sposobnost samočišćenja, a ispiranje može učiniti više štete nego koristi. Nakon kupanja ili plivanja, temeljno ali nežno osušite intimnu regiju (tapkajte peškirom, ne trljajte jako).

Pamučni veš i udobna odeća

Nosite isključivo pamučni donji veš koji omogućava koži da diše. Sintetički materijali i tange stvaraju vlažnu i neprozračnu sredinu pogodnu za razvoj gljivica. Birajte komotniju garderobu – uske helanke, farmerke i sintetičke gaćice zadržavaju toplotu i vlagu. Po toplom vremenu, haljine i suknje mogu biti bolji izbor od uskih pantalona. Takođe, menjajte veš svakodnevno, a po potrebi i dva puta dnevno ako se jako znojite. Veš perite na visokoj temperaturi (60°C) da biste uništili eventualne gljivice.

Izbegavajte duge mokre ili znojave intervale

Posle plivanja odmah presvucite mokar kupaći kostim. Nakon vežbanja ili ako vam je vruće, nemojte dugo ostajati u znojavoj odeći – istuširajte se i presvucite u suvo. Dugo sedenje u vlažnom okruženju (npr. mokar peškir, vlažna podloga) takođe nije preporučljivo.

Balansirana ishrana sa malo šećera

Obratite pažnju na ishranu – smanjite unos rafinisanog šećera i slatkiša koji hrane kandidu. Potrudite se da vaša ishrana bude bogata povrćem, proteinima, integralnim žitaricama i zdravim mastima. Jogurt sa probiotskim kulturama može biti koristan saveznik, jer sadrži Lactobacillus bakterije koje pomažu u održavanju vaginalne flore. Naravno, u trudnoći se ne preporučuju nikakve restriktivne dijete, ali umesto slatkiša birajte voće, orašaste plodove ili med u umerenim količinama. Hidrirajte se dobro, voda pomaže opštem metabolizmu i imunitetu.

Kontrolišite druge faktore

Ako imate dijabetes ili insulinsku rezistenciju, držite nivo šećera pod kontrolom uz terapiju i ishranu (posavetujte se sa lekarom). Povišen šećer značajno povećava rizik od gljivičnih infekcija. Takođe, ako dobijete antibiotike u trudnoći, pitajte lekara da li je potrebno paralelno uzeti nešto za prevenciju kandide.

Odgovoran seksualni život

Iako kandida nije klasična polna infekcija, u slučaju ponavljanih gljivičnih infekcija korisno je lečiti i partnera istovremeno (obično antimikotična krema za njega) da ne biste jedno drugo reinficirali. U akutnoj fazi infekcije izbegavajte seksualne odnose – ne samo zbog mogućeg prenosa, već i zato što će odnos biti neprijatan zbog simptoma, a može i pogoršati tegobe. Sačekajte da se lečenje završi i simptomi povuku pre nastavka polnih odnosa. Korišćenje kondoma tokom infekcije i lečenja takođe može smanjiti verovatnoću ping-pong efekta.

Redovne kontrole

Idite na redovne ginekološke preglede i laboratorijske kontrole briseva kada vam lekar preporuči. Ponekad, i bez simptoma, pregled može otkriti početnu infekciju pa se ona može suzbiti pre nego što se uopšte razvije. Redovna poseta lekaru je najbolja preventiva za sve komplikacije u trudnoći.

Najčešća pitanja i odgovori (FAQ) o kandidi u trudnoći

Da li je kandida u trudnoći opasna?

Vulvovaginalna kandidijaza u trudnoći uglavnom nije opasna po život ili razvoj bebe, ali može biti vrlo neprijatna za mamu i dovesti do određenih komplikacija ako se ne leči. Sama kandida najčešće ne uzrokuje pobačaj niti urođene malformacije. Međutim, indirektno može dovesti do problema: jaka nelečena infekcija može izazvati iritaciju koja dovodi do kontrakcija ili pucanja vodenjaka (veoma retko), a gotovo sigurno će se preneti na bebu tokom porođaja što rezultira infekcijom u bebinim ustima ili na koži​. Takođe, svaka infekcija u trudnoći opterećuje organizam trudnice i može uticati na njeno opšte stanje. Dakle, kandida nije “opasna” u smislu da će ugroziti trudnoću kao što to mogu neke bakterijske infekcije, ali je bitno da se tretira kako bi se izbegle bilo kakve neželjene posledice.

Koji su simptomi vaginalne kandide u trudnoći?

Isti kao i van trudnoće: pre svega uporan svrab i peckanje u vaginalnoj regiji, zatim pojačan beli, grudvičasti sekret bez mirisa, crvenilo sluznice i eventualno otok. Može biti prisutan osećaj vagine “toplom i upaljenom”, nelagodnost ili blag bol pri odnosu i peckanje pri mokrenju zbog iritacije spoljašnjosti. Trudnice često opisuju sekret kao „sirast, bele boje“. Ukoliko primetite ovakve simptome, verovatno je u pitanju kandida, ali svakako posetite lekara radi potvrde.

Kako se leči kandida tokom trudnoće?

Lečenje kandide u trudnoći najčešće podrazumeva lokalne preparate (vaginalete ili kreme) koje vam lekar može prepisati. Oni se stavljaju obično 7 dana (ili duže, zavisno od preporuke) i bezbedni su za bebu. Takođe, postoji i Biguanelle rastvor i vaginalete – medicinsko sredstvo koje deluje kao antiseptik i može se koristiti u trudnoći uz odobrenje lekara. Biguanelle često preporučuju ginekolozi jer jednim ispiranjem otklanja simptome i pomaže vraćanje zdrave flore, a vaginaletama se nastavlja terapija radi sprečavanja recidiva. Bitno je da se terapija sprovede do kraja – iako simptomi mogu proći za par dana, gljivice mogu ostati prisutne, pa prekinuta terapija može dovesti do povratka infekcije. U slučaju težih ili upornijih infekcija, lekar može ordinirati terapiju i partneru (ako postoji) ili raritetno, oralni lek ako je to neophodno u kasnijoj trudnoći. Uvek se posavetujte sa svojim ginekologom koji poznaje vašu trudnoću pre uzimanja bilo kakvog leka.

Može li kandida da naškodi bebi u stomaku?

Direktno – ne toliko. Gljivice se nalaze u vagini i ne mogu dopreti do bebe dok su bebini plodovi omotači (vodenjak) intaktni. Bebu u materici štiti plodova voda i membrane. Međutim, indirektno nelečena kandida može povećati rizik od preranog pucanja vodenjaka ili infekcije plodovih ovojnica​, što može ugroziti bebu. Najčešće, najveći rizik za bebu je prilikom porođaja – dok prolazi kroz zaraženi porođajni kanal, beba može dobiti kandida infekciju na sluznicama. To se manifestuje kao soor (beličaste naslage u ustima) u prvim danima života ili kandidijaza kože/pelenska osip. Ove neonatalne infekcije mogu biti uporne, ali se uspešno leče pedijatrijskim antifungalnim gelovima. Dakle, kandida neće oštetiti bebu dok je u materici, ali da bi beba ostala zdrava i nakon rođenja, važno je da mama izleči infekciju pre porođaja.

Da li partner treba da se leči ako imam kandidu?

Ako vaš partner nema nikakvih simptoma, obično nije neophodno da uzima terapiju za kandidu, jer Candida albicans spada u oportunističke gljivice koje nisu striktno polno prenosive. Ipak, u praksi se dešava da se partneri “ping-pong” efektom međusobno reinficiraju. Muškarci mogu biti asimptomatski nosioci kandide na penisu – dakle, nemaju tegobe, ali gljivica je prisutna. Zato kod ponavljanih infekcija ili uporne kandide kod žene, lekari često preporuče terapiju i za partnera (npr. kremu sa klotrimazolom koju će mazati nekoliko dana). Time se prekida krug prenošenja. Takođe, preporučuje se apstinencija od seksa dok god infekcija traje i dok se sprovodi terapija, kako ne biste iritirali upaljenu sluzokožu i smanjili rizik od razmene gljivica. Ukratko, partner može biti uključen u lečenje ako je kandida uporna ili se stalno vraća, i svakako treba obratiti pažnju i na njegovo zdravstveno stanje.

Šta mogu da uradim da se kandida ne vraća ponovo tokom trudnoće?

Prevencija je ključna. Pridržavajte se navedenih saveta o ishrani, higijeni i načinu života: nosite pamučni veš, izbegavajte slatkiše u velikim količinama, pazite na higijenu bez preterivanja, izbegavajte nepotrebne antibiotike, itd. Takođe, nakon terapije korisno je obnoviti vaginalnu floru – u tome pomažu Biguanelle vaginalete koje vraćaju prirodnu kiselost i kolonizaciju dobrim bakterijama, ili probiotske vaginalete prema savetu lekara. Neke trudnice praktikuju da preventivno, jednom mesečno ili pre planiranog porođaja, apliciraju Biguanelle rastvor kako bi se uverile da je sve “čisto” – ovo možete pitati svog ginekologa da li je potrebno. Izbegavajte usku i sintetičku garderobu, posebno u toplim mesecima, i menjajte vlažnu odeću promptno. Ako osetite i najmanji simptom koji podseća na kandidu, reagujte odmah – često se kraćom terapijom na početku spreči teža epizoda. I ne brinite, uz dobre navike i saradnju sa lekarom, možete izgurati trudnoću bez ponovne kandidijaze ili barem brzo suzbiti svaku koja se pojavi.

    Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

    Vantelesna oplodnja – sve o IVF

    31.03.2025
    vantelesna oplodnja

    Šta je IVF – Vantelesna oplodnja?

    Vantelesna oplodnja (IVF – In Vitro Fertilization) predstavlja jednu od najuspešnijih metoda asistirane reprodukcije koja se koristi kod parova koji imaju poteškoće sa začećem. U ovom postupku, jajna ćelija i spermatozoid se spajaju van tela žene, u laboratorijskim uslovima, a zatim se embrion vraća u matericu u nadi da će se implantirati i razviti u zdravu trudnoću.

    IVF se često opisuje kao „zaobilaženje jajovoda“ jer se oplodnja ne dešava prirodnim putem u jajovodima, već u kontrolisanim uslovima laboratorije. Ovaj proces, iako kompleksan, pruža nadu mnogim parovima i pojedincima širom sveta.

    Prva uspešna vantelesna oplodnja dogodila se 1978. godine, kada je rođena Lujza Braun, prva beba začeta ovom metodom. Od tada, vantelesna oplodnja omogućila je rođenje više od 3,5 miliona dece širom sveta. Danas se uspešnost IVF postupka kreće između 22% i 40% po jednom pokušaju, u zavisnosti od godina pacijentkinje, uzroka steriliteta i kvaliteta embriona.

    Kome je IVF namenjen?

    IVF se preporučuje kao metoda lečenja steriliteta u različitim situacijama:

    Kada su jajovodi žene neprohodni ili oštećeni

    Neprohodni ili oštećeni jajovodi predstavljaju čest uzrok neplodnosti kod žena. Jajovodi su tanke cevi koje povezuju jajnike i matericu, a u njima dolazi do oplodnje. Ukoliko su oštećeni, oplođena jajna ćelija ne može da stigne do materice. Oštećenje jajovoda može nastati usled infekcija, upalnih bolesti karlice, prethodnih operacija ili vanmateričnih trudnoća. U takvim slučajevima, IVF omogućava zaobilaženje jajovoda, jer se oplodnja obavlja u laboratorijskim uslovima.

    Kada postoji smanjen broj ili kvalitet spermatozoida kod partnera

    Muška neplodnost može biti uzrokovana smanjenim brojem spermatozoida, njihovom slabom pokretljivošću ili abnormalnom morfologijom. Faktori poput genetskih poremećaja, hormonskog disbalansa ili infekcija mogu negativno uticati na kvalitet sperme. Kod ovakvih slučajeva, IVF sa ICSI metodom (intracitoplazmatska injekcija spermatozoida) omogućava unošenje jednog zdravog spermatozoida direktno u jajnu ćeliju, čime se značajno povećava šansa za oplodnju.

    Kod parova koji imaju neobjašnjivu neplodnost

    Neobjašnjiva neplodnost je dijagnoza koja se postavlja kada svi standardni testovi kod muškarca i žene ne pokazuju očigledan uzrok neplodnosti. Iako je medicinski razlog nepoznat, smatra se da faktori poput kvaliteta jajnih ćelija, funkcije spermatozoida ili okruženja materice mogu igrati ulogu. IVF u ovim slučajevima često pruža rešenje jer omogućava detaljan uvid u proces oplodnje i razvoj embriona u laboratoriji.

    Kada prethodni tretmani poput inseminacije nisu dali rezultate

    Intrauterina inseminacija (IUI) je jedna od početnih metoda lečenja neplodnosti, gde se spermatozoidi direktno ubacuju u matericu tokom ovulacije. Međutim, kod parova kod kojih IUI nije bila uspešna nakon više pokušaja, IVF se često preporučuje kao naredni korak. IVF omogućava veći stepen kontrole nad procesom oplodnje i nudi bolje šanse za začeće, posebno kod kompleksnijih oblika neplodnosti.

    Kod žena koje žele da zamrznu svoje jajne ćelije iz medicinskih ili ličnih razloga

    Zamrzavanje jajnih ćelija postaje sve češća opcija za žene koje žele da očuvaju svoju plodnost. Medicinski razlozi za ovu odluku mogu uključivati predstojeće terapije za rak (poput hemoterapije ili radioterapije), koje mogu trajno oštetiti jajnike. S druge strane, žene koje još nisu pronašle partnera ili nisu spremne za roditeljstvo iz ličnih razloga mogu odlučiti da zamrznu jajne ćelije kako bi povećale svoje šanse za trudnoću u budućnosti.

    Kod parova koji žele da obave genetsko testiranje embriona pre transfera

    Parovi koji imaju povećan rizik od genetskih bolesti, poput cistične fibroze, mišićne distrofije ili hemofilije, mogu se odlučiti za IVF kako bi obavili preimplantacionu genetsku dijagnostiku (PGD) ili preimplantaciono genetsko testiranje (PGT). Ove metode omogućavaju pregled embriona na genetske ili hromozomske abnormalnosti pre nego što se prenesu u matericu. Na taj način se smanjuje rizik od genetskih poremećaja i povećava šansa za zdravu trudnoću.

    Zahvaljujući napretku tehnologije, posebno uvođenjem metode ICSI (intracitoplazmatska injekcija spermatozoida) od 1992. godine, rešeni su mnogi problemi muške neplodnosti. Ova metoda omogućava uspešnu oplodnju čak i u slučajevima kada je broj spermatozoida izuzetno nizak ili kada spermatozoidi imaju smanjenu pokretljivost.

    Pravilna priprema za IVF

    Pravilna priprema za IVF je od ključnog značaja za povećanje šansi za uspeh. Zdravstveno stanje žene i muškarca, kao i način života, mogu značajno uticati na kvalitet jajnih ćelija i spermatozoida, kao i na sposobnost materice da prihvati embrion.

    Hormonski status i praćenje ciklusa

    Pre započinjanja IVF postupka, lekar će sprovesti detaljne hormonske analize kako bi procenio funkciju jajnika, hipofize i štitne žlezde. Neregulisani hormoni mogu smanjiti šanse za uspeh, pa je u nekim slučajevima potrebno sprovesti terapiju za uspostavljanje balansa.

    Ultrazvučni pregled i analiza materice

    Vaginalni ultrazvuk koristi se za proveru stanja jajnika i materice. Polipi, miomi ili priraslice u materici mogu uticati na implantaciju embriona i potrebno ih je sanirati pre IVF postupka.

    Sistematski i genetski pregledi

    U određenim slučajevima, lekar može preporučiti dodatne analize poput kariotipizacije (genetsko testiranje) kod parova sa ponovljenim neuspešnim pokušajima ili pobačajima.

    Kontrola insulinske rezistencije i metabolizma

    Insulinska rezistencija (IR) je česta kod žena sa sindromom policističnih jajnika (PCOS) i može negativno uticati na kvalitet jajnih ćelija. Pravilno upravljanje IR kroz ishranu, fizičku aktivnost i, po potrebi, terapiju, može poboljšati šanse za uspešan ishod.

    Provera rezerve jajnika

    Kroz određivanje nivoa hormona AMH (anti-Müllerov hormon) i ultrazvučnu analizu antralnih folikula, procenjuje se rezerva jajnika. Na osnovu ovih podataka, lekar određuje protokol stimulacije.

    Priprema endometrijuma

    Zdrav endometrijum je ključan za uspešnu implantaciju. ALERACT® je dodatak koji pomaže u pripremi materice, poboljšava cirkulaciju u endometrijumu i podržava njegov rast.

    Priprema jajnih ćelija

    INOFOLIC® Plus sadrži mio-inozitol i melatonin, koji poboljšavaju kvalitet jajnih ćelija i regulišu ovulaciju, naročito kod žena sa PCOS-om. Melatonin kao antioksidans dodatno štiti ćelije od oksidativnog stresa.

    Kontrola telesne mase i ishrana

    Preporučuje se zdrava ishrana bogata povrćem, voćem, integralnim žitaricama i zdravim mastima. Gubitak suvišnih kilograma može poboljšati hormonalni balans i povećati šanse za uspeh.

    Smanjenje stresa

    Stres negativno utiče na plodnost. Tehnike opuštanja poput joge, meditacije ili šetnji u prirodi mogu doprineti emocionalnom blagostanju.

    Prestanak loših navika

    Pušenje, alkohol i prekomerna konzumacija kofeina mogu smanjiti kvalitet jajnih ćelija i spermatozoida. Preporučuje se potpuno izbegavanje ovih supstanci tokom pripreme za IVF.

    Suplementacija za muškarce

    Kvalitet sperme takođe može biti poboljšan primenom antioksidativnih dodataka koji sadrže koenzim Q10, vitamin C, vitamin E i cink.

    Pravilna priprema, uz stručno vođenje lekara, povećava verovatnoću uspešnog ishoda IVF postupka i doprinosi zdravoj trudnoći.

    Neke od najčešćih zdravstvenih okolnosti koje mogu uticati na začeće uključuju:

    • Insulinska rezistencija (IR) – Česta kod žena sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), IR može negativno uticati na ovulaciju i kvalitet jajnih ćelija.
    • Hormonski disbalans – Nepravilni nivoi hormona mogu ometati rast folikula i razvoj embriona.
    • Upalni procesi i infekcije – Prisutnost infekcija u reproduktivnom sistemu može smanjiti šanse za implantaciju embriona.
    • Problemi sa sluzokožom materice (endometrijum) – Tanak ili nezdrav endometrijum može otežati implantaciju.
    • Stres i loše životne navike – Pušenje, alkohol, neredovna ishrana i nedostatak sna mogu loše uticati na plodnost.

