Besplatna dostava za registrovane korisnike prilikom prve kupovine!

Poručite PROFHILO® SET krema i uz njih dobijate PROFHILO® bordo neseser – praktičan, prostran i savršen za svaku priliku.

Kupi
Nemate proizvoda u korpi.

Kandida u trudnoći – uzroci, simptomi, lečenje i prevencija

29.04.2025
kandida u trudnoci

Kandida u trudnoći spada u najčešće vaginalne infekcije u trudnoći i može predstavljati neprijatno iskustvo za mnoge buduće mame. Trudnoća donosi brojne promene u telu žene, od hormonskih oscilacija do izvesnih promena u imunološkom sistemu – što sve zajedno stvara pogodno tlo da se neke infekcije češće javljaju upravo u ovom periodu. 

Zašto su vaginalne infekcije češće u trudnoći?

Vaginalne infekcije nisu retkost ni van trudnoće, procenjuje se da će skoro svaka žena makar jednom u životu iskusiti neku infekciju intimne regije​. Ipak, period trudnoće nosi dodatne faktore rizika zbog kojih su infekcije poput kandidijaze (gljivične infekcije) i bakterijske vaginoze tada učestalije. Razlozi leže u fiziološkim promenama kroz koje telo trudnice prolazi: hormonalnim, imunološkim i metaboličkim.

Hormonalne promene u trudnoći 

Hormonalne promene koje se dešavaju duž trudnoće značajno utiču na vaginalnu sredinu. Pojačano lučenje estrogena dovodi do toga da sluznica vagine sadrži više glikogena (šećera) koji hrani “dobre” bakterije (poput laktobacila) zadužene za kiselost vagine, ali istovremeno stvara i povoljnije okruženje za razmnožavanje gljivica kao što je Candida. Promene nivoa estrogena i progesterona remete uobičajenu pH ravnotežu vagine i čine je podložnijom prekomernom rastu kandide​. Drugim rečima, hormonske fluktuacije tokom trudnoće su jedan od glavnih razloga zašto kandida buja upravo tada. Statistike pokazuju da oko 20% žena inače ima prisutnu kandidu u vagini bez simptoma, a taj procenat se penje i do 30% u trudnoći​.

Pored hormona, i imunitet trudnice prolazi kroz izvesne promene. Imuni sistem se delimično “prilagođava” postojanju bebe (koja je genetski različita od majke) pa se odbrambeni mehanizmi blago modifikuju kako ne bi došlo do odbacivanja ploda. Ova prirodna imunološka adaptacija može, nažalost, imati sporedan efekat da organizam postane manje efikasan u borbi protiv pojedinih infekcija. Pad imuniteta jedan je od faktora koji pogoduje razvoju kandide​, što pomaže da se objasni zašto trudnice lakše “zarade” gljivičnu infekciju.

Kombinacija ovih faktora – visok nivo estrogena, promenjena vaginalna flora i blago oslabljen lokalni imunitet – uzrokuje da vaginalne gljivične infekcije budu učestalije i upornije u trudnoći. Osim toga, trudnice često imaju pojačan vaginalni sekret (fiziološki normalno stanje u trudnoći), ali ta vlažnija sredina takođe može stvoriti pogodno tle za rast mikroorganizama.

Zašto je važno lečenje vaginalnih infekcija tokom trudnoće?

Vaginalne infekcije u trudnoći ne smeju biti zanemarene. Iako neka oboljenja mogu delovati bezazleno, nelečene infekcije mogu dovesti do komplikacija i za majku i za bebu. Važnost lečenja naglašava se iz više razloga:

Sprečavanje komplikacija u trudnoći

Određene infekcije, naročito bakterijske, povezane su sa ozbiljnim komplikacijama. Na primer, bakterijska vaginoza (disbalans vaginalne flore sa prekomernim razmnožavanjem “loših” bakterija) u trudnoći povećava rizik od prevremenog pucanja vodenjaka i prevremenog porođaja. Istraživanja pokazuju da nelečena bakterijska vaginoza može dovesti do prevremenog porođaja, pa čak i infekcije materice posle porođaja. Takve komplikacije mogu ugroziti i majku i plod.

Zaštita bebe od infekcije

I gljivične infekcije, poput kandide, ako se ne saniraju, mogu predstavljati rizik za bebu – prvenstveno tokom samog porođaja. Majka koja u trenutku porođaja ima aktivnu infekciju kandidom može preneti gljivicu na bebu dok prolazi kroz porođajni kanal​. Posledica toga je tzv. mlečac (soor) kod novorođenčeta – bele naslage u ustima bebe koje su zapravo gljivična infekcija usne duplje. Iako soor kod novorođenčeta nije po život opasan i može se lečiti, bolje je prevenirati ga blagovremenim lečenjem infekcije kod mame. Pored oralne kandidijaze, beba se može zaraziti i na koži (pelenska regija) pa razviti uporne osipe.

Izbegavanje infekcija plodovih ovojnica 

U retkim slučajevima, nelečena vaginalna infekcija može napredovati. Kod težih gljivičnih infekcija postoji mogućnost da Candida dospe do plodovih ovojnica i izazove njihovo zapaljenje (amnionitis), što je ozbiljno stanje u trudnoći​. Ovo je ređa komplikacija kandidijaze, ali je još jedan podsetnik da se ni jedna infekcija u trudnoći ne sme olako shvatiti.

Bolje zdravlje majke

Nelečena infekcija značajno narušava kvalitet života trudnice. Konstantan svrab, peckanje i bol mogu ometati dnevne aktivnosti, san i intimne odnose. Infekcija koja tinja može se pogoršati i proširiti. Na primer, vaginalna kandida se može raširiti i na spoljašnje genitalije i kožu oko njih, izazivajući još veće tegobe. Takođe, uporna upala sluzokože može dovesti do sitnih oštećenja kože i sluznice. Kod trudnica sa kandidom ponekad se javlja i blago krvarenje zbog iritacije upaljene sluzokože. Svako vaginalno krvarenje u trudnoći treba shvatiti ozbiljno – infekcije u trudnoći (bakterijske, virusne ili gljivične) mogu iritirati grlić materice i dovesti do pojave krvarenja​. Ukoliko primetite krvarenje u trudnoći uz simptome infekcije, neophodno je odmah se javiti lekaru.

Prevencija težeg porođajnog oporavka

Još jedan razlog za lečenje infekcije unapred jeste i brži oporavak nakon porođaja. Naime, ženama koje imaju kandidu prilikom porođaja mogu sporije zarastati eventualne rane. Gljivična infekcija vagine može otežati zarastanje epiziotomije ili naprsnuća (rane na vagini) posle porođaja​, produžujući vreme oporavka.

Blagovremeno lečenje vaginalnih infekcija tokom trudnoće štiti i majku i bebu. Čak i kada infekcija deluje blaga (ili nema izražene simptome), najbolje je posavetovati se sa ginekologom i sprovesti odgovarajuću terapiju. Time se izbegavaju nepotrebni rizici po tok trudnoće i zdravlje deteta, a trudnici se obezbeđuje komfornija i bezbrižnija trudnoća.

Kandida u trudnoći – šta je i kako nastaje?

Kandida je gljivica iz roda Candida, najčešće vrsta Candida albicans, koja normalno obitava u našem organizmu (na koži, u ustima, crevima, pa i u vagini) u malom broju. Uobičajeno, ove gljivice drži pod kontrolom naš imuni sistem i prirodna vaginalna flora (dobre bakterije). Međutim, ako dođe do disbalansa – recimo, padne imunitet ili se promeni kiselost vagine – kandida počinje prekomerno da se razmnožava i tada nastaje infekcija zvana kandidijaza. Vaginalna kandidijaza (vulvovaginalna kandidijaza) označava infekciju sluzokože vagine i vulve gljivicama kandide.

Tokom trudnoće postoje brojni faktori koji pogoduju nastanku kandidijaze. Već smo spomenuli hormonalne promene (visok estrogen, promenjen pH) i blaži imunosupresivni efekat trudnoće. Osim toga, dodatni rizici za razvoj kandide u trudnoći (kao i inače) mogu biti:

kandida u trudnoći rizici

Dijabetes u trudnoći

Povišen nivo šećera u krvi ili mokraći (npr. kod gestacijskog dijabetesa) stvara “slatku” sredinu u kojoj gljivice bujaju brže.

Antibiotska terapija u trudnoći

Upotreba antibiotika može narušiti ravnotežu vaginalne mikroflore tako što ubije i “dobre” laktobacile, pa se posle terapije često javi kandida. Trudnice koje zbog nekog razloga piju antibiotike često profilaktički dobiju i lokalnu terapiju protiv gljivica.

Toplota i vlaga

Nošenje uske sintetičke odeće, pelena ili uložaka koji zadržavaju vlagu, pojačano znojenje u intimnom predelu, dugo sedenje u mokrom kupaćem kostimu – sve to stvara toplu i vlažnu sredinu idealnu za razmnožavanje kandide.

Preterana ili neadekvatna higijena 

Paradoksalno, preterano ispiranje vagine agresivnim sapunima ili irigatorima može poremetiti normalnu kiselost i “isprati” zaštitne bakterije, što otvara vrata gljivičnoj infekciji. Takođe, korišćenje parfimisane kozmetike za intimnu regiju ili jakih deterdženata za veš može iritirati sluzokožu i narušiti njenu ravnotežu.

Ishrana bogata šećerima i skrobom 

Prekomerni unos slatkiša, bele testenine, hleba i generalno prostih ugljenih hidrata hrani kandide u crevima i vagini​. Mnoge trudnice žude za slatkišima, ali je važno naći meru – izbalansirana ishrana sa manje rafinisanog šećera može smanjiti rizik od gljivičnih infekcija.

Stres i umor 

Dugotrajan stres, loš san i iscrpljenost (što nije retko u trudnoći) mogu doprineti padu opšteg imuniteta, što zatim olakšava razvoj infekcija, uključujući i kandidu.

Hormonska terapija i kontraceptivi 

Mada se u trudnoći ne koriste, vredi pomenuti da i druge hormonske promene (npr. pilule pre trudnoće) mogu dovesti do kandide.

Gljivična infekcija uglavnom ne predstavlja direktnu opasnost po majku i plod ako se pravilno i na vreme tretira. Ipak, zbog mogućih komplikacija, ne treba je shvatiti olako.

Simptomi vaginalne kandidijaze u trudnoći

Gljivična vaginalna infekcija poput kandidijaze prepoznaje se po prilično tipičnim simptomima. Znaci i simptomi kandide u trudnoći isti su kao i kod žena van trudnoće, s tim što ponekad mogu biti izraženiji zbog pojačane osetljivosti tkiva u trudnoći. Simptomi na koje treba obratiti pažnju:

Svrab i peckanje u predelu vagine i vulve

Intenzivan svrab polnih organa često je prvi i najuočljiviji simptom vaginalne kandidijaze. Peckanje (osećaj žarenja) takođe je prisutno, a može se pojačati nakon mokrenja (urin nadraži već iziritiranu kožu) ili nakon seksualnog odnosa (trenje dodatno iritira upaljenu sluzokožu).

Pojačan vaginalni sekret (iscedak)

Kod gljivične infekcije sekret je uglavnom bele boje, gust i grudvičast – podseća na sveži sir ili gruši se poput mleka​. Važna karakteristika je da taj sekret obično nema neprijatan miris (za razliku od npr. bakterijske vaginoze gde je prisutan jak “riblji” miris). Ipak, količina sekreta je pojačana i često ga prati opisani svrab.

Crvenilo i otok

Sluznica vagine i spoljašnje genitalije (mali i veliki stidni nabori, klitoris) mogu biti crveni, otečeni ili osetljivi na dodir. Crvenilo je znak upale​ – često se pri pregledu vidi da su zidovi vagine rumeni i prekriveni beličastim naslagama (kolonijama gljivica). Vulva može biti otečena.

Bol i nelagodnost

Iako sama kandida najčešće izaziva svrab i pečenje, ne i izrazit bol, ipak mnoge žene opisuju osećaj nelagodnosti ili čak bola u vagini, posebno tokom odnosa. Nakon seksualnog odnosa često se simptomi naglo pojačaju, pa se može javiti i bol u toku ili posle odnosa​. Takođe, upala može uzrokovati blage bolove pri mokrenju (više zbog iritacije spoljašnjeg dela uretre i vulve nego zbog infekcije bešike).

Sekundarni simptomi

Intenzivan svrab može dovesti do češanja, što može izazvati sitne ogrebotine na koži i dodatno pečenje ili čak blago krvarenje. Svrab se nekad proširi i na područje perianalne regije (oko čmara)​, jer gljivice mogu biti prisutne i u tom predelu. U težim slučajevima, ako se infekcija širi, mogu se pojaviti i pukotine na koži ili beličaste naslage vidljive spolja.

Važno je napomenuti da simptomi kandidijaze mogu varirati od blagih do vrlo izraženih. Neke trudnice odmah prepoznaju “počinje kandida” kada osete blago peckanje i primete gromuljice belog sekreta, dok druge mogu imati gotovo nepodnošljiv svrab i iritaciju. U retkim slučajevima, moguće je i da gljivična infekcija bude prisutna bez jasno uočljivih simptoma (asimptomatska kandidijaza), ali takva situacija je ređa kod akutne infekcije – češća je kod nosilaca kandide (osoba kod kojih gljivica miruje u organizmu).

Šta ako niste sigurni o kojoj infekciji se radi? 

Simptomi gljivične infekcije mogu se preklapati sa simptomima drugih vaginalnih infekcija. Na primer, pojačan sekret i svrab mogu biti prisutni i kod bakterijske vaginoze ili Trichomonas infekcije, ali je karakter sekreta različit: kod bakterijske vaginoze sekret je sivkast i vrlo neprijatnog mirisa, a kod trihomonijaze zelenkasto-žut i penast, uz jak miris i često pečenje pri mokrenju. Ako niste sigurni, najbolje je posetiti ginekologa radi pravilne dijagnoze.

Dijagnoza gljivične infekcije – kandida kod trudnica

Dijagnozu vaginalne infekcije uvek je najbolje prepustiti lekaru, ginekologu. Kod trudnica je to posebno važno, kako bi se odmah utvrdilo o kakvoj infekciji je reč i primenio adekvatan, a ujedno bezbedan tretman. Dijagnoza kandidijaze se postavlja relativno jednostavno:

Ginekološki pregled – Lekar će obaviti standardni pregled u spekulima (vaginalno ogledalo) pri čemu će videti stanje sluzokože vagine i grlića materice, kao i izgled vaginalnog sekreta. Već na osnovu karakterističnih znakova – belog sirastog sekreta i crvenila sluznice – iskusan ginekolog može visoko posumnjati na kandidijazu. Međutim, pošto se različite infekcije mogu pojaviti istovremeno, vizuelni pregled je obično samo prvi korak.

Laboratorijska analiza brisa – Da bi se potvrdila kandida, radi se laboratorijska analiza vaginalnog brisa (uzorka sekreta). Ginekolog uzima sterilnim štapićem bris vaginalnog sadržaja i šalje u laboratoriju na mikroskopsku analizu i/ili kulturu. Mikroskopski pregled može odmah pokazati karakteristične pseudohife gljivice ili spore kandide. Kultura (uzgajanje na podlozi) potvrđuje prisustvo gljivica i može odrediti tačnu vrstu (C. albicans ili neka druga). Kombinacija uočenih simptoma i laboratorijskog nalaza omogućava lekaru da sa sigurnošću utvrdi tip infekcije i odgovarajući tretman​.

Ponekad se radi i test pH vrednosti vaginalnog sekreta – kod kandide pH ostaje uobičajeno kiseo (ispod 4.5), dok je kod bakterijske vaginoze pH sekreta često povišen (alkalniji). Ova informacija može pomoći u razlikovanju gljivične od bakterijske infekcije.

Za trudnice, lekar može preporučiti i pregled urina (da se isključi urinoinfekcija koja ponekad daje slične simptome pečenja) ili dodatne briseve (npr. na bakterije, mikoplazme i sl.) kako bi se ispitalo da li postoji udružena infekcija. Takođe, proverava se i PAPA test (ako nije skoro rađen) jer neke promene na grliću materice i infekcije mogu dati slične tegobe.

Posledice nelečene kandide u trudnoći

Produženo trajanje i pogoršanje simptoma

Nelečena kandidijaza može trajati nedeljama, pa i mesecima, pritom se simptomi mogu pogoršavati. Svrab i pečenje postaju intenzivniji, mogu se javiti pukotine na koži od češanja, a postoji rizik i od sekundarnih bakterijskih infekcija kože zbog oštećenja (na iritiranu sluzokožu mogu se “naseliti” bakterije i izazvati dodatnu upalu).