    Da bi se poboljšao kvalitet jajnih ćelija i pripremila materica za prihvatanje embriona, preporučuje se korišćenje dodataka ishrani koji su posebno formulisani za ovaj period.

    INOFOLIC® Plus je dodatak koji sadrži mio-inozitol i melatonin, kombinaciju koja pozitivno utiče na kvalitet jajnih ćelija i pomaže u regulaciji ovulacije, posebno kod žena sa PCOS-om. Melatonin kao snažan antioksidans štiti ćelije od oksidativnog stresa, što je ključno za zdrav razvoj jajnih ćelija.

    ALERACT® HA je dodatak koji sadrži kombinaciju prirodnih sastojaka sa dokazanim dejstvom na zdravlje endometrijuma. Priprema matericu za uspešniju implantaciju embriona, poboljšava cirkulaciju u materici i podržava normalan rast sluzokože.

    Osim toga, značajna je i uloga multidisciplinarnog tima stručnjaka u IVF procesu. Tim obično uključuje ginekologe, embriologe, genetičare, mikrobiologe i medicinske sestre, koji zajedničkim radom prate svaki korak postupka i prilagođavaju terapiju kako bi se povećala šansa za uspeh.

    Pravilna suplementacija, zdrava ishrana bogata antioksidansima, redovna fizička aktivnost i smanjenje stresa mogu značajno doprineti uspehu IVF procesa.

    Koraci u IVF postupku

    Priprema i dijagnostika

    Pre početka IVF ciklusa, par prolazi kroz niz dijagnostičkih procedura. Žena se podvrgava ultrazvučnim pregledima, hormonskim analizama i, ukoliko je potrebno, dodatnim dijagnostičkim metodama poput histeroskopije ili laparoskopije. Partner daje uzorak sperme za analizu. Na osnovu svih rezultata, lekar specijalista za sterilitetske procedure kreira individualni plan terapije.

    Hormonska stimulacija jajnika

    Cilj ove faze je da se jajnicima omogući razvoj više folikula, kako bi se dobilo što više jajnih ćelija. Žena svakodnevno prima hormonske injekcije tokom 8-12 dana. Tokom stimulacije, redovno se prate nivoi hormona i rast folikula pomoću ultrazvuka. Lekar po potrebi prilagođava terapiju da bi postigao optimalan odgovor organizma.

    Aspiracija jajnih ćelija

    Kada su folikuli dostigli odgovarajuću veličinu, pristupa se aspiraciji jajnih ćelija. Procedura se izvodi transvaginalno, pod kontrolom ultrazvuka, uz upotrebu kratkotrajne anestezije. Traje oko 15 minuta i relativno je bezbolna. Dobijena tečnost iz folikula se u laboratoriji analizira, a jajne ćelije se izdvajaju i pripremaju za oplodnju.

    Oplodnja i razvoj embriona

    U laboratoriji, jajne ćelije se kombinuju sa spermatozoidima – prirodnim putem ili primenom ICSI metode (intracitoplazmatska injekcija spermatozoida). Dan nakon oplodnje proverava se da li je došlo do formiranja zigota. Uspešno oplođene jajne ćelije postaju embrioni i ostavljaju se u inkubatorima da se razvijaju 3 do 5 dana. Tokom tog perioda, embriolozi pažljivo prate njihov kvalitet i razvoj.

    Transfer embriona

    Embrioni koji su se najuspešnije razvili odabiru se za vraćanje u matericu. Transfer se obavlja pomoću tanke kateterske cevčice kroz grlić materice. Procedura je kratka, bezbolna i ne zahteva anesteziju. Broj embriona koji se prenosi određuje se u dogovoru sa lekarom, u skladu sa godinama pacijentkinje, prethodnim pokušajima i kvalitetom embriona.

    Zamrzavanje embriona

    Ukoliko postoji višak kvalitetnih embriona, oni se zamrzavaju (krioprezervacija) za buduće cikluse. Zamrzavanje embriona omogućava dodatne šanse za trudnoću bez potrebe za ponovnom stimulacijom i aspiracijom jajnih ćelija.

    Napredne laboratorijske tehnike

    Danas se u IVF laboratorijama koriste brojne napredne metode koje značajno povećavaju šanse za uspeh:

    • ICSI (Intracitoplazmatska injekcija spermatozoida) – Metoda kojom se pojedinačni spermatozoid ubrizgava direktno u jajnu ćeliju, posebno korisno kod teške muške neplodnosti.
    • Assisted Hatching – Pomaže embrionu da se „izlegne“ iz svoje opne pre implantacije.
    • PGD/PGS (Genetski screening) – Omogućava testiranje embriona na genetske i hromozomske poremećaje pre transfera.
    • Zamrzavanje jajnih ćelija – Za žene koje žele da očuvaju svoju plodnost pre terapije ili iz ličnih razloga.
    • IVM (In Vitro Maturacija) – Maturacija jajnih ćelija u laboratoriji, korisna kod žena koje ne reaguju dobro na hormonsku stimulaciju.
    • PICSI i MACS selekcije spermatozoida – Napredne metode za odabir najkvalitetnijih spermatozoida.
    • TESE/TESA – Hirurško vađenje spermatozoida iz testisa kod muškaraca kod kojih nema spermatozoida u ejakulatu.

    Emocionalna podrška tokom IVF procesa

    IVF nije samo fizički, već i emocionalno zahtevan proces. Neizvesnost, iščekivanje rezultata i potencijalna razočaranja mogu izazvati anksioznost i stres. Važno je imati emotivnu podršku partnera, porodice, prijatelja, kao i stručnjaka poput psihologa koji su specijalizovani za rad sa parovima koji se bore sa neplodnošću. Povezivanje sa zajednicom ljudi koji prolaze kroz slična iskustva može biti dragoceno.

    U mnogim klinikama dostupni su programi savetovanja i psihološke podrške kako bi se pacijenti što lakše nosili sa izazovima koje nosi IVF. Tehnike upravljanja stresom, poput meditacije, joge i lagane fizičke aktivnosti, takođe mogu doprineti boljem emocionalnom stanju.

    Vantelesna oplodnja je spoj nauke, strpljenja i nade. Za mnoge parove, IVF predstavlja ključnu šansu za ostvarenje roditeljstva. Zahvaljujući napretku medicine, savremenim laboratorijskim tehnikama i sve većem razumevanju individualnih potreba pacijenata, IVF danas nudi sve više razloga za optimizam.

    Ako se nalaziš na ovom putu ili o njemu razmišljaš – znaj da nisi sama. Pravi tim, prava podrška i informisanost mogu učiniti ovu avanturu lakšom i, u mnogim slučajevima, veoma uspešnom.

      Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

      Ovulacija – simptomi i kalendar ovulacije

      28.02.2025
      ovulacija

      Ovulacija nastaje kada jajnik oslobodi jajnu ćeliju. To se obično događa oko 14. dana 28.-dnevnog menstrualnog ciklusa. Postoje različite metode praćenja ovulacije, kao što su korišćenje kalendara, praćenje cervikalne sluzi ili korišćenje testova za predviđanje ovulacije.

      Šta je ovulacija?

      Ovulacija je faza u menstrualnom ciklusu kada jajnik oslobađa jajnu ćeliju. Kada jajna ćelija napusti jajnik, putuje kroz jajovod, gde čeka da bude oplođena spermatozoidom. Prosečno, ovulacija se dešava 14. dana 28.-dnevnog menstrualnog ciklusa.

      Ovulacija i menstrualni ciklus

      Proces ovulacije počinje kada hipotalamus (deo mozga) oslobađa hormon koji oslobađa gonadotropin (GnRH). GnRH izaziva vašu hipofizu (žlezdu u mozgu) da izluči hormon koji stimuliše folikule (FSH) i luteinizirajući hormon (LH).

      Između 6. i 14. dana menstrualnog ciklusa, FSH uzrokuje da folikuli (mali mehurići tečnosti u jajnicima koji sadrže razvijajuću jajnu ćeliju) u jednom jajniku počnu da sazrevaju. Tokom 10. do 14. dana ciklusa, samo jedan od razvijajućih folikula formira potpuno zrelu jajnu ćeliju. Oko 14. dana menstrualnog ciklusa, iznenadni porast LH izaziva oslobađanje ove jajne ćelije iz jajnika. To je ovulacija. Nakon ovulacije, hormon progesteron raste, što pomaže u pripremi materice za trudnoću.

      Ovulacija, začeće i trudnoća

      Kada dođe do ovulacije, jajna ćelija putuje kroz jajovod. U jajovodu jajna ćelija susreće spermatozoide za oplodnju. Ako dođe do začeća (spermatozoid oplodi jajnu ćeliju), oplođena jajna ćelija putuje do materice. Nakon otprilike nedelju dana, oplođena jajna ćelija (sada blastocista) se pričvršćuje za unutrašnju oblogu materice. Ovo se naziva implantacija. Oslobađanje hormona estrogena i progesterona izaziva zadebljanje endometrijuma, što omogućava blastocisti da raste i razvija se u bebu. Kako se ćelije nastavljaju deliti — neke se razvijaju u fetus, dok druge formiraju posteljicu — hormoni signaliziraju telu da beba raste u materici. Ovo takođe signalizira materici da zadrži unutrašnju oblogu, što sprečava početak menstruacije. Izostanak menstruacije obično je prvi znak da ste trudni.

      kada dolazi do ovulacije

      Kada se dešava ovulacija?

      U prosečnom 28.-dnevnom menstrualnom ciklusu, ovulacija se dešava oko 14 dana pre početka sledeće menstruacije. Tačno vreme može varirati — jer dužina ciklusa kod žena može biti kraća ili duža. Za tačnije praćenje menstrualnog ciklusa mogu koristiti aplikacije na telefonu ili kalendari. Većina žena ima menstruaciju 14 do 16 dana nakon ovulacije, bez obzira na dužinu ukupnog ciklusa.

      Koliko dugo traje ovulacija?

      Jajna ćelija preživljava samo 12 do 24 sata nakon ovulacije. Ako spermatozoidi ne oplode jajnu ćeliju, telo je resorbira. Za razliku od jajne ćelije, spermatozoidi mogu preživeti nekoliko dana u jajovodima.

      Kako da znam da li ovuliram?

      Određivanje tačne ovulacije može biti teško. Postoji nekoliko metoda koje se koriste za praćenje menstrualnog ciklusa i procenjivanje kada se ovulacija dešava. Pošto svaka metoda ima svoje nedostatke, najbolje je koristiti više njih za najtačniji odgovor.

      Menstrualni ciklus 

      Ovulacija se dešava oko sredine Vašeg ciklusa ako imate ciklus od 28 dana (14. dan). Međutim, „normalan“ ciklus traje između 21 i 35 dana, što znači da je ovulacija specifična za konkretno Vaš menstrualni ciklus. Pratite svoj ciklus na papiru ili aplikaciji na telefonu tokom nekoliko meseci. Obratite pažnju na bilo kakve neobične simptome. Većina žena ovulira 14 dana pre nego što počne menstruacija, bez obzira na dužinu ciklusa.

      Metoda kalendara za praćenje ovulacije

      Žene koje koriste metodu kalendara da predviđaju ovulaciju analiziraju šest meseci menstrualnih ciklusa kako bi odredile kada su plodne. Da biste izračunali kada bi ovulacija mogla da se desi, pronađite najkraći i najduži ciklus u šestomesečnom periodu. Oduzmite 18 dana od najkraćeg ciklusa i 11 dana od najdužeg ciklusa. Ova dva broja vam daju dane u ciklusu kada ste najplodniji. Na primer, ako su Vaši ciklusi 31 i 18 dana, Vaše plodno vreme je između 10. i 20. dana ciklusa.

      Cervikalna sluz

      Cervikalna sluz je vaginalna tečnost koju proizvodi Vaš cerviks. Vaša cervikalna sluz menja se tokom menstrualnog ciklusa. Pre ovulacije, cervikalna sluz je gusta, bela i suva. Baš pre ovulacije, cervikalna sluz postaje bistra i lepljiva (kao belanca). Ova konzistencija olakšava spermatozoidima da plivaju do jajne ćelije.

      Bazalna telesna temperatura

      Telesna temperatura blago raste tokom ovulacije (tipično za oko 0,5 do 1 stepen). Merenje temperature svakog jutra pomoću digitalnog termometra specijalno dizajniranog za merenje bazalne telesne temperature može Vam pomoći. Ova metoda funkcioniše samo ako merite temperaturu pre nego što ustanete iz kreveta i pre nego što jedete/pijete. Zabeležite svoje rezultate tokom nekoliko meseci i obratite pažnju na dan ciklusa kada se povećava temperatura.

      Testovi za ovulaciju

      Testovi za ovulaciju funkcionišu slično kao testovi na trudnoću. Oni funkcionišu tako što detektuju LH (luteinizirajući hormon) u urinu. LH je hormon koji raste pre ovulacije. Pozitivan rezultat znači da ćete uskoro ovulirati (obično unutar 36 sati).

      Koji su simptomi ovulacije?

      Svaka osoba je različita i nema svaka osoba sve simptome ovulacije. Najčešći simptomi kod žena koji ih imaju su:

      • Bolne grudi
      • Nadutost
      • Manja bol u stomaku ili karlici
      • Lakše krvarenje ili uočavanje rozikastog traga na vešu
      • Promene u položaju i čvrstoći cerviksa
      • Povećana želja za seksom
      • Promene u raspoloženju
      • Promene u apetitu

      Koliko dana tokom ovulacije možete da zatrudnite?

      Iako jajna ćelija preživljava samo 24 sata, spermatozoidi mogu preživeti u materici između tri i pet dana. To znači da možete zatrudneti ako imate seksualni odnos od oko pet dana pre ovulacije do jednog dana nakon ovulacije. Ako Vam je cilj trudnoća, najbolje je da spermatozoidi već budu u Vašem telu kada ovulirate. Najveća verovatnoća za začeće javlja se kada seksualni odnos bude jedan do dva dana pre ovulacije i na dan ovulacije.

      Da li je bol tokom ovulacije normalan?

      Da, mnoge žene doživljavaju bol tokom ovulacije. Bol tokom ovulacije jesu grčevi ili bol u karlici koji se javlja oko ovulacije. Obično osećate bol u donjem stomaku i karlici, u sredini ili sa jedne strane. Bol tokom ovulacije može se javiti kada jajna ćelija ispusti folikul (mehuriće u jajnicima koji sadrže jajnu ćeliju). Može čak izazvati i blago krvarenje.

      Bol tokom ovulacije može biti uzrokovan i nekim medicinskim stanjem, pa je najbolje da se obratite svom lekaru kako biste bili sigurni da bol nije nešto ozbiljnije.

      Šta se dešava ako ne ovuliram?

      Neka zdravstvena stanja ili životni događaji mogu uticati na ovulaciju ili izazvati prestanak ovulacije. Neki od tih stanja uključuju:

      • Dojenje ili hiperprolaktinemija
      • Menopauza
      • PCOS (sindrom policističnih jajnika)
      • Primarna insuficijencija jajnika
      • Amenoreja zbog stanja poput visokog ili niskog procenta telesne masti, prekomernog stresa ili umora ili prekomernog vežbanja

      Ako Vam menstruacija nije redovna ili ne dolazi mesecima, možda ne ovulirate. Proverite sa svojim lekarom kako biste isključili ozbiljne zdravstvene probleme.

      Da li još uvek ovuliram ako koristim kontracepciju?

      Ne, ako uzimate pilule ili druge hormonske kontraceptive kako je propisano, ne biste trebali ovulirati. Imajte na umu da ovo važi samo ako koristite pilule, flastere, ili druga sredstva tačno kako je propisano. Hormoni u kontracepciji sprečavaju ovulaciju i zgušnjavaju cervikalnu sluz (što otežava spermatozoidima da plivaju).

      Možete li ovulirati, a da nemate menstruaciju?

      Da. Možete ovulirati, a da nemate „menstruaciju“. Tehnički, ako ovulirate redovno, trebalo bi i da imate redovne menstruacije. Ipak, moguće je imati menstruaciju bez stvarne ovulacije, kao i ovulirati, ali nemati pravu menstruaciju.

      Može li lek pomoći da ovulirate?

      Da, postoje lekovi za plodnost koji mogu izazvati ovulaciju. Razgovarajte sa svojim lekarom o simptomima i ciljevima, ukoliko želite da zatrudnite. Oni mogu sa Vama raditi na najboljem tretmanu i opciji u zavisnosti od Vašeg stanja.

      Ovulacija je proces koji se dešava tokom menstrualnog ciklusa. Tačno vreme ovulacije varira od osobe do osobe, pa čak i od ciklusa do ciklusa. Bez ovulacije, teško je zatrudneti ili imati redovne menstrualne cikluse. Postoji mnogo metoda koje mogu pomoći predviđanju i određivanju ovulacije. Poznavanje trenutka kada ovulirate može Vam pomoći ili da zatrudnite ili da izbegnete trudnoću. Ako ste zabrinuti zbog toga što možda ne ovulirate, obratite se svom lekaru.

        Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

        BMI Kalkulator – Šta je BMI (Body Mass Index)

        31.01.2025

        BMI (Body Mass Index) kalkulator ili indeks telesne mase je jednostavna formula koja se koristi za procenu telesne mase i njen odnos prema visini. U osnovi, BMI kalkulator pomaže da odredimo da li je naša telesna masa u okviru zdrave granice, što može biti korisno za ljude koji žele da smršaju ili održe svoju težinu.

        BMI Kalkulator: Kako se izračunava BMI?

        Formula za izračunavanje BMI-ja je sledeća:

        BMI = telesna masa (kg) / visina (m) × visina (m)

        Na primer, ako imate 70 kg i visoki ste 1,75 m, vaš BMI bi se izračunao ovako:

        BMI = 70 / (1,75 × 1,75) = 22,86

        Kategorije BMI-ja

        Na osnovu BMI vrednosti, ljudi se mogu svrstati u sledeće kategorije prema standardima Svetske zdravstvene organizacije (SZO):

        • Manjak telesne mase: BMI < 18,5
        • Normalna telesna masa: BMI između 18,5 i 24,9
        • Prekomerna telesna masa: BMI između 25 i 29,9
        • Gojaznost (prvi stepen): BMI između 30 i 34,9
        • Gojaznost (drugi stepen): BMI između 35 i 39,9
        • Ekstremna gojaznost: BMI > 40

        Na našem veb sajtu možete pronaći INOFOLIC® BMI Kalkulator, koji Vam može pomoći da odredite svoj BMI i uzimajući u obzir koliko godina imate, odrediće Vašu idealnu INOFOLIC® kombinaciju.

        Zašto je BMI kalkulator koristan?

        BMI je jednostavan alat koji može pomoći u:

        1. Proceni rizika od bolesti

        Osobe sa prekomernom telesnom masom ili gojaznošću imaju veći rizik od razvoja hroničnih bolesti poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska i bolesti srca.