Širenje infekcije

Candida uglavnom ostaje lokalizovana u vagini, ali ako se ne drži pod kontrolom, može se proširiti na vulvu (spoljašnje polne organe), unutrašnju stranu butina, pa čak i analnu regiju. To stvara opštu genitalnu kandidijazu koja je upornija i teža za lečenje. Kod osoba sa jako oslabljenim imunitetom, gljivica se može proširiti i sistemno, ali to je izuzetno retko kod trudnica sa očuvanim imunitetom.

Rizik za plod i porođaj

Iako kandida ne napada bebu unutar materice, postoje indirektni rizici. Moguća je infekcija plodovih ovoja (amnionske membrane) što može ugroziti plod ili dovesti do prevremenih kontrakcija. Pri porođaju, beba može pokupiti gljivicu i razviti mlečac ili infekciju kože odmah po rođenju. Novorođenčad majki koje su imale nelečenu kandidu često imaju soor u prvim nedeljama života, što zahteva terapiju za bebu.

Poteškoće u porođaju i oporavku

Jaka nelečena infekcija može dovesti do toga da tkiva vagine budu upaljena i manje elastična, što potencijalno utiče na tok porođaja (mada ne nužno značajno). Nakon porođaja, prisustvo infekcije otežava zarastanje rana, kao što je već rečeno.

Prenošenje partneru i “ping-pong” efekat

Kandida nije klasična polno prenosiva bolest u smislu da se mora preneti seksualnim putem, međutim, moguće je da se prenese na partnera tokom odnosa. Muškarci uglavnom nemaju simptome ili su oni vrlo blagi (npr. blago crvenilo ili svrab na penisu), ali mogu nositi gljivicu i vratiti je ženi nakon što se ona izleči, što dovodi do ponovljenih infekcija. Ako se infekcija ne leči istovremeno kod oba partnera (u slučajevima uporne kandide), možete se vrteti u krug.

Nelečena kandida neće tek tako nestati sama od sebe u trudnoći. Naprotiv, uporna je i može stvarati sve veće probleme i mami i bebi. 

Lečenje kandide u trudnoći

Kako se leči kandida tokom trudnoće? Lečenje vulvovaginalne kandidijaze u trudnoći treba da bude efikasno, ali i bezbedno za bebu. Standardno, lekari će preporučiti lokalnu terapiju antimikoticima (protivgljivičnim lekovima) – najčešće su to vaginalete ili kreme koje sadrže klotrimazol, mikonazol ili nistatin. Ovi lekovi deluju lokalno u vagini i minimalno se apsorbuju u krvotok, pa ne štete plodu. Terapija obično traje 7 do 14 dana, jer se kandidijaza u trudnoći teže iskorenjuje​.

Osim ovih klasičnih antimikotika, na raspolaganju su i savremeni medicinski proizvodi koji pomažu u lečenju i prevenciji vaginalnih infekcija, bez upotrebe agresivnih lekova. Jedan od takvih proverenih proizvoda koji se istakao kao odlično rešenje za kandidu u trudnoći je Biguanelle.

Biguanelle rastvor i vaginalete – efikasno i bezbedno rešenje

biguanelle

Biguanelle predstavlja liniju medicinskih sredstava dizajniranih za tretman i prevenciju vaginalnih infekcija, uključujući kandidijazu. Ono što Biguanelle čini posebnim jeste aktivni sastojak PHMB (poliheksametilen bigvanid) – snažan antiseptik širokog spektra – u kombinaciji sa mlečnom kiselinom koja pomaže da se obnovi prirodna pH ravnoteža vagine. Biguanelle dolazi u dva oblika: vaginalni rastvor i vaginalete.

Biguanelle rastvor 

Inovativan gel-rastvor koji se pomoću aplikatora unosi u vaginu kao jednokratna “ispirka”. Već jednom primenom postiže se višestruki efekat: mehaničko uklanjanje viška sekreta i patogena iz vagine, brzo smirivanje simptoma (svraba, peckanja, neprijatnog mirisa) i dezinfekcija sluzokože​. Rastvor sadrži 0,1% PHMB i 0,2% mlečne kiseline, što znači da uništava gljivice, bakterije i viruse na sluzokoži, a istovremeno vraća kiselu sredinu koja sprečava ponovni nastanak infekcije​. Zbog svoje viskoznosti (gušći je od vode) zadržava se na zidu vagine i pruža produženo dejstvo, čak stvara zaštitni film koji štiti vaginu i grlić materice od daljih napada mikroba. Sve ovo postiže se jednom aplikacijom, što je izuzetno praktično za trudnicu (nema višednevnog stavljanja terapije, već jednom kada lekar kaže da je potrebno).

Biguanelle vaginalete 

Predstavljaju globule (čepiće) koje se uvode u vaginu, a sadrže iste aktivne sastojke (PHMB + mlečna kiselina) u čvrstom obliku. Vaginalete se brzo otope na telesnoj temperaturi i ravnomerno oblože vaginalnu sluzokožu, oslobađajući antiseptik koji uništava gljivice i bakterije, i mlečnu kiselinu koja obnavlja normalnu floru​. Biguanelle vaginalete deluju dvojako: brzo eliminišu simptome (svrab, peckanje, crvenilo) i pomažu regeneraciju vaginalnog epitela, vraćajući prirodnu odbranu sluzokože​. One su odlično rešenje i za prevenciju recidiva – nakon uspešno sanirane infekcije, mogu se koristiti povremeno preventivno, naročito u situacijama koje pogoduju nastanku kandide.

Biguanelle u trudnoći

Veoma bitno pitanje za trudnice je da li je određeni preparat bezbedan. Biguanelle rastvor i vaginalete su bezbedni za upotrebu u trudnoći, što potvrđuje i činjenica da su to medicinska sredstva (ne sistemski lekovi) sa lokalnim dejstvom. Prema uputstvu, Biguanelle se može koristiti i u trudnoći ukoliko lekar proceni da je indikovan, uz njegovu saglasnost i praćenje​. U praksi, ginekolozi ga često preporučuju trudnicama jer efikasno sanira infekciju bez štetnih efekata po bebu. Naravno, bilo koji tretman u trudnoći treba da odobri vaš lekar.

Kako se koristi Biguanelle? 

Optimalno je kombinovati rastvor i vaginalete za najbolji efekat. Preporuka stručnjaka je da se prvo primeni Biguanelle rastvor (jedna aplikacija) kako bi se očistila vagina od naslaga (biofilma) i smanjila trenutna populacija gljivica, a potom se narednih nekoliko dana (obično 5 do 7 dana, prema savetu lekara) koriste Biguanelle vaginalete svako veče pred spavanje​. Ova kombinacija obezbeđuje temeljno čišćenje i dugotrajan oporavak flore. Mnoge trudnice osete olakšanje već nakon prve upotrebe rastvora – svrab i peckanje se povlače praktično odmah, a sekret se smanjuje. Vaginalete zatim odrađuju “finiš” terapije, obnavljaju floru i pH i onemogućavaju da se infekcija vrati.

Posebna prednost Biguanelle preparata je što oni ne remete ravnotežu laktobacila. Naprotiv, vraćanjem pH na kiselo oni pospešuju prirodnu kolonizaciju dobrim bakterijama. Takođe, za razliku od nekih agresivnih antifungalnih lekova, kandida ne stvara rezistenciju na PHMB – što znači da će Biguanelle jednako efikasno delovati i ako se ponovo koristi.

Napomena: Biguanelle je dostupan bez recepta kao medicinsko sredstvo, ali trudnice bi trebalo da ga koriste u dogovoru sa svojim ginekologom. Ako imate česte gljivične infekcije, razgovarajte sa lekarom o uključivanju Biguanelle rastvora i vaginaleta u terapiju ili profilaksu. 

Prevencija kandidijaze u trudnoći

Kada jednom uspešno izlečite kandidu, sigurno ćete želeti da sprečite da se ponovo javi. Nažalost, trudnice su podložne recidivima (ponovnim epizodama) kandide upravo zbog stalno prisutnih faktora rizika (hormoni i dr.). Ipak, postoje koraci koje možete preduzeti da smanjite šansu za ponovnu gljivičnu infekciju. Prevencija kandidijaze u trudnoći u velikoj meri se poklapa sa opštim preporukama za intimnu higijenu i zdrav stil života:

Pravilna intimna higijena

Održavajte redovnu higijenu spoljašnjeg genitalnog područja, ali bez preterivanja. Perite se mlakom vodom i blagim, neparfimisanim sapunom (ili samo vodom). Izbegavajte iritirajuća sredstva, jake sapune, kupke sa penom, parfimisane uloške i vlažne maramice za intimnu negu – sve to može narušiti ravnotežu flore. Ne radite vaginalna ispiranja (tuziranje) bez medicinske potrebe – vagina ima sposobnost samočišćenja, a ispiranje može učiniti više štete nego koristi. Nakon kupanja ili plivanja, temeljno ali nežno osušite intimnu regiju (tapkajte peškirom, ne trljajte jako).

Pamučni veš i udobna odeća

Nosite isključivo pamučni donji veš koji omogućava koži da diše. Sintetički materijali i tange stvaraju vlažnu i neprozračnu sredinu pogodnu za razvoj gljivica. Birajte komotniju garderobu – uske helanke, farmerke i sintetičke gaćice zadržavaju toplotu i vlagu. Po toplom vremenu, haljine i suknje mogu biti bolji izbor od uskih pantalona. Takođe, menjajte veš svakodnevno, a po potrebi i dva puta dnevno ako se jako znojite. Veš perite na visokoj temperaturi (60°C) da biste uništili eventualne gljivice.

Izbegavajte duge mokre ili znojave intervale

Posle plivanja odmah presvucite mokar kupaći kostim. Nakon vežbanja ili ako vam je vruće, nemojte dugo ostajati u znojavoj odeći – istuširajte se i presvucite u suvo. Dugo sedenje u vlažnom okruženju (npr. mokar peškir, vlažna podloga) takođe nije preporučljivo.

Balansirana ishrana sa malo šećera

Obratite pažnju na ishranu – smanjite unos rafinisanog šećera i slatkiša koji hrane kandidu. Potrudite se da vaša ishrana bude bogata povrćem, proteinima, integralnim žitaricama i zdravim mastima. Jogurt sa probiotskim kulturama može biti koristan saveznik, jer sadrži Lactobacillus bakterije koje pomažu u održavanju vaginalne flore. Naravno, u trudnoći se ne preporučuju nikakve restriktivne dijete, ali umesto slatkiša birajte voće, orašaste plodove ili med u umerenim količinama. Hidrirajte se dobro, voda pomaže opštem metabolizmu i imunitetu.

Kontrolišite druge faktore

Ako imate dijabetes ili insulinsku rezistenciju, držite nivo šećera pod kontrolom uz terapiju i ishranu (posavetujte se sa lekarom). Povišen šećer značajno povećava rizik od gljivičnih infekcija. Takođe, ako dobijete antibiotike u trudnoći, pitajte lekara da li je potrebno paralelno uzeti nešto za prevenciju kandide.

Odgovoran seksualni život

Iako kandida nije klasična polna infekcija, u slučaju ponavljanih gljivičnih infekcija korisno je lečiti i partnera istovremeno (obično antimikotična krema za njega) da ne biste jedno drugo reinficirali. U akutnoj fazi infekcije izbegavajte seksualne odnose – ne samo zbog mogućeg prenosa, već i zato što će odnos biti neprijatan zbog simptoma, a može i pogoršati tegobe. Sačekajte da se lečenje završi i simptomi povuku pre nastavka polnih odnosa. Korišćenje kondoma tokom infekcije i lečenja takođe može smanjiti verovatnoću ping-pong efekta.

Redovne kontrole

Idite na redovne ginekološke preglede i laboratorijske kontrole briseva kada vam lekar preporuči. Ponekad, i bez simptoma, pregled može otkriti početnu infekciju pa se ona može suzbiti pre nego što se uopšte razvije. Redovna poseta lekaru je najbolja preventiva za sve komplikacije u trudnoći.

Najčešća pitanja i odgovori (FAQ) o kandidi u trudnoći

Da li je kandida u trudnoći opasna?

Vulvovaginalna kandidijaza u trudnoći uglavnom nije opasna po život ili razvoj bebe, ali može biti vrlo neprijatna za mamu i dovesti do određenih komplikacija ako se ne leči. Sama kandida najčešće ne uzrokuje pobačaj niti urođene malformacije. Međutim, indirektno može dovesti do problema: jaka nelečena infekcija može izazvati iritaciju koja dovodi do kontrakcija ili pucanja vodenjaka (veoma retko), a gotovo sigurno će se preneti na bebu tokom porođaja što rezultira infekcijom u bebinim ustima ili na koži​. Takođe, svaka infekcija u trudnoći opterećuje organizam trudnice i može uticati na njeno opšte stanje. Dakle, kandida nije “opasna” u smislu da će ugroziti trudnoću kao što to mogu neke bakterijske infekcije, ali je bitno da se tretira kako bi se izbegle bilo kakve neželjene posledice.

Koji su simptomi vaginalne kandide u trudnoći?

Isti kao i van trudnoće: pre svega uporan svrab i peckanje u vaginalnoj regiji, zatim pojačan beli, grudvičasti sekret bez mirisa, crvenilo sluznice i eventualno otok. Može biti prisutan osećaj vagine “toplom i upaljenom”, nelagodnost ili blag bol pri odnosu i peckanje pri mokrenju zbog iritacije spoljašnjosti. Trudnice često opisuju sekret kao „sirast, bele boje“. Ukoliko primetite ovakve simptome, verovatno je u pitanju kandida, ali svakako posetite lekara radi potvrde.

Kako se leči kandida tokom trudnoće?

Lečenje kandide u trudnoći najčešće podrazumeva lokalne preparate (vaginalete ili kreme) koje vam lekar može prepisati. Oni se stavljaju obično 7 dana (ili duže, zavisno od preporuke) i bezbedni su za bebu. Takođe, postoji i Biguanelle rastvor i vaginalete – medicinsko sredstvo koje deluje kao antiseptik i može se koristiti u trudnoći uz odobrenje lekara. Biguanelle često preporučuju ginekolozi jer jednim ispiranjem otklanja simptome i pomaže vraćanje zdrave flore, a vaginaletama se nastavlja terapija radi sprečavanja recidiva. Bitno je da se terapija sprovede do kraja – iako simptomi mogu proći za par dana, gljivice mogu ostati prisutne, pa prekinuta terapija može dovesti do povratka infekcije. U slučaju težih ili upornijih infekcija, lekar može ordinirati terapiju i partneru (ako postoji) ili raritetno, oralni lek ako je to neophodno u kasnijoj trudnoći. Uvek se posavetujte sa svojim ginekologom koji poznaje vašu trudnoću pre uzimanja bilo kakvog leka.

Može li kandida da naškodi bebi u stomaku?

Direktno – ne toliko. Gljivice se nalaze u vagini i ne mogu dopreti do bebe dok su bebini plodovi omotači (vodenjak) intaktni. Bebu u materici štiti plodova voda i membrane. Međutim, indirektno nelečena kandida može povećati rizik od preranog pucanja vodenjaka ili infekcije plodovih ovojnica​, što može ugroziti bebu. Najčešće, najveći rizik za bebu je prilikom porođaja – dok prolazi kroz zaraženi porođajni kanal, beba može dobiti kandida infekciju na sluznicama. To se manifestuje kao soor (beličaste naslage u ustima) u prvim danima života ili kandidijaza kože/pelenska osip. Ove neonatalne infekcije mogu biti uporne, ali se uspešno leče pedijatrijskim antifungalnim gelovima. Dakle, kandida neće oštetiti bebu dok je u materici, ali da bi beba ostala zdrava i nakon rođenja, važno je da mama izleči infekciju pre porođaja.

Da li partner treba da se leči ako imam kandidu?

Ako vaš partner nema nikakvih simptoma, obično nije neophodno da uzima terapiju za kandidu, jer Candida albicans spada u oportunističke gljivice koje nisu striktno polno prenosive. Ipak, u praksi se dešava da se partneri “ping-pong” efektom međusobno reinficiraju. Muškarci mogu biti asimptomatski nosioci kandide na penisu – dakle, nemaju tegobe, ali gljivica je prisutna. Zato kod ponavljanih infekcija ili uporne kandide kod žene, lekari često preporuče terapiju i za partnera (npr. kremu sa klotrimazolom koju će mazati nekoliko dana). Time se prekida krug prenošenja. Takođe, preporučuje se apstinencija od seksa dok god infekcija traje i dok se sprovodi terapija, kako ne biste iritirali upaljenu sluzokožu i smanjili rizik od razmene gljivica. Ukratko, partner može biti uključen u lečenje ako je kandida uporna ili se stalno vraća, i svakako treba obratiti pažnju i na njegovo zdravstveno stanje.