        1. Praćenju napretka u mršavljenju

        BMI je koristan za praćenje rezultata u procesu gubitka kilograma.

        1. Edukaciji

        Pomaže da razumemo kako telesna masa utiče na naše zdravlje.

        BMI: Dublje razumevanje

        BMI je alat koji je osmislio belgijski naučnik Adolphe Quetelet tokom 19. veka. Cilj je bio da se utvrdi populacioni prosek telesne mase kako bi se identifikovali trendovi vezani za zdravlje. Iako je njegova primena vremenom postala individualizovana, osnovni princip ostaje isti.

        Međutim, važno je napomenuti da BMI ne meri direktno telesnu masnoću, već koristi aproksimaciju. Stoga se preporučuje da se koristi u kombinaciji sa drugim metodama procene telesne kompozicije, poput merenja obima struka, procenta telesne masnoće ili DEXA skeniranja.

        Mane BMI metode

        BMI kalkulator ima određene nedostatke koji mogu dovesti do pogrešnog tumačenja:

        • Sportisti i mišićava populacija 

        Ljudi sa većim udelom mišićne mase mogu imati visok BMI, ali nisku količinu telesne masnoće.

        • Starija populacija

        Kod starijih osoba BMI može potceniti količinu masnog tkiva zbog smanjene mišićne mase.

        • Razlike među polovima

        Žene prirodno imaju viši procenat telesne masnoće od muškaraca, što BMI ne uzima u obzir.

        Kako koristiti BMI kalkulator za mršavljenje?

        Ako želite da smanjite telesnu masu, BMI vam može biti dobar polazni alat. Evo kako da ga iskoristite na pravi način:

        1. Postavite realne ciljeve: Ciljevi bi trebalo da budu postepeni i dostižni. Na primer, gubitak 5-10% telesne mase može značajno smanjiti zdravstvene rizike.
        2. Kombinujte zdrave navike: Fokusirajte se na balansiranu ishranu, bogatu povrćem, voćem, integralnim žitaricama i proteinima. Dodajte i redovnu fizičku aktivnost.
        3. Izmerite napredak redovno: Povremeno proveravajte BMI, ali nemojte se oslanjati isključivo na ovu vrednost. Pratite obim struka, osećaj energije i opšte zdravstveno stanje.
        4. Konsultujte stručnjake: Nutricionisti i lekari mogu pružiti personalizovane savete i dodatne alate za procenu zdravlja.

        Dodatni saveti za zdrav život

        Osim praćenja BMI-ja, postoji mnogo drugih koraka koje možete preduzeti kako biste poboljšali svoje zdravlje:

        • Pronađite podršku: Zajednički ciljevi sa prijateljima ili porodicom mogu povećati motivaciju.
        • Spavajte dovoljno: Nedostatak sna može uticati na metabolizam i povećati apetit.
        • Hidrirajte se: Voda je ključna za pravilno funkcionisanje organizma i može pomoći u kontroli apetita.

        Alternativne metode merenja zdravlja

        Pored BMI kalkulatora, postoje i drugi parametri koji pružaju detaljniju sliku o zdravlju:

        1. Obim struka

        Merenje struka je korisno za procenu abdominalne gojaznosti, koja je povezana sa većim rizikom od metaboličkih bolesti.

        1. Procenat telesne masnoće

        Korišćenjem bioimpedancije ili DEXA skeniranja možete precizno izmeriti telesnu masnoću.

        1. Metabolički markeri

        Analize krvi mogu pokazati nivo šećera, holesterola i triglicerida, što su ključni indikatori zdravlja.

        BMI kalkulator je praktičan i široko korišćen alat, ali nije savršen. Koristite ga kao deo šire slike svog zdravlja i kombinujte ga sa drugim metodama merenja. Na kraju, zdravlje nije samo broj – to je kombinacija ishrane, fizičke aktivnosti, sna i mentalnog blagostanja.

          Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

          Šta je folna kiselina i koja hrana sadrži folnu kiselinu

          27.12.2024
          namirnice bogate folnom kiselinom

          Folna kiselina je vitamin B grupe (B9), koji je od ključne važnosti za pravilno funkcionisanje organizma, a posebno je važna u periodu pre trudnoće i tokom same trudnoće. 

          Šta je folna kiselina i čemu služi?

          Folna kiselina je sintetički oblik vitamina B9 (folata), koji je prisutan u prirodi u hrani, dok je folna kiselina često dodata u obliku suplementa ili obogaćenih namirnica. Folna kiselina je od suštinskog značaja za mnoge procese u organizmu. Ona je neophodna za sintezu DNK, proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, a takođe igra ključnu ulogu u rastu i razvoju fetusa, posebno u prvom trimestru trudnoće. Takođe, folna kiselina pomaže u smanjenju rizika od razvoja defekata neuralne tube kod beba (spina bifida).

          Zašto je folna kiselina posebno važna za trudnice i žene koje planiraju trudnoću?

          Folat je veoma važan za zdravlje trudnica jer pomaže u razvoju nervnog sistema fetusa. Nedostatak folne kiseline može dovesti do ozbiljnih problema, kao što su defekti neuralne cevi, kao što su spina bifida (otvorena kičmena moždina) ili anencefalija (nedostatak delova mozga).

          Zato je preporučljivo da žene koje planiraju trudnoću počnu uzimati folnu kiselinu i do 3 meseca pre nego što zatrudne, a ne samo kada saznaju da su trudne. Preporučena dnevna doza folne kiseline za trudnice je 400-600 mikrograma, a ponekad i više, zavisno od saveta lekara.

          Do kada se pije folna kiselina?

          Preporučuje se uzimanje folne kiseline ne samo u fazi pripreme za trudnoću, već i tokom same trudnoće. Preporučeni dnevni unos folne kiseline tokom trudnoće, prema Evropskoj agenciji za bezbednost hrane (EFSA), iznosi 600 µg. Takođe, ženama koje planiraju trudnoću savetuje se da počnu sa uzimanjem folne kiseline pre nego što zatrudne, kako bi osigurale zdravlje svog organizma i buduće bebe.

          Razlika između folne kiseline i folata – koja je najbolja?

          Folna kiselina može biti prisutna u dva oblika:

          1. Prirodni oblik (folat): Nalazi se u mnogim vrstama hrane.
          2. Sintetički oblik (folna kiselina): Koristi se u suplementima i obogaćenim proizvodima.

          Iako se često koristi termin folna kiselina, važno je razlikovati je od folata. Oba su oblici vitamina B9, ali se razlikuju po tome što je folna kiselina sintetička verzija ovog vitamina, dok je folat prirodni oblik koji se nalazi u hrani.

          Jedan od ključnih razloga zbog kojih je prirodni folat bolji izbor je taj što se folna kiselina slabije apsorbuje i koristi u organizmu. Čak iako se unosi u obliku suplementa, folna kiselina zahteva poseban enzim za aktivaciju u telu, a kod 30-50% žena (u zavisnosti od regije) ovaj enzim ne funkcioniše pravilno, što znači da organizam ne može da iskoristi folnu kiselinu u potpunosti. U tom slučaju, folna kiselina može cirkulisati u krvi bez koristi, što potencijalno može izazvati negativne efekte i za majku i za bebu.

          S druge strane, folat, koji je prirodni oblik vitamina B9, odmah je aktivan i organizam ga lako koristi bez potrebe za dodatnom aktivacijom. Zbog toga je optimalno unositi folat u obliku koji se prirodno nalazi u hrani, kao što su zeleni lisnati povrće, mahunarke i citrusno voće, ili u suplementima koji sadrže aktivni folat, koji ne zahteva dodatnu konverziju u organizmu.

          Hrana bogata folnom kiselinom

          Iako se folna kiselina može unositi putem hrane, važno je napomenuti da su folati, koji se nalaze u prirodnim izvorima hrane, prilično nestabilni i podložni oksidaciji. Tokom procesa prerade, skladištenja i kuvanja hrane, folati mogu izgubiti svoju aktivnost. Na primer, sveže lisnato povrće, kada se skladišti na sobnoj temperaturi, može izgubiti do 70% svoje aktivnosti folata u roku od tri dana. Dodatno, kuvanje povrća u vodi može dovesti do gubitka čak 95% folata.

          S obzirom na to da ljudski organizam ne može samostalno sintetisati folate i da ih telo skladišti u ograničenim količinama, važno je redovno unositi folate kroz ishranu ili suplemente, posebno u trudnoći. Folati iz hrane i sintetička folna kiselina se u organizmu metabolišu u oblik 5-metiltetrahidrofolat (5-MTHF), koji je biološki aktivan oblik ovog vitamina.

          Međutim, unos folata u njegovom prirodnom, aktivnom obliku (kao što je prisutno u hrani) mnogo je efikasniji od unosa hemijski sintetisane folne kiseline. Glavna prednost aktivnog folata je ta što omogućava potpunu i sigurnu apsorpciju, čime se smanjuje rizik od negativnih efekata i omogućava optimalno iskorišćavanje folata u organizmu.

          Folna kiselina se nalazi u mnogim namirnicama, među kojima su:

          • Zeleno lisnato povrće poput spanaća, kelja, brokolija.
          • Citrusno voće poput narandži, grejpfruta i limuna.
          • Mahunarke kao što su pasulj, sočivo, grašak.
          • Orašasti plodovi i seme.
          • Morski plodovi.
          • Jaja i mlečni proizvodi.
          • Obogaćeni proizvodi poput hleba, testenina, žitarica.