Šta mogu da uradim da se kandida ne vraća ponovo tokom trudnoće?

Prevencija je ključna. Pridržavajte se navedenih saveta o ishrani, higijeni i načinu života: nosite pamučni veš, izbegavajte slatkiše u velikim količinama, pazite na higijenu bez preterivanja, izbegavajte nepotrebne antibiotike, itd. Takođe, nakon terapije korisno je obnoviti vaginalnu floru – u tome pomažu Biguanelle vaginalete koje vraćaju prirodnu kiselost i kolonizaciju dobrim bakterijama, ili probiotske vaginalete prema savetu lekara. Neke trudnice praktikuju da preventivno, jednom mesečno ili pre planiranog porođaja, apliciraju Biguanelle rastvor kako bi se uverile da je sve “čisto” – ovo možete pitati svog ginekologa da li je potrebno. Izbegavajte usku i sintetičku garderobu, posebno u toplim mesecima, i menjajte vlažnu odeću promptno. Ako osetite i najmanji simptom koji podseća na kandidu, reagujte odmah – često se kraćom terapijom na početku spreči teža epizoda. I ne brinite, uz dobre navike i saradnju sa lekarom, možete izgurati trudnoću bez ponovne kandidijaze ili barem brzo suzbiti svaku koja se pojavi.

    Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

    Vantelesna oplodnja – sve o IVF

    31.03.2025
    vantelesna oplodnja

    Šta je IVF – Vantelesna oplodnja?

    Vantelesna oplodnja (IVF – In Vitro Fertilization) predstavlja jednu od najuspešnijih metoda asistirane reprodukcije koja se koristi kod parova koji imaju poteškoće sa začećem. U ovom postupku, jajna ćelija i spermatozoid se spajaju van tela žene, u laboratorijskim uslovima, a zatim se embrion vraća u matericu u nadi da će se implantirati i razviti u zdravu trudnoću.

    IVF se često opisuje kao „zaobilaženje jajovoda“ jer se oplodnja ne dešava prirodnim putem u jajovodima, već u kontrolisanim uslovima laboratorije. Ovaj proces, iako kompleksan, pruža nadu mnogim parovima i pojedincima širom sveta.

    Prva uspešna vantelesna oplodnja dogodila se 1978. godine, kada je rođena Lujza Braun, prva beba začeta ovom metodom. Od tada, vantelesna oplodnja omogućila je rođenje više od 3,5 miliona dece širom sveta. Danas se uspešnost IVF postupka kreće između 22% i 40% po jednom pokušaju, u zavisnosti od godina pacijentkinje, uzroka steriliteta i kvaliteta embriona.

    Kome je IVF namenjen?

    IVF se preporučuje kao metoda lečenja steriliteta u različitim situacijama:

    Kada su jajovodi žene neprohodni ili oštećeni

    Neprohodni ili oštećeni jajovodi predstavljaju čest uzrok neplodnosti kod žena. Jajovodi su tanke cevi koje povezuju jajnike i matericu, a u njima dolazi do oplodnje. Ukoliko su oštećeni, oplođena jajna ćelija ne može da stigne do materice. Oštećenje jajovoda može nastati usled infekcija, upalnih bolesti karlice, prethodnih operacija ili vanmateričnih trudnoća. U takvim slučajevima, IVF omogućava zaobilaženje jajovoda, jer se oplodnja obavlja u laboratorijskim uslovima.

    Kada postoji smanjen broj ili kvalitet spermatozoida kod partnera

    Muška neplodnost može biti uzrokovana smanjenim brojem spermatozoida, njihovom slabom pokretljivošću ili abnormalnom morfologijom. Faktori poput genetskih poremećaja, hormonskog disbalansa ili infekcija mogu negativno uticati na kvalitet sperme. Kod ovakvih slučajeva, IVF sa ICSI metodom (intracitoplazmatska injekcija spermatozoida) omogućava unošenje jednog zdravog spermatozoida direktno u jajnu ćeliju, čime se značajno povećava šansa za oplodnju.

    Kod parova koji imaju neobjašnjivu neplodnost

    Neobjašnjiva neplodnost je dijagnoza koja se postavlja kada svi standardni testovi kod muškarca i žene ne pokazuju očigledan uzrok neplodnosti. Iako je medicinski razlog nepoznat, smatra se da faktori poput kvaliteta jajnih ćelija, funkcije spermatozoida ili okruženja materice mogu igrati ulogu. IVF u ovim slučajevima često pruža rešenje jer omogućava detaljan uvid u proces oplodnje i razvoj embriona u laboratoriji.

    Kada prethodni tretmani poput inseminacije nisu dali rezultate

    Intrauterina inseminacija (IUI) je jedna od početnih metoda lečenja neplodnosti, gde se spermatozoidi direktno ubacuju u matericu tokom ovulacije. Međutim, kod parova kod kojih IUI nije bila uspešna nakon više pokušaja, IVF se često preporučuje kao naredni korak. IVF omogućava veći stepen kontrole nad procesom oplodnje i nudi bolje šanse za začeće, posebno kod kompleksnijih oblika neplodnosti.

    Kod žena koje žele da zamrznu svoje jajne ćelije iz medicinskih ili ličnih razloga

    Zamrzavanje jajnih ćelija postaje sve češća opcija za žene koje žele da očuvaju svoju plodnost. Medicinski razlozi za ovu odluku mogu uključivati predstojeće terapije za rak (poput hemoterapije ili radioterapije), koje mogu trajno oštetiti jajnike. S druge strane, žene koje još nisu pronašle partnera ili nisu spremne za roditeljstvo iz ličnih razloga mogu odlučiti da zamrznu jajne ćelije kako bi povećale svoje šanse za trudnoću u budućnosti.

    Kod parova koji žele da obave genetsko testiranje embriona pre transfera

    Parovi koji imaju povećan rizik od genetskih bolesti, poput cistične fibroze, mišićne distrofije ili hemofilije, mogu se odlučiti za IVF kako bi obavili preimplantacionu genetsku dijagnostiku (PGD) ili preimplantaciono genetsko testiranje (PGT). Ove metode omogućavaju pregled embriona na genetske ili hromozomske abnormalnosti pre nego što se prenesu u matericu. Na taj način se smanjuje rizik od genetskih poremećaja i povećava šansa za zdravu trudnoću.

    Zahvaljujući napretku tehnologije, posebno uvođenjem metode ICSI (intracitoplazmatska injekcija spermatozoida) od 1992. godine, rešeni su mnogi problemi muške neplodnosti. Ova metoda omogućava uspešnu oplodnju čak i u slučajevima kada je broj spermatozoida izuzetno nizak ili kada spermatozoidi imaju smanjenu pokretljivost.

    Pravilna priprema za IVF

    Pravilna priprema za IVF je od ključnog značaja za povećanje šansi za uspeh. Zdravstveno stanje žene i muškarca, kao i način života, mogu značajno uticati na kvalitet jajnih ćelija i spermatozoida, kao i na sposobnost materice da prihvati embrion.

    Hormonski status i praćenje ciklusa

    Pre započinjanja IVF postupka, lekar će sprovesti detaljne hormonske analize kako bi procenio funkciju jajnika, hipofize i štitne žlezde. Neregulisani hormoni mogu smanjiti šanse za uspeh, pa je u nekim slučajevima potrebno sprovesti terapiju za uspostavljanje balansa.

    Ultrazvučni pregled i analiza materice

    Vaginalni ultrazvuk koristi se za proveru stanja jajnika i materice. Polipi, miomi ili priraslice u materici mogu uticati na implantaciju embriona i potrebno ih je sanirati pre IVF postupka.

    Sistematski i genetski pregledi

    U određenim slučajevima, lekar može preporučiti dodatne analize poput kariotipizacije (genetsko testiranje) kod parova sa ponovljenim neuspešnim pokušajima ili pobačajima.

    Kontrola insulinske rezistencije i metabolizma

    Insulinska rezistencija (IR) je česta kod žena sa sindromom policističnih jajnika (PCOS) i može negativno uticati na kvalitet jajnih ćelija. Pravilno upravljanje IR kroz ishranu, fizičku aktivnost i, po potrebi, terapiju, može poboljšati šanse za uspešan ishod.

    Provera rezerve jajnika

    Kroz određivanje nivoa hormona AMH (anti-Müllerov hormon) i ultrazvučnu analizu antralnih folikula, procenjuje se rezerva jajnika. Na osnovu ovih podataka, lekar određuje protokol stimulacije.

    Priprema endometrijuma

    Zdrav endometrijum je ključan za uspešnu implantaciju. ALERACT® je dodatak koji pomaže u pripremi materice, poboljšava cirkulaciju u endometrijumu i podržava njegov rast.

    Priprema jajnih ćelija

    INOFOLIC® Plus sadrži mio-inozitol i melatonin, koji poboljšavaju kvalitet jajnih ćelija i regulišu ovulaciju, naročito kod žena sa PCOS-om. Melatonin kao antioksidans dodatno štiti ćelije od oksidativnog stresa.

    Kontrola telesne mase i ishrana

    Preporučuje se zdrava ishrana bogata povrćem, voćem, integralnim žitaricama i zdravim mastima. Gubitak suvišnih kilograma može poboljšati hormonalni balans i povećati šanse za uspeh.

    Smanjenje stresa

    Stres negativno utiče na plodnost. Tehnike opuštanja poput joge, meditacije ili šetnji u prirodi mogu doprineti emocionalnom blagostanju.

    Prestanak loših navika

    Pušenje, alkohol i prekomerna konzumacija kofeina mogu smanjiti kvalitet jajnih ćelija i spermatozoida. Preporučuje se potpuno izbegavanje ovih supstanci tokom pripreme za IVF.

    Suplementacija za muškarce

    Kvalitet sperme takođe može biti poboljšan primenom antioksidativnih dodataka koji sadrže koenzim Q10, vitamin C, vitamin E i cink.

    Pravilna priprema, uz stručno vođenje lekara, povećava verovatnoću uspešnog ishoda IVF postupka i doprinosi zdravoj trudnoći.

    Neke od najčešćih zdravstvenih okolnosti koje mogu uticati na začeće uključuju:

    • Insulinska rezistencija (IR) – Česta kod žena sa sindromom policističnih jajnika (PCOS), IR može negativno uticati na ovulaciju i kvalitet jajnih ćelija.
    • Hormonski disbalans – Nepravilni nivoi hormona mogu ometati rast folikula i razvoj embriona.
    • Upalni procesi i infekcije – Prisutnost infekcija u reproduktivnom sistemu može smanjiti šanse za implantaciju embriona.
    • Problemi sa sluzokožom materice (endometrijum) – Tanak ili nezdrav endometrijum može otežati implantaciju.
    • Stres i loše životne navike – Pušenje, alkohol, neredovna ishrana i nedostatak sna mogu loše uticati na plodnost.

    Da bi se poboljšao kvalitet jajnih ćelija i pripremila materica za prihvatanje embriona, preporučuje se korišćenje dodataka ishrani koji su posebno formulisani za ovaj period.

    INOFOLIC® Plus je dodatak koji sadrži mio-inozitol i melatonin, kombinaciju koja pozitivno utiče na kvalitet jajnih ćelija i pomaže u regulaciji ovulacije, posebno kod žena sa PCOS-om. Melatonin kao snažan antioksidans štiti ćelije od oksidativnog stresa, što je ključno za zdrav razvoj jajnih ćelija.

    ALERACT® HA je dodatak koji sadrži kombinaciju prirodnih sastojaka sa dokazanim dejstvom na zdravlje endometrijuma. Priprema matericu za uspešniju implantaciju embriona, poboljšava cirkulaciju u materici i podržava normalan rast sluzokože.

    Osim toga, značajna je i uloga multidisciplinarnog tima stručnjaka u IVF procesu. Tim obično uključuje ginekologe, embriologe, genetičare, mikrobiologe i medicinske sestre, koji zajedničkim radom prate svaki korak postupka i prilagođavaju terapiju kako bi se povećala šansa za uspeh.

    Pravilna suplementacija, zdrava ishrana bogata antioksidansima, redovna fizička aktivnost i smanjenje stresa mogu značajno doprineti uspehu IVF procesa.

    Koraci u IVF postupku

    Priprema i dijagnostika

    Pre početka IVF ciklusa, par prolazi kroz niz dijagnostičkih procedura. Žena se podvrgava ultrazvučnim pregledima, hormonskim analizama i, ukoliko je potrebno, dodatnim dijagnostičkim metodama poput histeroskopije ili laparoskopije. Partner daje uzorak sperme za analizu. Na osnovu svih rezultata, lekar specijalista za sterilitetske procedure kreira individualni plan terapije.

    Hormonska stimulacija jajnika

    Cilj ove faze je da se jajnicima omogući razvoj više folikula, kako bi se dobilo što više jajnih ćelija. Žena svakodnevno prima hormonske injekcije tokom 8-12 dana. Tokom stimulacije, redovno se prate nivoi hormona i rast folikula pomoću ultrazvuka. Lekar po potrebi prilagođava terapiju da bi postigao optimalan odgovor organizma.

    Aspiracija jajnih ćelija

    Kada su folikuli dostigli odgovarajuću veličinu, pristupa se aspiraciji jajnih ćelija. Procedura se izvodi transvaginalno, pod kontrolom ultrazvuka, uz upotrebu kratkotrajne anestezije. Traje oko 15 minuta i relativno je bezbolna. Dobijena tečnost iz folikula se u laboratoriji analizira, a jajne ćelije se izdvajaju i pripremaju za oplodnju.

    Oplodnja i razvoj embriona

    U laboratoriji, jajne ćelije se kombinuju sa spermatozoidima – prirodnim putem ili primenom ICSI metode (intracitoplazmatska injekcija spermatozoida). Dan nakon oplodnje proverava se da li je došlo do formiranja zigota. Uspešno oplođene jajne ćelije postaju embrioni i ostavljaju se u inkubatorima da se razvijaju 3 do 5 dana. Tokom tog perioda, embriolozi pažljivo prate njihov kvalitet i razvoj.

    Transfer embriona

    Embrioni koji su se najuspešnije razvili odabiru se za vraćanje u matericu. Transfer se obavlja pomoću tanke kateterske cevčice kroz grlić materice. Procedura je kratka, bezbolna i ne zahteva anesteziju. Broj embriona koji se prenosi određuje se u dogovoru sa lekarom, u skladu sa godinama pacijentkinje, prethodnim pokušajima i kvalitetom embriona.

    Zamrzavanje embriona

    Ukoliko postoji višak kvalitetnih embriona, oni se zamrzavaju (krioprezervacija) za buduće cikluse. Zamrzavanje embriona omogućava dodatne šanse za trudnoću bez potrebe za ponovnom stimulacijom i aspiracijom jajnih ćelija.

    Napredne laboratorijske tehnike

    Danas se u IVF laboratorijama koriste brojne napredne metode koje značajno povećavaju šanse za uspeh:

    • ICSI (Intracitoplazmatska injekcija spermatozoida) – Metoda kojom se pojedinačni spermatozoid ubrizgava direktno u jajnu ćeliju, posebno korisno kod teške muške neplodnosti.
    • Assisted Hatching – Pomaže embrionu da se „izlegne“ iz svoje opne pre implantacije.
    • PGD/PGS (Genetski screening) – Omogućava testiranje embriona na genetske i hromozomske poremećaje pre transfera.
    • Zamrzavanje jajnih ćelija – Za žene koje žele da očuvaju svoju plodnost pre terapije ili iz ličnih razloga.
    • IVM (In Vitro Maturacija) – Maturacija jajnih ćelija u laboratoriji, korisna kod žena koje ne reaguju dobro na hormonsku stimulaciju.
    • PICSI i MACS selekcije spermatozoida – Napredne metode za odabir najkvalitetnijih spermatozoida.
    • TESE/TESA – Hirurško vađenje spermatozoida iz testisa kod muškaraca kod kojih nema spermatozoida u ejakulatu.

    Emocionalna podrška tokom IVF procesa

    IVF nije samo fizički, već i emocionalno zahtevan proces. Neizvesnost, iščekivanje rezultata i potencijalna razočaranja mogu izazvati anksioznost i stres. Važno je imati emotivnu podršku partnera, porodice, prijatelja, kao i stručnjaka poput psihologa koji su specijalizovani za rad sa parovima koji se bore sa neplodnošću. Povezivanje sa zajednicom ljudi koji prolaze kroz slična iskustva može biti dragoceno.

    U mnogim klinikama dostupni su programi savetovanja i psihološke podrške kako bi se pacijenti što lakše nosili sa izazovima koje nosi IVF. Tehnike upravljanja stresom, poput meditacije, joge i lagane fizičke aktivnosti, takođe mogu doprineti boljem emocionalnom stanju.

    Vantelesna oplodnja je spoj nauke, strpljenja i nade. Za mnoge parove, IVF predstavlja ključnu šansu za ostvarenje roditeljstva. Zahvaljujući napretku medicine, savremenim laboratorijskim tehnikama i sve većem razumevanju individualnih potreba pacijenata, IVF danas nudi sve više razloga za optimizam.

    Ako se nalaziš na ovom putu ili o njemu razmišljaš – znaj da nisi sama. Pravi tim, prava podrška i informisanost mogu učiniti ovu avanturu lakšom i, u mnogim slučajevima, veoma uspešnom.

      Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

      Ovulacija – simptomi i kalendar ovulacije

      28.02.2025
      ovulacija

      Ovulacija nastaje kada jajnik oslobodi jajnu ćeliju. To se obično događa oko 14. dana 28.-dnevnog menstrualnog ciklusa. Postoje različite metode praćenja ovulacije, kao što su korišćenje kalendara, praćenje cervikalne sluzi ili korišćenje testova za predviđanje ovulacije.

      Šta je ovulacija?

      Ovulacija je faza u menstrualnom ciklusu kada jajnik oslobađa jajnu ćeliju. Kada jajna ćelija napusti jajnik, putuje kroz jajovod, gde čeka da bude oplođena spermatozoidom. Prosečno, ovulacija se dešava 14. dana 28.-dnevnog menstrualnog ciklusa.

      Ovulacija i menstrualni ciklus

      Proces ovulacije počinje kada hipotalamus (deo mozga) oslobađa hormon koji oslobađa gonadotropin (GnRH). GnRH izaziva vašu hipofizu (žlezdu u mozgu) da izluči hormon koji stimuliše folikule (FSH) i luteinizirajući hormon (LH).

      Između 6. i 14. dana menstrualnog ciklusa, FSH uzrokuje da folikuli (mali mehurići tečnosti u jajnicima koji sadrže razvijajuću jajnu ćeliju) u jednom jajniku počnu da sazrevaju. Tokom 10. do 14. dana ciklusa, samo jedan od razvijajućih folikula formira potpuno zrelu jajnu ćeliju. Oko 14. dana menstrualnog ciklusa, iznenadni porast LH izaziva oslobađanje ove jajne ćelije iz jajnika. To je ovulacija. Nakon ovulacije, hormon progesteron raste, što pomaže u pripremi materice za trudnoću.

      Ovulacija, začeće i trudnoća

      Kada dođe do ovulacije, jajna ćelija putuje kroz jajovod. U jajovodu jajna ćelija susreće spermatozoide za oplodnju. Ako dođe do začeća (spermatozoid oplodi jajnu ćeliju), oplođena jajna ćelija putuje do materice. Nakon otprilike nedelju dana, oplođena jajna ćelija (sada blastocista) se pričvršćuje za unutrašnju oblogu materice. Ovo se naziva implantacija. Oslobađanje hormona estrogena i progesterona izaziva zadebljanje endometrijuma, što omogućava blastocisti da raste i razvija se u bebu. Kako se ćelije nastavljaju deliti — neke se razvijaju u fetus, dok druge formiraju posteljicu — hormoni signaliziraju telu da beba raste u materici. Ovo takođe signalizira materici da zadrži unutrašnju oblogu, što sprečava početak menstruacije. Izostanak menstruacije obično je prvi znak da ste trudni.

      kada dolazi do ovulacije

      Kada se dešava ovulacija?

      U prosečnom 28.-dnevnom menstrualnom ciklusu, ovulacija se dešava oko 14 dana pre početka sledeće menstruacije. Tačno vreme može varirati — jer dužina ciklusa kod žena može biti kraća ili duža. Za tačnije praćenje menstrualnog ciklusa mogu koristiti aplikacije na telefonu ili kalendari. Većina žena ima menstruaciju 14 do 16 dana nakon ovulacije, bez obzira na dužinu ukupnog ciklusa.

      Koliko dugo traje ovulacija?

      Jajna ćelija preživljava samo 12 do 24 sata nakon ovulacije. Ako spermatozoidi ne oplode jajnu ćeliju, telo je resorbira. Za razliku od jajne ćelije, spermatozoidi mogu preživeti nekoliko dana u jajovodima.

      Kako da znam da li ovuliram?

      Određivanje tačne ovulacije može biti teško. Postoji nekoliko metoda koje se koriste za praćenje menstrualnog ciklusa i procenjivanje kada se ovulacija dešava. Pošto svaka metoda ima svoje nedostatke, najbolje je koristiti više njih za najtačniji odgovor.

      Menstrualni ciklus 

      Ovulacija se dešava oko sredine Vašeg ciklusa ako imate ciklus od 28 dana (14. dan). Međutim, „normalan“ ciklus traje između 21 i 35 dana, što znači da je ovulacija specifična za konkretno Vaš menstrualni ciklus. Pratite svoj ciklus na papiru ili aplikaciji na telefonu tokom nekoliko meseci. Obratite pažnju na bilo kakve neobične simptome. Većina žena ovulira 14 dana pre nego što počne menstruacija, bez obzira na dužinu ciklusa.

      Metoda kalendara za praćenje ovulacije

      Žene koje koriste metodu kalendara da predviđaju ovulaciju analiziraju šest meseci menstrualnih ciklusa kako bi odredile kada su plodne. Da biste izračunali kada bi ovulacija mogla da se desi, pronađite najkraći i najduži ciklus u šestomesečnom periodu. Oduzmite 18 dana od najkraćeg ciklusa i 11 dana od najdužeg ciklusa. Ova dva broja vam daju dane u ciklusu kada ste najplodniji. Na primer, ako su Vaši ciklusi 31 i 18 dana, Vaše plodno vreme je između 10. i 20. dana ciklusa.

      Cervikalna sluz

      Cervikalna sluz je vaginalna tečnost koju proizvodi Vaš cerviks. Vaša cervikalna sluz menja se tokom menstrualnog ciklusa. Pre ovulacije, cervikalna sluz je gusta, bela i suva. Baš pre ovulacije, cervikalna sluz postaje bistra i lepljiva (kao belanca). Ova konzistencija olakšava spermatozoidima da plivaju do jajne ćelije.

      Bazalna telesna temperatura

      Telesna temperatura blago raste tokom ovulacije (tipično za oko 0,5 do 1 stepen). Merenje temperature svakog jutra pomoću digitalnog termometra specijalno dizajniranog za merenje bazalne telesne temperature može Vam pomoći. Ova metoda funkcioniše samo ako merite temperaturu pre nego što ustanete iz kreveta i pre nego što jedete/pijete. Zabeležite svoje rezultate tokom nekoliko meseci i obratite pažnju na dan ciklusa kada se povećava temperatura.

      Testovi za ovulaciju

      Testovi za ovulaciju funkcionišu slično kao testovi na trudnoću. Oni funkcionišu tako što detektuju LH (luteinizirajući hormon) u urinu. LH je hormon koji raste pre ovulacije. Pozitivan rezultat znači da ćete uskoro ovulirati (obično unutar 36 sati).

      Koji su simptomi ovulacije?

      Svaka osoba je različita i nema svaka osoba sve simptome ovulacije. Najčešći simptomi kod žena koji ih imaju su:

      • Bolne grudi
      • Nadutost
      • Manja bol u stomaku ili karlici
      • Lakše krvarenje ili uočavanje rozikastog traga na vešu
      • Promene u položaju i čvrstoći cerviksa
      • Povećana želja za seksom
      • Promene u raspoloženju
      • Promene u apetitu

      Koliko dana tokom ovulacije možete da zatrudnite?

      Iako jajna ćelija preživljava samo 24 sata, spermatozoidi mogu preživeti u materici između tri i pet dana. To znači da možete zatrudneti ako imate seksualni odnos od oko pet dana pre ovulacije do jednog dana nakon ovulacije. Ako Vam je cilj trudnoća, najbolje je da spermatozoidi već budu u Vašem telu kada ovulirate. Najveća verovatnoća za začeće javlja se kada seksualni odnos bude jedan do dva dana pre ovulacije i na dan ovulacije.

      Da li je bol tokom ovulacije normalan?

      Da, mnoge žene doživljavaju bol tokom ovulacije. Bol tokom ovulacije jesu grčevi ili bol u karlici koji se javlja oko ovulacije. Obično osećate bol u donjem stomaku i karlici, u sredini ili sa jedne strane. Bol tokom ovulacije može se javiti kada jajna ćelija ispusti folikul (mehuriće u jajnicima koji sadrže jajnu ćeliju). Može čak izazvati i blago krvarenje.

      Bol tokom ovulacije može biti uzrokovan i nekim medicinskim stanjem, pa je najbolje da se obratite svom lekaru kako biste bili sigurni da bol nije nešto ozbiljnije.

      Šta se dešava ako ne ovuliram?

      Neka zdravstvena stanja ili životni događaji mogu uticati na ovulaciju ili izazvati prestanak ovulacije. Neki od tih stanja uključuju:

      • Dojenje ili hiperprolaktinemija
      • Menopauza
      • PCOS (sindrom policističnih jajnika)
      • Primarna insuficijencija jajnika
      • Amenoreja zbog stanja poput visokog ili niskog procenta telesne masti, prekomernog stresa ili umora ili prekomernog vežbanja

      Ako Vam menstruacija nije redovna ili ne dolazi mesecima, možda ne ovulirate. Proverite sa svojim lekarom kako biste isključili ozbiljne zdravstvene probleme.

      Da li još uvek ovuliram ako koristim kontracepciju?

      Ne, ako uzimate pilule ili druge hormonske kontraceptive kako je propisano, ne biste trebali ovulirati. Imajte na umu da ovo važi samo ako koristite pilule, flastere, ili druga sredstva tačno kako je propisano. Hormoni u kontracepciji sprečavaju ovulaciju i zgušnjavaju cervikalnu sluz (što otežava spermatozoidima da plivaju).

      Možete li ovulirati, a da nemate menstruaciju?

      Da. Možete ovulirati, a da nemate „menstruaciju“. Tehnički, ako ovulirate redovno, trebalo bi i da imate redovne menstruacije. Ipak, moguće je imati menstruaciju bez stvarne ovulacije, kao i ovulirati, ali nemati pravu menstruaciju.

      Može li lek pomoći da ovulirate?

      Da, postoje lekovi za plodnost koji mogu izazvati ovulaciju. Razgovarajte sa svojim lekarom o simptomima i ciljevima, ukoliko želite da zatrudnite. Oni mogu sa Vama raditi na najboljem tretmanu i opciji u zavisnosti od Vašeg stanja.

      Ovulacija je proces koji se dešava tokom menstrualnog ciklusa. Tačno vreme ovulacije varira od osobe do osobe, pa čak i od ciklusa do ciklusa. Bez ovulacije, teško je zatrudneti ili imati redovne menstrualne cikluse. Postoji mnogo metoda koje mogu pomoći predviđanju i određivanju ovulacije. Poznavanje trenutka kada ovulirate može Vam pomoći ili da zatrudnite ili da izbegnete trudnoću. Ako ste zabrinuti zbog toga što možda ne ovulirate, obratite se svom lekaru.

        Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

        Krvarenje u trudnoći – kako izgleda, koji su uzroci i kako se leči

        29.11.2024
        trudna zena

        Lista sadržaja

        Krvarenje u trudnoći predstavlja čestu brigu mnogih trudnica. Iako može biti bezopasno, ponekad ukazuje na ozbiljnije zdravstvene probleme. Razlikovanje između normalnih i abnormalnih vrsta krvarenja ključ je za pravovremenu reakciju i očuvanje zdravlja majke i deteta. 

        Kako izgleda krvarenje u trudnoći?

        Krvarenje tokom trudnoće može izgledati različito, zavisno od uzroka i stadijuma trudnoće. Može biti svetloružičasto, jarko crveno ili tamnobraon, a često se razlikuje i po intenzitetu. Dok neke trudnice primećuju samo nekoliko kapljica krvi na donjem vešu, druge mogu doživeti obilnije krvarenje slično menstruaciji. Konzistencija krvi može biti tečna ili sa ugrušcima, a ponekad je praćeno i drugim simptomima poput bolova, grčeva ili osećaja pritiska u donjem delu stomaka.

        Važno je napomenuti da samo izgled krvarenja ne daje kompletnu sliku o tome da li je ono bezopasno ili ozbiljno. Uvek je neophodno konsultovati lekara kako bi se utvrdio uzrok. U nekim slučajevima, krvarenje je privremeno i nije povezano sa problemima trudnoće, dok u drugim može ukazivati na hitna stanja poput ektopične trudnoće ili abrupcije placente.

        Koji su uzroci krvarenja u trudnoći?

        Krvarenje tokom trudnoće može imati različite uzroke, a oni zavise od trimestra, zdravstvenog stanja trudnice i drugih faktora. Najčešći uzroci uključuju sledeće:

        Hormonska neravnoteža

        Hormoni igraju ključnu ulogu u održavanju trudnoće, posebno progesteron i estrogen. Njihova neravnoteža može izazvati slabe epizode krvarenja, posebno u ranoj trudnoći. Ovo se često dešava tokom perioda kada bi se očekivala menstruacija i naziva se „lažna menstruacija“.

        Problemi sa implantacijom embriona

        Krvarenje može nastati kada se oplođena jajna ćelija ugradi u zid materice. Ova vrsta krvarenja je obično blaga, bezbolna i traje nekoliko dana.

        Cervikalna erozija ili polipi

        Promene na grliću materice, kao što su erozija ili polipi, mogu izazvati povremeno krvarenje, naročito nakon seksualnog odnosa ili ginekološkog pregleda.

        Infekcije u ranoj trudnoći

        Bakterijske, virusne ili gljivične infekcije reproduktivnog sistema mogu iritirati cerviks ili sluzokožu, što rezultira pojavom krvarenja.

        Placentarno krvarenje

        Problemi sa placentom, poput placenta previa (nisko postavljena posteljica) ili abrupcije placente (prevremeno odvajanje placente), mogu uzrokovati ozbiljna krvarenja.

        Krvarenje usled ektopične trudnoće

        Ektopična trudnoća, gde se embrion implantira van materice, često uzrokuje intenzivno i bolno krvarenje koje zahteva hitnu medicinsku pomoć.

        Koje su vrste krvarenja u trudnoći?

        Krvarenja u trudnoći mogu se podeliti u nekoliko vrsta, od kojih svaka ima specifične karakteristike:

        Implantacijsko krvarenje

        Jedna od najčešćih i bezopasnih vrsta krvarenja. Nastaje kada se embrion ugradi u zid materice i obično traje jedan do tri dana. Ova pojava ne zahteva lečenje i smatra se normalnim delom ranog razvoja trudnoće.

        Krvarenje zbog hormonskih promena

        Hormonalne promene mogu izazvati povremene epizode krvarenja, posebno tokom prvog trimestra. Ovo je obično slabo i bezbolno, ali može izazvati zabrinutost kod trudnice.

        Krvarenje zbog cervikalnih iritacija

        Ovo krvarenje može nastati nakon seksualnog odnosa, fizičke aktivnosti ili medicinskog pregleda. Krvarenje je obično kratkotrajno i nije praćeno bolovima.

        Subhorionsko krvarenje

        Ova vrsta krvarenja nastaje zbog akumulacije krvi između zida materice i placente. Iako može izgledati zastrašujuće, u većini slučajeva se povlači spontano.

        Krvarenje u prvom trimestru trudnoće

        Prvi trimestar je najosetljiviji period trudnoće, a krvarenje u ovoj fazi je relativno česta pojava. Hormonske promene, implantacija embriona ili cervikalna erozija najčešći su uzroci. Međutim, obilno krvarenje praćeno bolovima može ukazivati na ozbiljnije probleme poput ektopične trudnoće ili spontanog pobačaja.

        Važno je pravovremeno reagovati i obratiti se lekaru radi dijagnoze. Ultrazvučni pregled i testovi krvi mogu pomoći u utvrđivanju uzroka i daljih koraka.