          Važno je još jednom napomenuti da prekomerno kuvanje povrća može uništiti folat, pa je najbolje jesti povrće sirovo ili minimalno kuvano.

          INOFOLIC®: Suplementi koji sadrže folnu kiselinu

          Jedan od proizvoda koji je posebno relevantan za žene koje žele da ostanu u dobroj ravnoteži folne kiseline u organizmu je INOFOLIC®. INOFOLIC® je dodatak ishrani koji sadrži folnu kiselinu u kombinaciji sa mio-inozitolom. Mio-inozitol i folna kiselina zajedno mogu poboljšati plodnost i podržati zdravlje reproduktivnog sistema, posebno kod žena sa sindromom policističnih jajnika (PCOS) ili insulinskom rezistencijom.

          inofolic

          Postoje tri vrste INOFOLIC® proizvoda:

          1. INOFOLIC® HP– sadrži folnu kiselinu i mio-inozitol, a koristi se za regulaciju ovulacije i plodnosti.
          2. INOFOLIC®  Combi – obuhvata kombinaciju inozitola, folne kiseline i dodatnih vitamina i minerala, što doprinosi zdravlju reproduktivnog sistema.
          3. INOFOLIC® Plus – obogaćen dodatkom melatonina i mio-inozitola, pomaže ženama nakon 35. godine života, poboljšavajući kvalitet jajnih ćelija i reproduktivne funkcije, a koristi se i za žene koje planiraju trudnoću, ali imaju problem sa neredovnim ovulacijama ili lošim odgovorom jajnika na stimulaciju ovulacije.

          Svi proizvodi INOFOLIC® sadrže folnu kiselinu koja je ključna za plodnost, trudnoću i razvoj fetusa. Korišćenje ovog suplementa može biti naročito korisno za žene koje žele da zatrudne, jer obezbeđuje potrebnu količinu folne kiseline koja je ključna u ranim fazama trudnoće.

            Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

            Krvarenje u trudnoći – kako izgleda, koji su uzroci i kako se leči

            29.11.2024
            trudna zena

            Lista sadržaja

            Krvarenje u trudnoći predstavlja čestu brigu mnogih trudnica. Iako može biti bezopasno, ponekad ukazuje na ozbiljnije zdravstvene probleme. Razlikovanje između normalnih i abnormalnih vrsta krvarenja ključ je za pravovremenu reakciju i očuvanje zdravlja majke i deteta. 

            Kako izgleda krvarenje u trudnoći?

            Krvarenje tokom trudnoće može izgledati različito, zavisno od uzroka i stadijuma trudnoće. Može biti svetloružičasto, jarko crveno ili tamnobraon, a često se razlikuje i po intenzitetu. Dok neke trudnice primećuju samo nekoliko kapljica krvi na donjem vešu, druge mogu doživeti obilnije krvarenje slično menstruaciji. Konzistencija krvi može biti tečna ili sa ugrušcima, a ponekad je praćeno i drugim simptomima poput bolova, grčeva ili osećaja pritiska u donjem delu stomaka.

            Važno je napomenuti da samo izgled krvarenja ne daje kompletnu sliku o tome da li je ono bezopasno ili ozbiljno. Uvek je neophodno konsultovati lekara kako bi se utvrdio uzrok. U nekim slučajevima, krvarenje je privremeno i nije povezano sa problemima trudnoće, dok u drugim može ukazivati na hitna stanja poput ektopične trudnoće ili abrupcije placente.

            Koji su uzroci krvarenja u trudnoći?

            Krvarenje tokom trudnoće može imati različite uzroke, a oni zavise od trimestra, zdravstvenog stanja trudnice i drugih faktora. Najčešći uzroci uključuju sledeće:

            Hormonska neravnoteža

            Hormoni igraju ključnu ulogu u održavanju trudnoće, posebno progesteron i estrogen. Njihova neravnoteža može izazvati slabe epizode krvarenja, posebno u ranoj trudnoći. Ovo se često dešava tokom perioda kada bi se očekivala menstruacija i naziva se „lažna menstruacija“.

            Problemi sa implantacijom embriona

            Krvarenje može nastati kada se oplođena jajna ćelija ugradi u zid materice. Ova vrsta krvarenja je obično blaga, bezbolna i traje nekoliko dana.

            Cervikalna erozija ili polipi

            Promene na grliću materice, kao što su erozija ili polipi, mogu izazvati povremeno krvarenje, naročito nakon seksualnog odnosa ili ginekološkog pregleda.

            Infekcije u ranoj trudnoći

            Bakterijske, virusne ili gljivične infekcije reproduktivnog sistema mogu iritirati cerviks ili sluzokožu, što rezultira pojavom krvarenja.

            Placentarno krvarenje

            Problemi sa placentom, poput placenta previa (nisko postavljena posteljica) ili abrupcije placente (prevremeno odvajanje placente), mogu uzrokovati ozbiljna krvarenja.

            Krvarenje usled ektopične trudnoće

            Ektopična trudnoća, gde se embrion implantira van materice, često uzrokuje intenzivno i bolno krvarenje koje zahteva hitnu medicinsku pomoć.

            Koje su vrste krvarenja u trudnoći?

            Krvarenja u trudnoći mogu se podeliti u nekoliko vrsta, od kojih svaka ima specifične karakteristike:

            Implantacijsko krvarenje

            Jedna od najčešćih i bezopasnih vrsta krvarenja. Nastaje kada se embrion ugradi u zid materice i obično traje jedan do tri dana. Ova pojava ne zahteva lečenje i smatra se normalnim delom ranog razvoja trudnoće.

            Krvarenje zbog hormonskih promena

            Hormonalne promene mogu izazvati povremene epizode krvarenja, posebno tokom prvog trimestra. Ovo je obično slabo i bezbolno, ali može izazvati zabrinutost kod trudnice.

            Krvarenje zbog cervikalnih iritacija

            Ovo krvarenje može nastati nakon seksualnog odnosa, fizičke aktivnosti ili medicinskog pregleda. Krvarenje je obično kratkotrajno i nije praćeno bolovima.

            Subhorionsko krvarenje

            Ova vrsta krvarenja nastaje zbog akumulacije krvi između zida materice i placente. Iako može izgledati zastrašujuće, u većini slučajeva se povlači spontano.

            Krvarenje u prvom trimestru trudnoće

            Prvi trimestar je najosetljiviji period trudnoće, a krvarenje u ovoj fazi je relativno česta pojava. Hormonske promene, implantacija embriona ili cervikalna erozija najčešći su uzroci. Međutim, obilno krvarenje praćeno bolovima može ukazivati na ozbiljnije probleme poput ektopične trudnoće ili spontanog pobačaja.

            Važno je pravovremeno reagovati i obratiti se lekaru radi dijagnoze. Ultrazvučni pregled i testovi krvi mogu pomoći u utvrđivanju uzroka i daljih koraka.

            Aleract® HA je dodatak ishrani namenjen trudnicama tokom prvog tromesečja, posebno do 12. nedelje gestacije. Njegovi aktivni sastojci, uključujući visokomolekularnu hijaluronsku kiselinu, alfa-lipoinsku kiselinu, magnezijum, vitamin D i vitamin B6, pomažu u prevenciji komplikacija kao što su spontani pobačaji, preeklampsija i placentarna insuficijencija. Ovaj proizvod doprinosi pravilnoj implantaciji embriona i toleranciji između majke i fetusa, što je od ključne važnosti za uspešan razvoj trudnoće. Takođe, koristi se za poboljšanje placentacije, smanjujući rizike koji su najčešći u ranoj fazi trudnoće, uključujući krvarenje u prvom trimestru trudnoće.

            aleract-ha-suplement

            Krvarenje u drugom trimestru trudnoće

            Krvarenje u drugom trimestru trudnoće manje je uobičajeno nego u prvom, ali može ukazivati na ozbiljnije probleme. Uobičajeni uzroci uključuju probleme s posteljicom, poput placenta previje, gde posteljica pokriva grlić materice, ili abrupcije placente, gde dolazi do njenog delimičnog ili potpunog odvajanja od zida materice. Ova stanja često prate bolovi u stomaku ili leđima, a obilno krvarenje može ugroziti i majku i plod. U nekim slučajevima, krvarenje može biti posledica infekcija, mioma ili traume u predelu stomaka. 

            Čak i bezbolno krvarenje u ovom periodu trudnoće treba shvatiti ozbiljno i odmah se obratiti lekaru. Ultrazvučni pregled je ključan za procenu stanja posteljice i zdravlja ploda. Takođe, testovi krvi i urina mogu pomoći u otkrivanju mogućih infekcija ili drugih problema. Lečenje zavisi od uzroka, ali može uključivati mirovanje, hospitalizaciju ili čak prevremeni porođaj ako je stanje kritično. Prevencija uključuje redovne kontrole i pažnju prema simptomima. Svaka trudnica treba da zna da pravovremena reakcija može spasiti život i njoj i bebi.

            Aleract® je takođe koristan u podršci trudnoći, ali se njegova primena više odnosi na stabilizaciju trudnoće u kasnijim fazama. Njegovi sastojci podržavaju opšte zdravlje trudnica i smanjuju stres, koji može doprineti komplikacijama kao što su prevremeni porođaji ili krvarenja tokom drugog trimestra. Uz odgovarajući unos vitamina i minerala, pomaže u očuvanju funkcije materice i posteljice, smanjujući rizik od problema poput kontrakcija i abrupcije placente

            aleract

            Šta znače različite nijanse krvi tokom krvarenja?