        Aleract® HA je dodatak ishrani namenjen trudnicama tokom prvog tromesečja, posebno do 12. nedelje gestacije. Njegovi aktivni sastojci, uključujući visokomolekularnu hijaluronsku kiselinu, alfa-lipoinsku kiselinu, magnezijum, vitamin D i vitamin B6, pomažu u prevenciji komplikacija kao što su spontani pobačaji, preeklampsija i placentarna insuficijencija. Ovaj proizvod doprinosi pravilnoj implantaciji embriona i toleranciji između majke i fetusa, što je od ključne važnosti za uspešan razvoj trudnoće. Takođe, koristi se za poboljšanje placentacije, smanjujući rizike koji su najčešći u ranoj fazi trudnoće, uključujući krvarenje u prvom trimestru trudnoće.

        aleract-ha-suplement

        Krvarenje u drugom trimestru trudnoće

        Krvarenje u drugom trimestru trudnoće manje je uobičajeno nego u prvom, ali može ukazivati na ozbiljnije probleme. Uobičajeni uzroci uključuju probleme s posteljicom, poput placenta previje, gde posteljica pokriva grlić materice, ili abrupcije placente, gde dolazi do njenog delimičnog ili potpunog odvajanja od zida materice. Ova stanja često prate bolovi u stomaku ili leđima, a obilno krvarenje može ugroziti i majku i plod. U nekim slučajevima, krvarenje može biti posledica infekcija, mioma ili traume u predelu stomaka. 

        Čak i bezbolno krvarenje u ovom periodu trudnoće treba shvatiti ozbiljno i odmah se obratiti lekaru. Ultrazvučni pregled je ključan za procenu stanja posteljice i zdravlja ploda. Takođe, testovi krvi i urina mogu pomoći u otkrivanju mogućih infekcija ili drugih problema. Lečenje zavisi od uzroka, ali može uključivati mirovanje, hospitalizaciju ili čak prevremeni porođaj ako je stanje kritično. Prevencija uključuje redovne kontrole i pažnju prema simptomima. Svaka trudnica treba da zna da pravovremena reakcija može spasiti život i njoj i bebi.

        Aleract® je takođe koristan u podršci trudnoći, ali se njegova primena više odnosi na stabilizaciju trudnoće u kasnijim fazama. Njegovi sastojci podržavaju opšte zdravlje trudnica i smanjuju stres, koji može doprineti komplikacijama kao što su prevremeni porođaji ili krvarenja tokom drugog trimestra. Uz odgovarajući unos vitamina i minerala, pomaže u očuvanju funkcije materice i posteljice, smanjujući rizik od problema poput kontrakcija i abrupcije placente

        aleract

        Šta znače različite nijanse krvi tokom krvarenja?

        Braonkasto krvarenje

        Braonkasta boja krvi obično ukazuje na staru krv koja se oslobađa iz materice. Ovo krvarenje često nije razlog za zabrinutost, naročito u ranoj trudnoći. Može se javiti kao posledica implantacije embriona ili nakon blagih cervikalnih iritacija. Iako je uglavnom bezopasno, važno je konsultovati lekara kako bi se isključili ozbiljniji uzroci, poput subhorionskog hematoma. Trajanje ovog krvarenja varira, ali obično ne traje duže od nekoliko dana. Uz to, često je bezbolno, što dodatno ukazuje na manju verovatnoću komplikacija. Ipak, trudnica treba da obrati pažnju ako se braonkasto krvarenje javi u kasnijim fazama trudnoće, jer može signalizirati probleme s posteljicom. Redovni pregledi kod ginekologa pomoći će u praćenju situacije. U većini slučajeva, lekar će savetovati mirovanje i smanjenje fizičke aktivnosti. 

        Rozikasto krvarenje u trudnoći

        Rozikasta boja krvi obično ukazuje na blago krvarenje, često povezano sa cervikalnim promenama ili hormonalnim fluktuacijama. Može se pojaviti nakon seksualnog odnosa, vaginalnog pregleda ili fizičkog napora. Ovo krvarenje je obično slabog intenziteta i ne traje dugo. Ako se javlja u ranoj trudnoći, najčešće nije razlog za zabrinutost, ali se trudnice uvek ohrabruju da konsultuju svog ginekologa. U nekim slučajevima, rozikasto krvarenje može biti povezano sa infekcijama, što zahteva lečenje antibioticima ili antifungalnim lekovima. Važno je napomenuti da, iako nije praćeno bolom, ovakvo krvarenje može ukazivati na prisustvo polipa ili manjih povreda na cerviksu. Ako se krvarenje ponavlja ili postane intenzivnije, potrebno je dodatno ispitivanje. Lekar će najverovatnije obaviti ultrazvučni pregled kako bi se isključili ozbiljniji uzroci. Trudnice treba da obrate pažnju na svaki dodatni simptom, poput bolova ili neprijatnog mirisa, koji može ukazivati na infekciju.

        Tačkasto krvarenje u trudnoći

        Tačkasto krvarenje u trudnoći je vrlo često i obično nije razlog za brigu. Karakteriše ga pojava nekoliko kapljica krvi koje su svetle boje i kratkog trajanja. Ovo krvarenje se često javlja u ranoj trudnoći zbog implantacije embriona ili blage iritacije cerviksa. Tačkasto krvarenje može nastati i usled hormonskih promena, naročito oko perioda kada bi se očekivala menstruacija. U kasnijim fazama trudnoće, može biti posledica cervikalnih promena ili povećanog protoka krvi u toj regiji. Bez obzira na njegovu čestu pojavu, svako tačkasto krvarenje treba prijaviti lekaru. U većini slučajeva, trudnicama se savetuje da miruju i izbegavaju stresne aktivnosti. Ako se krvarenje nastavi ili poveća u intenzitetu, potrebno je odmah zatražiti medicinsku pomoć.

        krvarenje u trudnoci

        Bezbolno krvarenje u trudnoći

        Bezbolno krvarenje može biti posebno zbunjujuće za trudnice, jer često ne prate nikakvi dodatni simptomi. Najčešći uzroci uključuju probleme s posteljicom, poput placenta previje, gde posteljica pokriva grlić materice. Ova vrsta krvarenja zahteva hitnu medicinsku procenu, jer može dovesti do komplikacija ako se ne leči na vreme. Takođe, bezbolno krvarenje može biti posledica cervikalnih polipa ili erozije, koji su u većini slučajeva benigni. Trudnice treba da obrate pažnju na količinu krvi i njenu boju, jer to može pomoći lekarima u postavljanju tačne dijagnoze. Lečenje uključuje mirovanje, praćenje i, u ozbiljnijim slučajevima, hospitalizaciju. Ultrazvučni pregled igra ključnu ulogu u proceni stanja. Ako se bezbolno krvarenje javlja u trećem trimestru, trudnice se obično prate u bolničkim uslovima. Prevencija uključuje izbegavanje fizičkog napora i redovne kontrole kod ginekologa.

        Kako se dijagnostikuje krvarenje u trudnoći?

        Dijagnostikovanje krvarenja u trudnoći zahteva pažljivo razmatranje simptoma, zdravstvene istorije trudnice i niz medicinskih testova. Prvi korak je razgovor sa lekarom, gde trudnica opisuje intenzitet, trajanje i izgled krvarenja. Na osnovu ovih informacija lekar odlučuje o daljim koracima.

        Anamneza – pregled kod lekara

        Anamneza je ključna za identifikaciju potencijalnih uzroka krvarenja. Lekar postavlja pitanja o prethodnim trudnoćama, pobačajima, infekcijama, prisustvu bolova i drugim simptomima. Trudnice treba da budu iskrene i detaljne, jer to olakšava postavljanje tačne dijagnoze. Takođe, lekar može proveriti da li postoje faktori rizika, poput problema sa zgrušavanjem krvi ili povreda.

        Pregled ultrazvukom

        Ultrazvuk je osnovna dijagnostička metoda za procenu stanja ploda i posteljice. Može se koristiti abdominalni ili transvaginalni ultrazvuk, u zavisnosti od trimestra trudnoće i lokacije problema. Ultrazvuk pomaže u otkrivanju ektopične trudnoće, subhorionskog hematoma, problema s posteljicom ili prisustva mioma. Ovaj pregled je neinvazivan i bezbedan za trudnicu i bebu.

        Testovi krvi

        Testovi krvi mogu pomoći u proceni nivoa hormona trudnoće (HCG), kao i otkrivanju mogućih infekcija ili anemije izazvane krvarenjem. Nizak nivo HCG-a u ranoj trudnoći može ukazivati na pobačaj ili ektopičnu trudnoću. Lekar takođe može proveriti koagulaciju krvi kako bi isključio poremećaje u zgrušavanju.

        Testovi urina

        Testovi urina koriste se za isključivanje infekcija urinarnog trakta, koje mogu izazvati krvarenje ili bolove. Ovi testovi su brzi i jednostavni, ali pružaju važne informacije o opštem zdravstvenom stanju trudnice.

        Papanikolau test

        Ako postoji sumnja na probleme sa grlićem materice, kao što su polipi ili cervikalna erozija, lekar može predložiti Papanikolau test. Ovaj test pomaže u otkrivanju promena na ćelijama grlića materice koje mogu izazvati krvarenje.

        Magnetna rezonanca

        U retkim slučajevima, kada ultrazvuk i drugi testovi ne pruže dovoljno informacija, lekar može predložiti magnetnu rezonancu. Ova metoda je bezbedna tokom trudnoće i koristi se za detaljniji pregled unutrašnjih organa.

        Koji je način lečenja?

        Lečenje krvarenja u trudnoći zavisi od uzroka, intenziteta i trajanja krvarenja, kao i opšteg zdravstvenog stanja trudnice. Cilj je da se zaustavi krvarenje, očuva trudnoća i smanji rizik od komplikacija.

        Odmaranje i smanjenje fizičke aktivnosti

        Mirovanje je često prvi korak u lečenju. Lekar može preporučiti da trudnica izbegava bilo kakav fizički napor, dugotrajno stajanje ili podizanje teških predmeta. U nekim slučajevima, potpuni odmor u krevetu je neophodan dok se stanje ne stabilizuje.

        Uzimanje lekova

        Lekovi se koriste za kontrolu krvarenja i smanjenje grčeva. Lekar može prepisati progesteron kako bi stabilizovao trudnoću, posebno ako postoji hormonalna neravnoteža. Antibiotici se koriste u slučaju infekcija, dok lekovi protiv bolova mogu pomoći u ublažavanju nelagodnosti.

        Hormonska terapija

        Ako je uzrok krvarenja hormonalna neravnoteža, lekar može prepisati dodatke progesterona ili estrogena. Ovi hormoni pomažu u održavanju trudnoće, posebno u prvom trimestru.

        Hirurški zahvati: kada se razmatraju?

        U slučajevima poput ektopične trudnoće ili prisustva polipa, hirurška intervencija može biti neophodna. Ove procedure se obično obavljaju minimalno invazivnim metodama kako bi se smanjio rizik za trudnicu i plod.

        Postupanje u slučaju ektopične trudnoće

        Ektopična trudnoća zahteva hitnu medicinsku intervenciju. Lečenje uključuje operaciju ili lekove za prekid trudnoće kako bi se sprečile ozbiljne komplikacije, poput rupture jajovoda.

        Koja je preventiva u cilju sprečavanja krvarenja u toku trudnoće?

        Prevencija krvarenja tokom trudnoće zahteva pažljivu brigu o zdravlju i praćenje saveta lekara. Redovni ginekološki pregledi su najvažniji korak u očuvanju zdravlja trudnice i ploda.

        Trudnice treba da izbegavaju naporne fizičke aktivnosti, posebno u ranim fazama trudnoće. Pravilna ishrana, bogata gvožđem i vitaminima, pomaže u održavanju zdravlja krvi i jačanju imunog sistema. Takođe, izbegavanje stresa i dovoljan odmor pozitivno utiču na celokupno stanje. U slučaju bilo kakvih simptoma, poput bola, temperature ili neuobičajenog sekreta, potrebno je odmah konsultovati lekara. Korišćenje propisane prenatalne terapije, uključujući folnu kiselinu, smanjuje rizik od komplikacija. Trudnice sa prethodnim problemima, poput spontanih pobačaja, treba posebno pažljivo da prate svoje zdravlje. Kontrola infekcija i lečenje hroničnih stanja, poput dijabetesa ili hipertenzije, dodatno smanjuje rizik od krvarenja. 

        Često postavljana pitanja (FAQ)

        Da li je krvarenje u trudnoći normalno?

        Blago krvarenje u ranoj trudnoći može biti normalno, posebno ako je povezano sa implantacijom embriona. Međutim, svako krvarenje treba prijaviti lekaru, jer može ukazivati na ozbiljne probleme.

        Kako razlikovati implantaciono krvarenje od menstrualnog?

        Implantaciono krvarenje i menstrualno krvarenje mogu izgledati slično, ali postoje ključne razlike. Implantaciono krvarenje obično se javlja u ranom stadijumu trudnoće, otprilike 6-12 dana nakon oplodnje, dok menstrualno krvarenje nastupa ciklično, obično svakih 28 dana. Implantaciono krvarenje je obično svetlo roze ili braonkaste boje i manje obilno, dok je menstrualno intenzivnije i traje duže. Osim toga, implantaciono krvarenje ne prati grčeve ili bolove koji su često prisutni tokom menstruacije. Trajanje implantacionog krvarenja je kraće, obično traje od nekoliko sati do maksimalno dva dana, dok menstruacija traje između tri i sedam dana. Važno je napomenuti da implantaciono krvarenje ne dolazi sa drugim simptomima menstruacije, poput nadutosti, glavobolje ili promene raspoloženja. Trudnice koje primećuju krvarenje, ali nisu sigurne u njegovu prirodu, treba da se obrate lekaru za dodatne savete i test trudnoće.

        Kada krvarenje u trudnoći može biti znak pobačaja?

        Krvarenje u trudnoći može biti znak pobačaja ako je obilno, praćeno jakim bolovima u donjem delu stomaka, leđima ili preponama. Najčešće se javlja u prvom trimestru i može uključivati svetlocrvenu ili tamnocrvenu krv, često sa ugrušcima. Prisutnost grčeva, nalik menstrualnim bolovima, ili osećaj pritiska u karlici dodatni su simptomi koji mogu ukazivati na pobačaj. Drugi simptomi uključuju gubitak trudnoćnih simptoma, poput jutarnje mučnine ili osetljivosti grudi. Iako nije svaki slučaj krvarenja znak pobačaja, trudnice bi trebalo odmah da obaveste svog ginekologa kako bi se uradile neophodne analize. Lekar će obično obaviti ultrazvučni pregled kako bi proverio stanje ploda i nivo hormona HCG u krvi. 

        Da li svaka trudnica koja krvari treba da se javi lekaru?

        Da, svako krvarenje u trudnoći treba prijaviti lekaru, bez obzira na njegov intenzitet ili boju. Iako blago i kratkotrajno krvarenje, poput implantacionog, obično nije razlog za zabrinutost, samo lekar može utvrditi njegov uzrok. Krvarenje može biti simptom različitih stanja, od bezazlenih cervikalnih iritacija do ozbiljnih komplikacija, poput ektopične trudnoće ili problema s posteljicom. Rana dijagnostika omogućava lekaru da proceni rizik i preduzme potrebne mere za zaštitu zdravlja trudnice i ploda. Trudnice treba da obrate pažnju na druge simptome koji prate krvarenje, poput bolova, groznice ili vrtoglavice, i da ih odmah prijave lekaru. Nikada ne treba ignorisati čak ni manje epizode krvarenja, jer one mogu ukazivati na potencijalne probleme koji zahtevaju medicinsku pažnju.

        Koliko dugo može trajati implantaciono krvarenje?

        Implantaciono krvarenje obično traje od nekoliko sati do maksimalno dva dana. U retkim slučajevima može potrajati tri dana, ali je uvek slabijeg intenziteta od menstruacije. Krvarenje je obično povremeno, sa svetlorozom ili braon bojom, i često se javlja u manjim količinama. Njegovo trajanje zavisi od brzine implantacije embriona u sluznicu materice. Za razliku od menstrualnog krvarenja, koje je konstantno i pojačava se tokom prvih dana, implantaciono krvarenje može potpuno prestati nakon samo nekoliko sati. Ako trudnica primećuje produženo ili obilno krvarenje, potrebno je obratiti se lekaru kako bi se isključili drugi uzroci. 

        Kada krvarenje u trudnoći zahteva hitnu medicinsku pomoć?

        Krvarenje u trudnoći zahteva hitnu medicinsku pomoć ako je obilno, praćeno jakim bolovima, vrtoglavicom, nesvesticom ili osećajem slabosti. Svetlocrvena krv, posebno u velikim količinama, može ukazivati na ozbiljne probleme, poput abrupcije placente ili rupture materice. Hitna intervencija je takođe potrebna ako se krvarenje javlja u trećem trimestru, jer može biti povezano sa komplikacijama poput placenta previje. Gubitak svesti, ubrzan puls ili nizak krvni pritisak dodatni su alarmantni simptomi koji mogu ukazivati na hemoragični šok. Trudnice koje primete tkivaste delove u krvarenju ili osećaju intenzivne grčeve treba odmah da se obrate hitnoj službi. 

        Može li stres izazvati krvarenje u trudnoći?

        Stres ne izaziva direktno krvarenje u trudnoći, ali može doprineti pojavi simptoma koji povećavaju rizik. Hronični stres može oslabiti imuni sistem trudnice, povećavajući rizik od infekcija koje mogu izazvati krvarenje. Takođe, stres može uticati na hormonsku ravnotežu, što može izazvati lagano krvarenje, posebno u ranoj trudnoći. Psihološka napetost može povećati krvni pritisak, što u nekim slučajevima može izazvati probleme s posteljicom. Trudnice koje su pod intenzivnim stresom treba da se fokusiraju na tehniku opuštanja, poput meditacije, joge ili dubokog disanja. Osim toga, savetovanje sa stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći u smanjenju stresa i njegovih potencijalnih posledica. Ako trudnica primeti krvarenje koje povezuje sa stresom, svakako treba da se obrati lekaru radi dodatne procene.

        Da li niska placenta može izazvati krvarenje?

        Da, niska placenta može izazvati krvarenje tokom trudnoće, stanje koje se naziva placenta previa. Ovo se dešava kada je posteljica postavljena nisko u materici i prekriva ili delimično prekriva grlić materice. Placenta previa može izazvati svetlocrveno, bezbolno krvarenje, naročito u drugom ili trećem trimestru trudnoće. Rizik od krvarenja raste kako trudnoća napreduje i kako se materica širi. Ovo stanje zahteva pažljivo praćenje od strane lekara, često uključujući preporuku za mirovanje ili ograničavanje fizičke aktivnosti. U težim slučajevima, kada postoji obilno krvarenje, može biti potrebna hospitalizacija. Ako se placenta previa otkrije rano u trudnoći, postoji mogućnost da se posteljica pomeri kako materica raste. Međutim, ako se ne pomeri, porođaj se obično obavlja carskim rezom kako bi se izbegle komplikacije. Redovni ultrazvučni pregledi su ključni za praćenje položaja posteljice i smanjenje rizika od krvarenja.

        Da li se krvarenje može pojaviti i u trudnoći blizanaca?

        Krvarenje je relativno često u trudnoći blizanaca i može se pojaviti iz različitih razloga. Jedan od najčešćih uzroka je implantacija dva embriona, što može izazvati implantacijsko krvarenje. Takođe, trudnoća blizanaca nosi veći rizik od komplikacija, kao što su subhorionski hematomi, abrupcija placente ili placenta previa, što može izazvati krvarenje. Krvarenje može biti i rezultat prekomernog rastezanja materice ili problema s jednim od plodova. Trudnice koje nose blizance često se suočavaju sa povećanim pritiskom na grlić materice, što može izazvati lagano krvarenje. Ovo je razlog zašto se trudnoće blizanaca obično klasifikuju kao visokorizične i zahtevaju češće kontrole kod ginekologa. Važno je da trudnice sa blizancima odmah prijave svako krvarenje, kako bi se brzo preduzele potrebne mere. Lekar može preporučiti dodatni odmor, prilagođenu terapiju ili čak hospitalizaciju u zavisnosti od uzroka i intenziteta krvarenja.

        Koliko dugo treba mirovati nakon epizode krvarenja?

        Dužina mirovanja nakon epizode krvarenja zavisi od uzroka, intenziteta krvarenja i opšteg zdravstvenog stanja trudnice. U slučajevima manjih krvarenja, poput implantacijskog, mirovanje može trajati samo nekoliko dana dok simptomi ne nestanu. Za ozbiljnija stanja, kao što su subhorionski hematomi ili placenta previa, lekar može preporučiti produženo mirovanje, čak i do kraja trudnoće. Potpuno mirovanje u krevetu može biti neophodno kako bi se smanjio pritisak na matericu i posteljicu. U nekim situacijama trudnicama je dozvoljeno obavljanje lakših aktivnosti, ali bez podizanja teških predmeta ili napora. Ključ je strogo pridržavanje saveta lekara, jer neadekvatno mirovanje može povećati rizik od ponovnog krvarenja ili komplikacija. Trudnice treba da izbegavaju stres i osiguraju optimalne uslove za oporavak. Pored fizičkog odmora, preporučuje se i mentalni mir, kako bi se smanjio pritisak na telo i um tokom trudnoće.

          Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

          Carski rez – šta treba da znate

          30.05.2024
          carski-rez-2-min

          Šta je carski rez?

          Carski rez (poznat i kao sekcija ili carski porođaj) je hirurški postupak pri kojem se beba rađa kroz rezove na stomaku i materici. Izvodi se onda kada vaginalni porođaj nije moguć ili nije siguran, ili kada je zdravlje majke ili bebe ugroženo.

          Kada je potreban carski rez?

          Carski rez može biti neophodan ako postoje određena medicinska stanja ili ako se tokom vaginalnog porođaja pojave komplikacije. U skladu sa tim, razlikuje se planirani i hitni carski rez.

          Planirani carski rez se dešava kada su prisutni sledeći uslovi:

          Cephalopelvic disproportion (CPD)

          CPD je termin koji znači da je bebina glava ili telo preveliko da bi bezbedno prošlo kroz karlicu, ili je karlica previše mala za prosečno veliku bebu. Ovo će proceniti ginekolog na nekom od pregleda tokom devetog meseca trudnoće.

          Prethodni carski rez

          Iako je moguće imati vaginalni porođaj nakon prethodnog carskog reza, to nije opcija za sve. Faktori koji mogu uticati na to uključuju tip reza na materici korišćenog u prethodnom carskom rezu i rizik od pucanja materice, kao i sam tok trudnoće nakon prethodne koja se završila carskim rezom.

          Očekivanje blizanaca

          Iako se blizanci često mogu roditi vaginalno, dve ili više beba može zahtevati carski rez.

          Placenta previa

          U ovom stanju, placenta je pričvršćena previše nisko u materici i blokira izlaz bebe kroz grlić materice.

          Bočni položaj bebe

          Vaša beba je u horizontalnom, ili bočnom položaju u materici.

          Karlični položaj bebe

          U ovoj situaciji, beba je stopalima ili zadnjicom prema napred u materici. Neki lekari mogu pokušati da okrenu bebu, ali će carski rez biti neophodan ako to ne uspe.

          Zdravstvena stanja

          Stanja kao što su srčana bolest, problemi sa pritiskom, pa čak i velika dioptrija mogu se pogoršati tokom porođaja vaginalnim putem. Takođe, carski rez je neophodan ukoliko imate genitalni herpes u vreme porođaja.

          Opstrukcija

          Veliki miom na materici, fraktura karlice ili očekivanje bebe sa određenim kongenitalnim anomalijama mogu takođe biti razlozi za carski rez.

          Hitni ili neplanirani carski rez može biti potreban ako se tokom porođaja pojave sledeći uslovi:

          Porođaj ne napreduje

          Termin takođe poznat kao produženi porođaj, to znači da se grlić materice širi i skraćuje, ne stanjuje se (ne effacira) ili se beba prestane kretati niz porođajni kanal (beba ostane zaglavljena u porođajnom kanalu).

          Kompresija pupčane vrpce

          Pupčana vrpca je omotana oko bebinog vrata ili tela ili je uhvaćena između bebinih glave i majčine karlice.

          Prolaps pupčane vrpce

          Pupčana vrpca izlazi kroz grlić materice pre nego beba.

          Ablacija placente

          Placenta se odvaja od zida materice pre nego što se beba rodi.

          Fetalni distres

          Kod bebe mogu se razviti problemi koji uzrokuju nepravilan srčani ritam tokom porođaja. Ginekolog u tom slučaju može odlučiti da beba više ne može tolerisati porođaj te da je pod stresom i da je neophodan carski rez.

          Koliko su česti carski rezovi?

          Prema podacima Zavoda za statistiku, carski rezovi čine oko 30% svih porođaja u Srbiji. Iako je carski rez rutinska procedura, rizici kod porođaja carskim rezom su i dalje veći u odnosu na rizike koje nosi vaginalni porođaj.

          Priprema za carski rez

          Ako je planiran carski rez, sledeće procedure su standardne:

          • Potpisivanje formulara za pristanak na postupak.
          • Razgovor sa anesteziologom o opcijama anestezije. Najčešće se koristi epidural (ili spinalna anestezija) koji utrne telo od grudi do stopala. Ovo omogućava majci da bude budna tokom porođaja i vidi bebu odmah po rođenju. Između majke i bebe se postavlja paravan, tako da ona neće videti porođaj.
          • Uklanjanje dlaka u predelu oko reza.
          • Klistiranje radi pražnjenja creva.
          • Postavljanje katetera kako bi bešika ostala prazna tokom i nakon operacije. Ovaj postupak se obično izvodi nakon davanja anestezije, tako da se ne oseća bol ili neprijatnost.
          • Postavljanje monitora za praćenje srčanog ritma i krvnog pritiska.
          • Postavljanje braunile u ruku za davanje lekova i tečnosti kroz infuziju. Braunila se uklanja kada se napusti bolnica ili kada više nije potrebna.
          • Razgovor sa ginekologom o postupku i onome što se može očekivati (ako sve već nije prethodno dogovoreno).

           

          U slučaju hitnog carskog reza, ginekolog će brzo izvaditi bebu zbog ugroženog zdravlja majke ili bebe. Zbog ograničenog vremena za pripremu, možda će biti potrebna opšta anestezija jer deluje brže.

          Šta se zapravo dešava tokom carskog reza?

          Prvi korak u postupku carskog reza je priprema za anesteziju. Većina planiranih carskih rezova koristi spinal, tako da ste budni za vreme porođaja. Međutim, u nekim slučajevima ste uspavani pod opštom anestezijom.

          Ukoliko ste se odlučili za spinalnu antesteziju, anesteziolog će uz pomoć medicinskog osoblja da Vam pomogne da se namestite u idealan položoj (ukoliko možete od stomaka, sešćete u turski sed, i nagnuti se napred što više možete). Osetićete ubod u kičmu, koji nije bolan, pomoći će Vam da legnete i uskoro ćete osetiti da Vam trnu noge.

          Vaš stomak će biti očišćen antiseptikom, i možda će Vam biti postavljena maska za kiseonik preko usta i nosa kako bi se povećao kiseonik za Vašu bebu. Zatim, lekar postavlja sterilni pokrivač oko mesta reza i preko Vaših nogu i grudi. Na kraju, lekari podižu sterilne zavese između Vaše glave i donjeg dela tela.

          Ginekolog će zatim napraviti rez na stomaku. Mogu se koristiti vertikalni ili horiznotalni rez. Horizontalni rez se takođe naziva bikini rez.

          Zatim, lekar pravi rez od 7 do 10 cm kroz zid Vaše materice. Ovaj rez takođe može biti horizontalni ili vertikalni. Na kraju, ginekolog izvlači bebu kroz rezove. Pupčana vrpca se seče, placenta se uklanja i rezovi se zatvaraju šavovima i spajalicama.

          Hitni carski rezovi prate iste korake, međutim, brzina kojom se beba izvlači iz materice je drugačija. Tokom planiranog carskog reza, porođaj traje oko 10 do 15 minuta. Lekar vadi bebu za samo nekoliko minuta u hitnom carskom rezu.

          Ako ste budni tokom carskog reza, moći ćete da vidite i držite Vašu bebu ubrzo nakon rođenja.

          Šta možete osećati tokom carskog reza?

          Bićete pod anestezijom, tako da nećete osećati bol.

          Da li je porođaj carskim rezom bezbedan?

          Vaginalni porođaji su obično poželjniji, ali u nekim slučajevima carski rez je jedina sigurna opcija. Carski rez nosi različite rizike i koristi, o čemu uvek možete razgovarati sa ginekologom.

          Koliko traje operacija carskog reza?

          Tipičan carski rez traje oko 45 minuta od početka do kraja. Nakon što lekar izvadi bebu iz stomaka, materica će biti pažljivo zašivena, a rez na stomaku zatvoren.

          Oporavak nakon carskog reza

          Šavovi će se postepeno razgraditi, a konci se obično uklanjaju u bolnici nakon otprilike nedelju dana. Stomak će biti bolan nekoliko dana ili nedelja. U nekim slučajevima, lekar može prepisati jače lekove protiv bolova ili antibiotike.

          Preporučuje se da ograničite svoje aktivnosti, odmarate se i oslanjate na pomoć porodice i prijatelja kada se vratite kući. Nakon tipične operacije carskog reza, očekuje se da ćete provesti najmanje dva do tri dana u bolnici.

          Rizici i prednosti

          Koje su prednosti carskog reza?

          Prednosti carskog reza zavise od trudnoće. U većini slučajeva, najveća korist carskog reza je što je sigurniji za majku i bebu. Kada je vaginalni porođaj rizičan ili bi mogao da naškodi bebi, većina lekara će se odlučiti za carski rez kako bi smanjili rizike. Kada carski rezovi nisu planirani, na primer ako bebin srčani ritam padne na nesiguran nivo, hitan carski rez je sigurniji nego da se dozvoli dalji pad srčanog ritma bebe.

          Koji su rizici carskog reza?

          Kao i svaka operacija, carski rez nosi određene rizike. Rizik od komplikacija je nešto veći kod carskog reza nego kod vaginalnog porođaja. Ovo može uključivati:

          • Infekciju.
          • Gubitak krvi (hemoragija).
          • Krvni ugrušak koji može otpasti i ući u krvotok (embolija).
          • Povredu creva ili bešike.
          • Rez koji može oslabiti zid materice.
          • Abnormalnosti placente u budućim trudnoćama.
          • Rizici od opšte anestezije.
          • Povreda fetusa.

          Ostale mane carskog reza su:

          • Oporavak od carskog reza može biti teži nego od vaginalnog porođaja.
          • Carski rezovi su češće uzrok hroničnog bola u karlici.
          • Verovatnije je da ćete imati carski rez u budućim trudnoćama.
          • Beba može imati problema sa dojenjem.
          • Beba može biti pod većim rizikom vezano za probleme sa disanjem.

          Oporavak od carskog reza

          Nakon što anestezija prestane da deluje, osetićete bol od rezova. Takođe možete imati bolove uzrokovane gasovima kao i probleme sa dubokim disanjem. Ukoliko možete, idealno je da odrasla osoba bude tu da Vam pomogne da ustanete iz kreveta prvih nekoliko dana nakon carskog reza.

          Većina žena ostaje u bolnici između dva i tri dana.

          Potpun oporavak može trajati između četiri i šest nedelja.

          Pitajte svog lekara šta možete očekivati tokom oporavka. Većina lekara preporučuje izbegavanje stepenica, dizanje teških stvari, vežbanje i druge naporne aktivnosti bar nekoliko nedelja. Zamolite prijatelje ili partnera za pomoć oko obavljanja poslova, kuvanja i čišćenja kako biste mogli da se odmarate i oporavljate. Lekar može staviti ograničenja na vožnju dok ne budete u stanju da okrećete telo i pritisnete pedale sa lakoćom.

          Možete očekivati grčeve i krvarenje do šest nedelja, kao i nelagodnost oko reza. Uzimanje lekova protiv bolova kao što su paracetamol ili ibuprofen može pomoći. Izbegavajte seks najmanje šest nedelja ili dok lekar ne odobri.

          Takođe ćete imati vaginalni iscedak nakon operacije zbog ljuštenja sluznice materice. Iscedak, koji se zove lohija, biće crven u početku i postepeno će se promeniti u braonkasto-žutu boju.

          Pozovite svog lekara ako imate jako krvarenje ili neprijatan miris vaginalnog iscetka. Koristite sanitarne uloške, nikako tampone dok potpuno ne prestanete da krvarite.

          Mogu li imati vaginalni porođaj nakon carskog reza?

          Većina žena koje su imale carski rez mogu razgovarati sa svojim ginekologom o opciji vaginalnog porođaja u budućim trudnoćama.