            Braonkasto krvarenje

            Braonkasta boja krvi obično ukazuje na staru krv koja se oslobađa iz materice. Ovo krvarenje često nije razlog za zabrinutost, naročito u ranoj trudnoći. Može se javiti kao posledica implantacije embriona ili nakon blagih cervikalnih iritacija. Iako je uglavnom bezopasno, važno je konsultovati lekara kako bi se isključili ozbiljniji uzroci, poput subhorionskog hematoma. Trajanje ovog krvarenja varira, ali obično ne traje duže od nekoliko dana. Uz to, često je bezbolno, što dodatno ukazuje na manju verovatnoću komplikacija. Ipak, trudnica treba da obrati pažnju ako se braonkasto krvarenje javi u kasnijim fazama trudnoće, jer može signalizirati probleme s posteljicom. Redovni pregledi kod ginekologa pomoći će u praćenju situacije. U većini slučajeva, lekar će savetovati mirovanje i smanjenje fizičke aktivnosti. 

            Rozikasto krvarenje u trudnoći

            Rozikasta boja krvi obično ukazuje na blago krvarenje, često povezano sa cervikalnim promenama ili hormonalnim fluktuacijama. Može se pojaviti nakon seksualnog odnosa, vaginalnog pregleda ili fizičkog napora. Ovo krvarenje je obično slabog intenziteta i ne traje dugo. Ako se javlja u ranoj trudnoći, najčešće nije razlog za zabrinutost, ali se trudnice uvek ohrabruju da konsultuju svog ginekologa. U nekim slučajevima, rozikasto krvarenje može biti povezano sa infekcijama, što zahteva lečenje antibioticima ili antifungalnim lekovima. Važno je napomenuti da, iako nije praćeno bolom, ovakvo krvarenje može ukazivati na prisustvo polipa ili manjih povreda na cerviksu. Ako se krvarenje ponavlja ili postane intenzivnije, potrebno je dodatno ispitivanje. Lekar će najverovatnije obaviti ultrazvučni pregled kako bi se isključili ozbiljniji uzroci. Trudnice treba da obrate pažnju na svaki dodatni simptom, poput bolova ili neprijatnog mirisa, koji može ukazivati na infekciju.

            Tačkasto krvarenje u trudnoći

            Tačkasto krvarenje u trudnoći je vrlo često i obično nije razlog za brigu. Karakteriše ga pojava nekoliko kapljica krvi koje su svetle boje i kratkog trajanja. Ovo krvarenje se često javlja u ranoj trudnoći zbog implantacije embriona ili blage iritacije cerviksa. Tačkasto krvarenje može nastati i usled hormonskih promena, naročito oko perioda kada bi se očekivala menstruacija. U kasnijim fazama trudnoće, može biti posledica cervikalnih promena ili povećanog protoka krvi u toj regiji. Bez obzira na njegovu čestu pojavu, svako tačkasto krvarenje treba prijaviti lekaru. U većini slučajeva, trudnicama se savetuje da miruju i izbegavaju stresne aktivnosti. Ako se krvarenje nastavi ili poveća u intenzitetu, potrebno je odmah zatražiti medicinsku pomoć.

            krvarenje u trudnoci

            Bezbolno krvarenje u trudnoći

            Bezbolno krvarenje može biti posebno zbunjujuće za trudnice, jer često ne prate nikakvi dodatni simptomi. Najčešći uzroci uključuju probleme s posteljicom, poput placenta previje, gde posteljica pokriva grlić materice. Ova vrsta krvarenja zahteva hitnu medicinsku procenu, jer može dovesti do komplikacija ako se ne leči na vreme. Takođe, bezbolno krvarenje može biti posledica cervikalnih polipa ili erozije, koji su u većini slučajeva benigni. Trudnice treba da obrate pažnju na količinu krvi i njenu boju, jer to može pomoći lekarima u postavljanju tačne dijagnoze. Lečenje uključuje mirovanje, praćenje i, u ozbiljnijim slučajevima, hospitalizaciju. Ultrazvučni pregled igra ključnu ulogu u proceni stanja. Ako se bezbolno krvarenje javlja u trećem trimestru, trudnice se obično prate u bolničkim uslovima. Prevencija uključuje izbegavanje fizičkog napora i redovne kontrole kod ginekologa.

            Kako se dijagnostikuje krvarenje u trudnoći?

            Dijagnostikovanje krvarenja u trudnoći zahteva pažljivo razmatranje simptoma, zdravstvene istorije trudnice i niz medicinskih testova. Prvi korak je razgovor sa lekarom, gde trudnica opisuje intenzitet, trajanje i izgled krvarenja. Na osnovu ovih informacija lekar odlučuje o daljim koracima.

            Anamneza – pregled kod lekara

            Anamneza je ključna za identifikaciju potencijalnih uzroka krvarenja. Lekar postavlja pitanja o prethodnim trudnoćama, pobačajima, infekcijama, prisustvu bolova i drugim simptomima. Trudnice treba da budu iskrene i detaljne, jer to olakšava postavljanje tačne dijagnoze. Takođe, lekar može proveriti da li postoje faktori rizika, poput problema sa zgrušavanjem krvi ili povreda.

            Pregled ultrazvukom

            Ultrazvuk je osnovna dijagnostička metoda za procenu stanja ploda i posteljice. Može se koristiti abdominalni ili transvaginalni ultrazvuk, u zavisnosti od trimestra trudnoće i lokacije problema. Ultrazvuk pomaže u otkrivanju ektopične trudnoće, subhorionskog hematoma, problema s posteljicom ili prisustva mioma. Ovaj pregled je neinvazivan i bezbedan za trudnicu i bebu.

            Testovi krvi

            Testovi krvi mogu pomoći u proceni nivoa hormona trudnoće (HCG), kao i otkrivanju mogućih infekcija ili anemije izazvane krvarenjem. Nizak nivo HCG-a u ranoj trudnoći može ukazivati na pobačaj ili ektopičnu trudnoću. Lekar takođe može proveriti koagulaciju krvi kako bi isključio poremećaje u zgrušavanju.

            Testovi urina

            Testovi urina koriste se za isključivanje infekcija urinarnog trakta, koje mogu izazvati krvarenje ili bolove. Ovi testovi su brzi i jednostavni, ali pružaju važne informacije o opštem zdravstvenom stanju trudnice.

            Papanikolau test

            Ako postoji sumnja na probleme sa grlićem materice, kao što su polipi ili cervikalna erozija, lekar može predložiti Papanikolau test. Ovaj test pomaže u otkrivanju promena na ćelijama grlića materice koje mogu izazvati krvarenje.

            Magnetna rezonanca

            U retkim slučajevima, kada ultrazvuk i drugi testovi ne pruže dovoljno informacija, lekar može predložiti magnetnu rezonancu. Ova metoda je bezbedna tokom trudnoće i koristi se za detaljniji pregled unutrašnjih organa.

            Koji je način lečenja?

            Lečenje krvarenja u trudnoći zavisi od uzroka, intenziteta i trajanja krvarenja, kao i opšteg zdravstvenog stanja trudnice. Cilj je da se zaustavi krvarenje, očuva trudnoća i smanji rizik od komplikacija.

            Odmaranje i smanjenje fizičke aktivnosti

            Mirovanje je često prvi korak u lečenju. Lekar može preporučiti da trudnica izbegava bilo kakav fizički napor, dugotrajno stajanje ili podizanje teških predmeta. U nekim slučajevima, potpuni odmor u krevetu je neophodan dok se stanje ne stabilizuje.

            Uzimanje lekova

            Lekovi se koriste za kontrolu krvarenja i smanjenje grčeva. Lekar može prepisati progesteron kako bi stabilizovao trudnoću, posebno ako postoji hormonalna neravnoteža. Antibiotici se koriste u slučaju infekcija, dok lekovi protiv bolova mogu pomoći u ublažavanju nelagodnosti.

            Hormonska terapija

            Ako je uzrok krvarenja hormonalna neravnoteža, lekar može prepisati dodatke progesterona ili estrogena. Ovi hormoni pomažu u održavanju trudnoće, posebno u prvom trimestru.

            Hirurški zahvati: kada se razmatraju?

            U slučajevima poput ektopične trudnoće ili prisustva polipa, hirurška intervencija može biti neophodna. Ove procedure se obično obavljaju minimalno invazivnim metodama kako bi se smanjio rizik za trudnicu i plod.

            Postupanje u slučaju ektopične trudnoće

            Ektopična trudnoća zahteva hitnu medicinsku intervenciju. Lečenje uključuje operaciju ili lekove za prekid trudnoće kako bi se sprečile ozbiljne komplikacije, poput rupture jajovoda.

            Koja je preventiva u cilju sprečavanja krvarenja u toku trudnoće?

            Prevencija krvarenja tokom trudnoće zahteva pažljivu brigu o zdravlju i praćenje saveta lekara. Redovni ginekološki pregledi su najvažniji korak u očuvanju zdravlja trudnice i ploda.

            Trudnice treba da izbegavaju naporne fizičke aktivnosti, posebno u ranim fazama trudnoće. Pravilna ishrana, bogata gvožđem i vitaminima, pomaže u održavanju zdravlja krvi i jačanju imunog sistema. Takođe, izbegavanje stresa i dovoljan odmor pozitivno utiču na celokupno stanje. U slučaju bilo kakvih simptoma, poput bola, temperature ili neuobičajenog sekreta, potrebno je odmah konsultovati lekara. Korišćenje propisane prenatalne terapije, uključujući folnu kiselinu, smanjuje rizik od komplikacija. Trudnice sa prethodnim problemima, poput spontanih pobačaja, treba posebno pažljivo da prate svoje zdravlje. Kontrola infekcija i lečenje hroničnih stanja, poput dijabetesa ili hipertenzije, dodatno smanjuje rizik od krvarenja. 