          Ako ispunjavate sledeće kriterijume, Vaše šanse za vaginalni porođaj nakon carskog reza su značajno povećane:

          • Lekar je koristio nizak poprečni rez.
          • Karlica nije previše mala za prosečno veliku bebu.
          • Ne očekujete blizance.
          • Prvi carski rez je izveden samo zato što je beba bila u karličnom položaju.

          Kada pozvati lekara

          Ako imate infekciju na rezu od carskog reza, obratite se svom lekaru. Pazite na znake infekcije kao što su:

          • Crvenilo ili otok reza.
          • Gnoj ili curenje iz reza.
          • Groznica ili pogoršanje bola.

          Ostali znaci problema uključuju jako krvarenje ili ozbiljan bol i grčeve u karlici. U ovoj situaciji se javljate hitno u porodilište ili dežurnoj službi.

          Šta je bolnije: carski rez ili prirodni porođaj?

          Nivo bola koji osećate tokom porođaja je jedinstven. Na primer, ako se odlučite za porođaj bez anestetika, možete očekivati više bola nego neko ko je imao epidural pre vaginalnog porođaja. Tokom carskog reza, nećete osećati mnogo bola. Međutim, oporavak od carskog reza može biti bolniji i duži nego oporavak od prirodnog porođaja.

          Koliko carskih rezova možete imati?

          Broj carskih rezova koji možete imati je jedinstven za Vašu medicinsku istoriju i trudnoću. Tačan broj nije definisan. Operacija može biti malo komplikovanija svaki naredni put zbog prethodnih rezova ili ožiljaka.

          Bezbedna trudnoća uz ALERACT® i ALERACT® HA

          Bez obzira na to da li će se porođaj završiti carskim rezom ili vaginalnim putem, važno je osigurati da trudnoća teče bez komplikacija. ALERACT® i ALERACT® HA, pružaju podršku trudnicama na putu ka sigurnom porođaju.

          ALERACT® je specijalno formulisan da pomaže u očuvanju zdravlja tokom trudnoće. Reč je o jedinstvenom proizvodu na bazi alfa-lipoinske kiseline, magnezijuma i vitamina B6 koji dokazano smanjuje rizik od pojave prevremenog porođaja, smanjuje učestalost kontrakcija i čuva Vašu trudnoću

          ALERACT® HA je dijetetski suplement formulisan za upotrebu prilikom planiranja trudnoće i tokom prvog trimestra. Njegovi aktivni sastojci uključuju visokomolekularnu hijaluronsku kiselinu, alfa-lipoinsku kiselinu, magnezijum, vitamin D i vitamin B6. Ovi sastojci doprinose pravilnom formiranju posteljice i pružaju podršku trudnoći od samog početka, kada je rizik od spontanog pobačaja najveći.

          Uz redovnu upotrebu ALERACT® i ALERACT® HA, trudnice osiguravaju put ka očuvanju svog zdravlja i zdravlja svoje bebe.

            Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

            Infertilitet kod žena

            21.03.2024
            woman suffering from infertility

            O ženskoj neplodnosti, tj. infertilitetu kod žena se već decenijama jako puno priča kao glavnom uzroku zašto parovi ne mogu da ostvare potomstvo. Međutim, poslednjih godina, u skladu sa istraživanjima, kod parova u Srbiji koji imaju problem sa začećem, uzrok problema se u čak 40% slučajeva pripisuje muškarcu, a u istom procentu pripisuje se i ženi. Ostatak su slučajevi gde oba partnera imaju problem, ili pak slučajevi gde se uzrok steriliteta ne može pronaći, odnosno slučajevi idiopatskog steriliteta. Muški i ženski infertilitet su danas izjednačeni po učestalosti, i podjednako je važno ispitati i tretitrati oba kako bi se kranji cilj, što je beba, ostvario.

            Infertilitet – definicija i značenje

            Iako se neretko ove reči koriste kao sinonimi, infertilitet treba razlikovati od steriliteta. Sterilitet predstavlja hroničnu, odnosno stalnu nemogućnost ostvarivanja trudnoće, dok infertilitet podrazumeva poteškoće sa začećem koje, uz adekvatno lečenje uzroka infertiliteta, mogu da se prevaziđu.

            Ukoliko par u toku godinu dana redovnih nezaštićenih odnosa ne ostvari trudnoću, potrebno je da poseti lekara kako bi se proverili uobičajeni uzroci problema sa plodnošću. Ako ste i sami svesni da postoji mogućnost za probleme sa ostvarivanjem trudnoće, bilo zbog godina, prethodnih pobačaja ili iz bilo kog drugog razloga, posetite lekara i ranije. U skladu sa prethodnim iskustvom ostvarivanja trudnoće, infertilitet se deli na primarni i sekundarni, gde primarni infertilitet podrazumeva poteškoće sa začećem kod para koji nikada nije začeo dete, a sekundarni probleme sa ponovnim začećem kod para koji je u prošlosti ostvario jednu ili više trudnoća.

             

            Infertilitet kod žena – najčešći uzroci neplodnosti

            Iako je starost žene faktor o kome svi najviše slušamo u pričama o smanjenoj plodnosti (polako opada nakon 35. godine života), rizičnim trudnoćama i infertilitetu, postoje razne kongenitalne i stečene anomalije koje mogu uzrokovati infertilitet kod žena. Dok muški infertilitet obično uzrokuje smanjeno ili potpuno odsustvo produkcije spermatozoida ili njihova abnormalna funkcija, kao i životne navike ili hormonski poremećaji, kod žena je, kao i obično, priča nešto složenija. Uzroci infertiliteta kod žena mogu se podeliti na ekstragenitalne i genitalne, pri čemu u ekstragenitalne ubrajamo endokrinološke, metaboličke, psihogene i imunološke, dok genitalne po lokalizaciji delimo na vaginalne, cervikalne, uterusne, tubarne i ovarijalne. Razmotrićemo u nastavku najčešće poteškoće sa kojima se žene suočavaju, a koje mogu uzrokovati infertilitet.

             

            Problemi sa ovulacijom

            Poremećaji ovulacije nastaju kada se poremeti normalni ciklus oslobađanja zrele jajne ćelije iz folikula jajnika, što je ključno za proces začeća. Ovulacija zahteva preciznu koordinaciju hormona iz centralnog nervnog sistema i jajnika. Međutim, ovaj proces može biti narušen iz različitih razloga, uključujući:

            • promene u telesnoj težini i poremećaje ishrane, poput prevelikog gubitka ili povećanja težine;
            • intenzivne fizičke treninge koji mogu poremetiti hormonalnu ravnotežu;
            • gojaznost, koja može uticati na hormonsku aktivnost i funkciju jajnika;
            • visok nivo psihičkog stresa, koji takođe može poremetiti hormone u telu;
            • sindrom policističnih jajnika (PCOS), hormonalni poremećaj koji može uzrokovati nepravilnosti u ovulaciji i menstrualnom ciklusu.

             

            PCOS

            Sindrom policističnih jajnika (PCOS) podrazumeva stanje u kojem se mali folikuli u jajnicima ne razvijaju u velike, zrele folikule koji oslobađaju zrelu jajnu ćeliju, što dovodi do poremećaja menstrualnih ciklusa i ovulacije, te otežanog začeća. PCOS može biti uzrokovan različitim faktorima, uključujući poremećaje metabolizma, insulina i lipida. Simptomi PCOS-a uključuju neredovne menstruacije, pojačanu maljavost, akne i gojaznost.

            Različiti tretmani se koriste za rešavanje ovog problema, međutim, INOFOLIC® HP pokazao se izuzetno uspešnim kod žena koje imaju problem sa infertilitetom, neredovnim ovulacijama ili njihovim potpunim izostankom, te oslabljen odgovor jajnika na terapiju stimulacije ovulacije ili loš kvalitet jajnih ćelija. Ovaj proizvod sadrži najprečišćeniji oblik mio-inozitola u kombinaciji sa prebiotikom, alfa-laktalbuminom, koji pojačava njegovo dejstvo. Mio-inozitol je neophodan za ostvarivanje dejstva brojnih hormona koje sekretuju žlezde sa unutrašnjim lučenjem, zbog čega INOFOLIC® HP utiče na regulaciju hormona i menstrualnog ciklusa. Dodatno, folna kiselina kao komponenta ovog proizvoda korisna je ženama koje planiraju trudnoću za prevenciju nastanka defekta neuralne tube (spina bifida). Pozitivni efekti primene se mogu očekivati unutar prva tri meseca od početka tretmana, koji podrazumeva uzimanje jedne kesice rastovrene u čaši vode dva puta dnevno, pola sata pre ili dva sata nakon jela. Na tržištu postoje još dva oblika, kapsule INOFOLIC® Combi HP i kapsule INOFOLIC® Plus.

            Endometrioza

            Endometrioza je stanje u kojem tkivo koje normalno oblaže unutrašnjost materice (endometrijum) raste van materice, često u jajnicima ili drugim delovima abdomena. Simptomi endometrioze uključuju bolne menstruacije, bolne odnose, obilno ili neobično krvarenje, kao i bolove u karlici.

            Endometrioza može dovesti do problema sa plodnošću na nekoliko načina: sprečava normalnu ovulaciju, negativno utiče na proces oplodnje, uzrokuje nastanak priraslica u abdomenu i ometa funkciju jajovoda. Tretmani za endometriozu uključuju operaciju radi uklanjanja ili odblokiranja tkiva, određene terapije ili vantelesnu oplodnju. Suplementacija je takođe od značaja.

             

            Neprohodnost jajovoda

            Prohodnost jajovoda je ključna za uspešnu oplodnju, jer omogućava susret i spajanje spermatozoida i jajne ćelije, kao i transport embriona do materične šupljine. Ova prohodnost može biti delimično ili potpuno narušena, najčešće usled zapaljenja, polno prenosivih bolesti poput hlamidije, endometrioze, prethodnih vanmateričnih trudnoća ili priraslica nakon operacija u maloj karlici poput operacija slepog creva, jajnika ili cista na jajniku.

            Ovi problemi obično ne izazivaju specifične simptome, a najefikasniji tretman obično podrazumeva hiruršku intervenciju radi otklanjanja ili popravljanja oštećenja. U slučaju značajnog oštećenja jajovoda, oni se mogu ukloniti pre vantelesne oplodnje kako bi se povećale šanse za uspešno začeće.

             

            Abnormalnosti na materici

            Nekim ženama urođene anomalije materice mogu smanjiti šanse za ostvarivanje trudnoće. Abnormalnosti na materici obuhvataju pojavu različitih izraslina poput polipa, mioma ili septuma (pregrada), koje mogu ometati proces začeća. Okvirno 8% žena u dobi između 33 i 40 godina ima miome, ali postoje efikasni preprati i hiruški postupci za lečenje mioma na materici. Nekolicina žena rođena je i bez materice, dok neke žene operativno u reproduktivnom dobu uklanjanju matericu zbog malignih oboljenja, mioma ili komplikacija tokom porođaja.

             

            Neobjašnjiv infertilitet kod žena

            Kada lekar ne može identifikovati specifičan uzrok vaše neplodnosti, može dijagnostikovati da je uzrok nepoznat. Postoji mnogo faktora koji mogu uticati na razvoj neplodnosti, uključujući životni stil (pušenje, konzumiranje alkohola ili kofeina, gojaznost ili neuhranjenost), upotrebu narkotika, dugotrajnu ili prekomernu upotrebu protivupalnih lekova, hemioterapiju i druge faktore.

            Stoga je otvorenost u komunikaciji sa lekarom nekada od presudnog značaja kako biste dobili odgovarajuću terapiju ili savete, te prevazišli problem i ostvarili trudnoću. Čak i u slučajevima infertiliteta nepoznatog uzroka, različite tehnike potpomognute oplodnje mogu rezultirati uspešnom trudnoćom i rođenjem zdrave bebe. Suplementacija preparatima na bazi mio-inozitola se pokazala značajnom u ovim stanjima. Prvi i originalni proizvod sa najvećom kliničkom potvrdom i potvrdom iz prakse za tretman infertiliteta i neplodnosti je INOFOLIC®.

             

             

             

              Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

              Gestacijski dijabetes

              28.09.2022
              trudna žena mazi stomak

              Gestacijski dijabetes predstavlja vrstu šećerne bolesti do koje dolazi u trudnoći. Drugi naziv mu je trudnički šećer jer se obično razvije kod žena koje nisu imale problema sa regulacijom glukoze u krvi pre trudnoće. Kod žena koje imaju gestacijski dijabetes, visok nivo šećera u krvi može uticati na tok same trudnoće i na zdravlje bebe. Gestacijski dijabetes se razvija kod 10% zdravih trudnica i 70 % trudnica sa faktorima rizika. 

               

              Kako nastaje gestacijski dijabetes?

              Gestacijski dijabetes se razvija kada telo ne može da proizvede dovoljnu količinu insulina. Insulin je hormon koji proizvodi pankreas i deluje kao ključ za puštanje glukoze/šećera u ćelije kako bi se koristio kao energija. Kada insulin uvede glukozu u ćelije, ostaje manje raspoložive glukoze u cirkulaciji i na taj način se snižava nivo šećera u krvi.

              Trudnoća je praćena raznim unutrašnjim hormonskim promenama, ali i spoljašnjim. Pre svega, povećanjem telesne težine telo koristi insulin sa manjom efikasnošću i dolazi do insulinske rezistencije. Insulinska rezistencija je u vrlo bliskoj vezi sa gestacijskim dijabetesom i kliniške studije pokazuju da žene koje zatrudne, a imaju insulinsku rezistenciju, imaju veliku predispoziciju da razviju gestacijski dijabetes. Ako spadate u rizičnu grupu za razvoj gestacijskog dijabetesa (imate sindrom policističnih jajnika, gojazni ste, neko u Vašoj porodici ima dijabetes) Vaš lekar može da uradi i ranije testiranje od vremena koje je karakteristično za razvoj gestacijskog dijabetesa. Visok nivo šećera u krvi u ranoj trudnoći ukazuje na dijabetes tipa 1 ili 2 jer se gestacijski dijabetes razvija između 24. i 28. nedelje trudnoće.

               

              Dijagnostikovanje gestacijskog dijabetesa 

               

              Uspostavljanje dijagnoze trudničkog šečera je jednostavno i bezbolno. U svakodnevnim analizama koje trudnice obavljaju na svojim redovnim pregledima potrebno je obratiti pažnju na nivo šećera u krvi – da li je iznad 5. Zatim je potrebno da se uradi test opterećenja šećerom odnosno oralni glukoza tolerant test ili skraćeno OGTT.

              Tokom testa se meri vrednost glukoze u krvi pre opterećenja, a zatim posle opterećenja glukozom u prvom satu i drugom satu.

               

              Simptomi i faktori rizika

              Veći deo trudnoće gestacijski dijabetes ne pokazuje specifične simptome i znakove. Može se javiti pojačana žeđ i učestalo mokrenje.

              Ukoliko imate dijagnozu gestacijskog dijabetesa rizici su sledeći: 

              • rađanje veoma krupne bebe
              • prevremeni porođaj
              • povećana količina plodove vode
              • rađanje bebe carskim rezom 
              • razvijanje gestacijske hipertenzije i kasnije u budućnosti dijabetesa tipa 2. 

              Rizici se smanjuju postizanjem adekvatne telesne težine nakon porođaja.

               

              Lečenje

              Gestacijski dijabetes je stanje koje se može držati pod kontrolom adektvatnom i zdravom ishranom, laganom fizičkom aktivnosti i određenim lekovima. Od presudnog je značaja kontrolisati nivo šečera u krvi, jer će to održati Vas i Vašu bebu zdravima.

              Najčešće se nakon porođaja šečer vraća u normalu, ali zbog rizika od nastanka dijabetesa tipa 2 preporuke su da češće kontrolišete nivo šećera u krvi.

              Primenom Inofolic HP praška u trudnoći (2×1 kesica dnevno) prevenirate nastanak gestacijskog dijabetesa i sve komplikacije koje on nosi sa sobom. Inofolic HP (High Performance) je originalni proizvod na bazi mio-inozitola, folne kiseline i alfa-laktalbumina, najboljih performansi i najveće efikasnosti u odnosu na sve proizvode u kategoriji inozitola u obliku praška. Efikasnost Inofolic-a HP u tretmanu insulinske rezistencije je procenjena na 95% i ona je dokazana ne samo kliničkim studijama već i zadovoljnim korisnicama.

              Kliničke studije pokazuju da je gotovo izbegnuta terapija insulinom kod žena koje su u trudnoći razvile gestacijski dijabetes i koristile Inofolic HP. Statistički podaci su takođe pokazali da kombinacija Inofolic-a HP i zdravije ishrane utiču na bolju kontrolu šećera u krvi nego sama ishrana.