            Često postavljana pitanja (FAQ)

            Da li je krvarenje u trudnoći normalno?

            Blago krvarenje u ranoj trudnoći može biti normalno, posebno ako je povezano sa implantacijom embriona. Međutim, svako krvarenje treba prijaviti lekaru, jer može ukazivati na ozbiljne probleme.

            Kako razlikovati implantaciono krvarenje od menstrualnog?

            Implantaciono krvarenje i menstrualno krvarenje mogu izgledati slično, ali postoje ključne razlike. Implantaciono krvarenje obično se javlja u ranom stadijumu trudnoće, otprilike 6-12 dana nakon oplodnje, dok menstrualno krvarenje nastupa ciklično, obično svakih 28 dana. Implantaciono krvarenje je obično svetlo roze ili braonkaste boje i manje obilno, dok je menstrualno intenzivnije i traje duže. Osim toga, implantaciono krvarenje ne prati grčeve ili bolove koji su često prisutni tokom menstruacije. Trajanje implantacionog krvarenja je kraće, obično traje od nekoliko sati do maksimalno dva dana, dok menstruacija traje između tri i sedam dana. Važno je napomenuti da implantaciono krvarenje ne dolazi sa drugim simptomima menstruacije, poput nadutosti, glavobolje ili promene raspoloženja. Trudnice koje primećuju krvarenje, ali nisu sigurne u njegovu prirodu, treba da se obrate lekaru za dodatne savete i test trudnoće.

            Kada krvarenje u trudnoći može biti znak pobačaja?

            Krvarenje u trudnoći može biti znak pobačaja ako je obilno, praćeno jakim bolovima u donjem delu stomaka, leđima ili preponama. Najčešće se javlja u prvom trimestru i može uključivati svetlocrvenu ili tamnocrvenu krv, često sa ugrušcima. Prisutnost grčeva, nalik menstrualnim bolovima, ili osećaj pritiska u karlici dodatni su simptomi koji mogu ukazivati na pobačaj. Drugi simptomi uključuju gubitak trudnoćnih simptoma, poput jutarnje mučnine ili osetljivosti grudi. Iako nije svaki slučaj krvarenja znak pobačaja, trudnice bi trebalo odmah da obaveste svog ginekologa kako bi se uradile neophodne analize. Lekar će obično obaviti ultrazvučni pregled kako bi proverio stanje ploda i nivo hormona HCG u krvi. 

            Da li svaka trudnica koja krvari treba da se javi lekaru?

            Da, svako krvarenje u trudnoći treba prijaviti lekaru, bez obzira na njegov intenzitet ili boju. Iako blago i kratkotrajno krvarenje, poput implantacionog, obično nije razlog za zabrinutost, samo lekar može utvrditi njegov uzrok. Krvarenje može biti simptom različitih stanja, od bezazlenih cervikalnih iritacija do ozbiljnih komplikacija, poput ektopične trudnoće ili problema s posteljicom. Rana dijagnostika omogućava lekaru da proceni rizik i preduzme potrebne mere za zaštitu zdravlja trudnice i ploda. Trudnice treba da obrate pažnju na druge simptome koji prate krvarenje, poput bolova, groznice ili vrtoglavice, i da ih odmah prijave lekaru. Nikada ne treba ignorisati čak ni manje epizode krvarenja, jer one mogu ukazivati na potencijalne probleme koji zahtevaju medicinsku pažnju.

            Koliko dugo može trajati implantaciono krvarenje?

            Implantaciono krvarenje obično traje od nekoliko sati do maksimalno dva dana. U retkim slučajevima može potrajati tri dana, ali je uvek slabijeg intenziteta od menstruacije. Krvarenje je obično povremeno, sa svetlorozom ili braon bojom, i često se javlja u manjim količinama. Njegovo trajanje zavisi od brzine implantacije embriona u sluznicu materice. Za razliku od menstrualnog krvarenja, koje je konstantno i pojačava se tokom prvih dana, implantaciono krvarenje može potpuno prestati nakon samo nekoliko sati. Ako trudnica primećuje produženo ili obilno krvarenje, potrebno je obratiti se lekaru kako bi se isključili drugi uzroci. 

            Kada krvarenje u trudnoći zahteva hitnu medicinsku pomoć?

            Krvarenje u trudnoći zahteva hitnu medicinsku pomoć ako je obilno, praćeno jakim bolovima, vrtoglavicom, nesvesticom ili osećajem slabosti. Svetlocrvena krv, posebno u velikim količinama, može ukazivati na ozbiljne probleme, poput abrupcije placente ili rupture materice. Hitna intervencija je takođe potrebna ako se krvarenje javlja u trećem trimestru, jer može biti povezano sa komplikacijama poput placenta previje. Gubitak svesti, ubrzan puls ili nizak krvni pritisak dodatni su alarmantni simptomi koji mogu ukazivati na hemoragični šok. Trudnice koje primete tkivaste delove u krvarenju ili osećaju intenzivne grčeve treba odmah da se obrate hitnoj službi. 

            Može li stres izazvati krvarenje u trudnoći?

            Stres ne izaziva direktno krvarenje u trudnoći, ali može doprineti pojavi simptoma koji povećavaju rizik. Hronični stres može oslabiti imuni sistem trudnice, povećavajući rizik od infekcija koje mogu izazvati krvarenje. Takođe, stres može uticati na hormonsku ravnotežu, što može izazvati lagano krvarenje, posebno u ranoj trudnoći. Psihološka napetost može povećati krvni pritisak, što u nekim slučajevima može izazvati probleme s posteljicom. Trudnice koje su pod intenzivnim stresom treba da se fokusiraju na tehniku opuštanja, poput meditacije, joge ili dubokog disanja. Osim toga, savetovanje sa stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći u smanjenju stresa i njegovih potencijalnih posledica. Ako trudnica primeti krvarenje koje povezuje sa stresom, svakako treba da se obrati lekaru radi dodatne procene.

            Da li niska placenta može izazvati krvarenje?

            Da, niska placenta može izazvati krvarenje tokom trudnoće, stanje koje se naziva placenta previa. Ovo se dešava kada je posteljica postavljena nisko u materici i prekriva ili delimično prekriva grlić materice. Placenta previa može izazvati svetlocrveno, bezbolno krvarenje, naročito u drugom ili trećem trimestru trudnoće. Rizik od krvarenja raste kako trudnoća napreduje i kako se materica širi. Ovo stanje zahteva pažljivo praćenje od strane lekara, često uključujući preporuku za mirovanje ili ograničavanje fizičke aktivnosti. U težim slučajevima, kada postoji obilno krvarenje, može biti potrebna hospitalizacija. Ako se placenta previa otkrije rano u trudnoći, postoji mogućnost da se posteljica pomeri kako materica raste. Međutim, ako se ne pomeri, porođaj se obično obavlja carskim rezom kako bi se izbegle komplikacije. Redovni ultrazvučni pregledi su ključni za praćenje položaja posteljice i smanjenje rizika od krvarenja.

            Da li se krvarenje može pojaviti i u trudnoći blizanaca?

            Krvarenje je relativno često u trudnoći blizanaca i može se pojaviti iz različitih razloga. Jedan od najčešćih uzroka je implantacija dva embriona, što može izazvati implantacijsko krvarenje. Takođe, trudnoća blizanaca nosi veći rizik od komplikacija, kao što su subhorionski hematomi, abrupcija placente ili placenta previa, što može izazvati krvarenje. Krvarenje može biti i rezultat prekomernog rastezanja materice ili problema s jednim od plodova. Trudnice koje nose blizance često se suočavaju sa povećanim pritiskom na grlić materice, što može izazvati lagano krvarenje. Ovo je razlog zašto se trudnoće blizanaca obično klasifikuju kao visokorizične i zahtevaju češće kontrole kod ginekologa. Važno je da trudnice sa blizancima odmah prijave svako krvarenje, kako bi se brzo preduzele potrebne mere. Lekar može preporučiti dodatni odmor, prilagođenu terapiju ili čak hospitalizaciju u zavisnosti od uzroka i intenziteta krvarenja.

            Koliko dugo treba mirovati nakon epizode krvarenja?

            Dužina mirovanja nakon epizode krvarenja zavisi od uzroka, intenziteta krvarenja i opšteg zdravstvenog stanja trudnice. U slučajevima manjih krvarenja, poput implantacijskog, mirovanje može trajati samo nekoliko dana dok simptomi ne nestanu. Za ozbiljnija stanja, kao što su subhorionski hematomi ili placenta previa, lekar može preporučiti produženo mirovanje, čak i do kraja trudnoće. Potpuno mirovanje u krevetu može biti neophodno kako bi se smanjio pritisak na matericu i posteljicu. U nekim situacijama trudnicama je dozvoljeno obavljanje lakših aktivnosti, ali bez podizanja teških predmeta ili napora. Ključ je strogo pridržavanje saveta lekara, jer neadekvatno mirovanje može povećati rizik od ponovnog krvarenja ili komplikacija. Trudnice treba da izbegavaju stres i osiguraju optimalne uslove za oporavak. Pored fizičkog odmora, preporučuje se i mentalni mir, kako bi se smanjio pritisak na telo i um tokom trudnoće.

              Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.