              Kada posetiti doktora

              Ako je moguće, potražite zdravstvenu negu rano – kada prvi put pokušate da zatrudnite – tako da Vaš lekar može proveriti rizik od gestacijskog dijabetesa zajedno sa Vašim celokupnim zdravljem. Kada zatrudnite, Vaš lekar će proveriti da li imate gestacijski dijabetes kao deo Vaše prenatalne nege.

              Ako razvijete gestacijski dijabetes, možda će Vam biti potrebno više pregleda. Najverovatnije će se pojaviti tokom poslednja tri meseca trudnoće, kada će Vaš lekar pratiti nivo šećera u krvi i zdravlje Vaše bebe.

               

              Prevencija

              gestacijski dijabetes

              Ne postoje garancije kada je u pitanju prevencija gestacijskog dijabetesa, ali što više zdravih navika možete usvojiti pre trudnoće – to bolje. Ako ste imali gestacijski dijabetes, ovi zdravi izbori mogu takođe smanjiti rizik od ponovnog dobijanja dijabetesa u budućim trudnoćama ili razvoja dijabetesa tipa 2 u budućnosti.

               

              Jedite zdravu hranu

              Birajte hranu bogatu vlaknima i malo masti i kalorija. Fokusirajte se na voće, povrće i integralne žitarice. Težite raznovrsnosti koja će Vam pomoći da postignete svoje ciljeve bez ugrožavanja ukusa ili ishrane. Kontrolišite veličine porcija.

               

              Ostanite aktivni

              Vežbanje pre i tokom trudnoće može sprečiti razvoj gestacijskog dijabetesa. Trudite se da bar ostvarite 30 minuta umerene aktivnosti većinu dana u nedelji. Krenite u brzu svakodnevnu šetnju. Vozite bicikl ili plivajte. Male aktivnosti kao što je parkiranje dalje od prodavnice kada obavljate poslove ili kratka pauza u šetnji mogu dosta doprineti.

               

              Započnite trudnoću sa zdravom težinom

              Ako planirate da zatrudnite, gubitak dodatne težine unapred može Vam pomoći da imate zdraviju trudnoću. Usredsredite se na trajne promene u Vašim navikama u ishrani koje Vam mogu pomoći u trudnoći, kao što je jedenje više povrća i voća.

               

              Ne dobijajte više na težini u trudnoći nego što je preporučeno

              Dobijanje na težini tokom trudnoće je tipično i zdravo. Ali prebrzo dobijanje na težini može povećati rizik od gestacijskog dijabetesa. Pitajte svog lekara koje je razumno povećanje telesne težine za Vas.

                Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                Pripreme za trudnoću – na šta treba da pripazite

                04.05.2022
                pripreme za trudnocu

                Trudnoća je nešto što većina žena iskusi u životu i veliki broj njih ima određeni stepen neizvesnosti da li se adekvatno pripremila za istu. Kada su pripreme za trudnoću u pitanju najbolje je da se posavetujete sa Vašim ginekologom. Od njega ćete dobiti preporuke za odgovarajuće testove, suplementaciju, uvođenje novih namirnica u Vašu ishranu kao i izbacivanje štetnih navika poput pušenja i alkohola.

                 

                Ishrana

                Pripreme za trudnoću podrazumevaju zdravu i raznovrsnu ishranu. Uključite u svoju ishranu puno voća, povrća, integralnih žitarica i zdravih masti. Na taj način obezbedićete dovoljnu količinu nutrijenata, kako za sebe tako i za bebu. Kako tokom trudnoće telo majke mora da obezbedi krv i za krvotok deteta, važno je konzumirati namirnice bogate gvožđem. Gvožđe doprinosi stvaranju crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina. Osobama koje su na vegetarijanskoj ishrani preporučuje se dodatan unos gvožđa i vitamina iz B grupe.

                 

                Analize

                Vaš ginekolog će Vas uputiti koje analize je neophodno da uradite kao adekvatnu pripremu za trudnoću. Tu obično spadaju: kontrola krvne slike sa Rh faktorom, brisevi na hlamidiju, mikoplazmu i ureoplazmu, analiza na rubeolu i toksoplazmu kao i analiza hormona štitaste žlezde. Neophodna je i konsultacija sa odgovarajućim lekarom ukoliko koristite lekove iz grupe antiepileptika, antidepresiva, antikoagulanasa kao i ukoliko ste na terapiji za lečenje akni.

                 

                Fizička aktivnost

                Pripreme za trudnoću treba da uključuju i vežbanje. Odgovarajuća fizička aktivnost minimum 30 min dnevno omogućiće adekvatnu pripremu Vašeg tela, kako za trudnoću tako i za porođaj. Osobe koje su vežbale pre trudnoće, poželjno je da nastave kada zatrudne. One koje nisu trebalo bi da počnu sa kratkim polučasovnim vežbanjem bar pet puta nedeljno, i da prilagode vežbe drugom stanju.

                 

                Suplementi

                Kada su suplementi u pitanju, ukoliko planirate trudnoću u naredna tri meseca neophodno je da uzimate folnu kiselinu u dozi od 0,4mg dnevno. Redovno uzimanje folne kiseline sprečiće defekt neuralne tube kod bebe. Neuralna tuba se razvija u najranijoj fazi trudnoće, najčeće kada žena ni ne zna da je trudna i zato je važna priprema od 3 meseca pre začeća.

                Kada ostanete u drugom stanju, Vaš lekar će Vam preporučiti odgovarajuću dodatnu suplementaciju kako biste bezbrižno putovali kroz svoju trudnoću.

                ALERACT je dijetetski suplement koji će se verovatno naći na spisku preporuka Vašeg lekara, jer sadrži supstance koje će Vašu trudnoću držati pod kontrolom. U toku prvog trimestra koji je najrizičniji, primena Aleracta sprečiće spontani pobačaj, a kasnije u toku drugog i trećeg trimestra sprečiće prevremeni porođaj.

                Alfa lipoinska kiselina, magnezijum i vitamin B6 su aktivni sastojci Aleracta i svaki od njih ima svoju ulogu. Tokom trudnoće imuni sistem je oslabljen i svaka infekcija (npr. vaginalna, stomatološka itd.) će uzrokovati nastanak zapaljenja. Svaka infekcija predstavlja rizik za spontani pobačaj odnosno prevremeni porođaj.

                Alfa lipoinska kiselina je zadužena da spreči zapaljenje u telu trudnice, koji god da je uzrok u pitanju. Prisustvo magnezijuma smanjiće kontrakcije glatke mišićne muskulature materice. Vitamin B6 je zadužen za transport i skladištenje magnezijuma. Sve tri komponentne zajedno deluju sinergistički i čuvaju Vašu trudnoću do terminskog porođaja.

                  Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                  Šta je epiziotomija?

                  17.01.2022

                  Epiziotomija je akušerska operacija kojom se preseca međica u toku porođaja da bi se proširio porođajni kanal. Sama intervencija ima za cilj da spreči nekontrolisano pucanje mekih delova porođajnog kanala kao i da smanji mogućnost povređivanja bebe.

                  Najčešći razlozi zbog kojih se Vaš lekar odluči za izvođenje epiziotomije jesu krupna beba i situacija kada beba treba da se izvadi što pre, jer njeno srce pokazuje da se porođaj ne podnosi dobro.

                  U praksi, najčešće se primenjuju medijalna i mediolateralna epiziotomija, te izgled reza epiziotomije može biti središnji ili postranični.

                  Medijalna (središnja) epiziotomija – rez se radi po sredini međice, ravno dole prema anusu.

                  Mediolateralna (postranična) epiziotomija rez je usmeren malo ukoso u odnosu na analni otvor, na levu ili desnu stranu.

                  Nakon rođenja deteta i posteljice odmah se pristupa zbrinjavanju epiziotomije. Najpre se primeni lokalni anestetik, pa se u nastavku u slojevima (obično tri) šije rez međice, a ono što se na kraju vidi spolja su kožni šavovi kojih ima zavisno od veličine reza između 4-6. Konac koji se koristi za šivenje nakon nekog vremena sam otpada, dok se unutrašnji šavovi resorbuju i ožiljak koji ostane kod većine žena je slabo vidljiv.

                  Komplikacije epiziotomije

                  Kao i svaka operacija, i epiziotomija nosi sa sobom određene komplikacije koje se dele na kratkoročne i dugoročne.

                  U kratkoročne komplikacije spadaju:

                  • infekcija rane,
                  • povreda analnog sfinktera,
                  • hematomi,
                  • bolovi,
                  • takođe postoji mogućnost da rana od epiziotomije krvari.

                  Ako se u predelu rane javlja crvenilo, bol, otok, ili prisustvo gnoja, ovi simptomi Vam ukazuju da je došlo do infekcije rane epiziotomije. U slučaju pojave ovih simptoma, treba se obratiti lekaru.

                  Dugoročne komplikacije jesu bolovi na mestu ušivanja, koji se osećaju i nakon dužeg vremena, što posledično ukazuje na bolne polne odnose i dovode do smanjenja kvaliteta seksualnog života. Porodilje često zbog bola imaju problem kako sa kretanjem tako i sa pronalaženjem udobnog položaja za sedenje, što otežava zauzimanje odgovarajućeg položaja za dojenje.

                  Nelagodnost se javlja i prilikom odlaska u toalet, naročito pri pražnjenju creva, što dalje može uzrokovati pojavu zatvora. Ponekad porodilje osećaju bol i peckanje i dok mokre.

                  Oporavak od epiziotomije

                  Iskustva kao i oporavak od epiziotomije zavise od žene do žene. Kada je oporavak u pitanju, uglavnom je slučaj da se kroz desetak dana bol povlači, dok je za potpuno oporavljanje potrebno između četiri i šest nedelja.

                  Da biste što pre postali funkcionalni i pokretljivi, preporučuju se sledeći saveti kao i pravilna nega rane.

                  • Kada god ste u prilici, sušite ranu

                  Trudite se da veći deo vremena ranu sušite na vazduhu ne noseći veš preko. U situacijama kada morate, najbolje je da obučete specijalne mrežaste gaćice koje možete kupiti u apotekama i obavezno u njih staviti običan pamučni uložak od vate.

                  • Izbegavajte kupanje u toploj kupki

                  Dok rana ne zaraste nemojte se kupati u punoj kadi, već stojeći.

                  • Budite što više u ležećem položaju

                  Kako zbog opšteg stanja organizma, tako i zbog epiziotomije trudite se da što više odmarate i ležite.

                  • Budite pažljive kada ustajete iz kreveta

                  Kada ustajete iz ležećeg položaja to radite preko boka dok god se ne oporavite dovoljno.

                  • Vodite računa o higijeni

                  Za higijenu rane spolja koristite Biguanelle gel rastvor.

                  • Jake bolove olakšajte upotrebom lekova

                  Ukoliko osećate jake bolove, možete ih ublažiti pojedinim lekovima protiv bolova kao što je paracetamol. Pre svake upotrebe leka, konsultacija sa lekarom ili farmaceutom je obavezna.

                  • Izbegavajte seksualne odnose

                  Dokle god rana od epiziotomije u potpunosti ne zaraste i Vaše telo se ne oporavi, seksualni odnosi nisu preporučljivi.

                  • Pomozite rani da zaraste brže

                  Kako bi sama rana bolje, brže i lepše zarasla nakon porođaja, preporučuje se upotreba Ialuna vaginaleta.

                   

                  Glavnu aktivnu komponentu IALUNA vaginaleta predstavlja niskomolekularna hijaluronska kiselina švajcarskog proizvođača IBSA koji je jedan od 4 najveća prozvođača hijalurona u svetu, vitamin E, kamilica i gotu kola.

                  Niskomolekularni hijaluron u IALUNI ima sposobnost prodiranja u dublje slojeve vaginalne sluzokože, gde za sebe vezuje značajne količine vode i aktivira ćelije na sintezu elastina i kolagena. Na ovaj način se ostvaruje efekat dubinske hidratacije, ubrzava se zarastanje rane i vraća elastičnost sluzokože.

                  Dodatno, vitamin E kao moćan antioksidans ima ulogu da sve štetne materije koje se svakodnevno stvaraju svede na minimum, štiteći vaginalnu sluzokožu od atrofije.

                  Gotu kola kao moderna verzija kantariona ima 10x jaču moć produkcije kolagena i superiorniji efekat na epitelizaciju tkiva i zarastanje same rane, dok će kamilica delovati blago antimikrobno i protiv-upalno. Sa upotrebom je potrebno krenuti 14 dana od epiziotomije i svako veče stavljati po jednu vagitoriju dok se ne potroši celo pakovanje. Isti postupak se ponovi naredna dva meseca.

                   

                  Tu smo za Vas!

                  Zdravlje je bogatstvo!

                    Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                    Šta sve treba da znate o spontanom pobačaju

                    14.01.2022

                    Šta je spontani pobačaj?

                    Pobačaj je spontani gubitak trudnoće pre 20. nedelje. Oko 10 do 20 procenata poznatih trudnoća završava se pobačajem. Ali stvarni broj je verovatno veći jer se mnogi pobačaji dešavaju veoma rano u trudnoći – pre nego što ste uopšte mogli da saznate za trudnoću. Termin „pobačaj“ može sugerisati da je nešto pošlo naopako u nošenju trudnoće. Ali ovo je retko tačno. Većina pobačaja se dešava zato što se fetus ne razvija kako se očekivalo. Pobačaj je relativno često iskustvo – ali to ga ne čini lakšim. Napravite korak ka emocionalnom izlečenju tako što ćete razumeti šta može da izazove pobačaj, šta povećava rizik i koja medicinska nega može biti potrebna.

                    Faktori rizika koji mogu doprineti razvoju spontanog pobačaja

                    Veruje se da je u 50% slučajeva rani gubitak trudnoće posledica fetalnih hromozomskih abnormalnosti, odnosno nekih poremećaja u genetskom zapisu. Starost majke i prethodni rani gubitak trudnoće su najčešći faktori rizika. Na primer, incidencija ranog gubitka trudnoće kod žena starosti 20-30 godina je samo 9 – 17%, dok je incidencija u 45. godini života majke 80%. Dodatno, faktori rizika uključuju:

                    • konzumiranje alkohola,
                    • pušenje, i
                    • upotrebu psihoaktivnih supstanci.

                    Nekoliko hroničnih bolesti može izazvati spontani pobačaj, uključujući dijabetes, celijakiju i autoimuna stanja, posebno sindrom anti-fosfolipidnih antitela. Brzo začeće nakon porođaja i infekcije, kao što su cervicitis, vaginitis, HIV infekcija, sifilis i malarija, takođe su uobičajeni faktori rizika. Drugi važan faktor rizika je izlaganje zagađivačima životne sredine, uključujući arsen, olovo i organske rastvarače. Konačno, pokazalo se da strukturne abnormalnosti materice, kao što su kongenitalne anomalije, lejomiom i intrauterine adhezije, povećavaju rizik od spontanog pobačaja. Većina pobačaja se dešava pre 12. nedelje trudnoće i to su tzv. rani spontani pobačaji.

                    Znaci i simptomi pobačaja mogu uključivati:

                    • Vaginalne mrlje ili krvarenje,
                    • Bol ili grčevi u stomaku ili donjem delu leđa,
                    • Kontrakcije,
                    • Tečnost ili tkivo koje izlazi iz Vaše vagine.

                    Većina žena koje imaju vaginalne mrlje ili krvarenje u prvom trimestru imaju uspešne trudnoće. Pobačaj može trajati od nekoliko sati do nekoliko nedelja. Dok žena može imati samo lagano krvarenje i grčeve, druga može krvariti nekoliko dana. Obično se fizički proces pobačaja dešava postepeno i nestaje u roku od 2 nedelje. Nakon pobačaja, može proći do mesec dana ili više da se telo fizički oporavi. Menstruacije se mogu vratiti za 4 do 6 nedelja.

                    Kasni pobačaj, koji se naziva i gubitak u drugom tromesečju ili u sredini trimestra, odnosi se na pobačaj koji se dešava kada dođe do smrti bebe između 14. i 24. nedelje trudnoće.

                    Tretman

                    Dilatacija i kiretaža je tradicionalni tretman za spontani pobačaj; ručna vakuum aspiracija je još jedna hirurška opcija. Naravno nekada nije potrebno primeniti hirurške mere jer plod može biti potpuno izbačen iz materice, i pacijentkinje tada imaju završen spontani pobačaj. Takvim pacijentkinjama se preporučuje praćenje i lečenje.

                    Oporavak

                    Fizički oporavak može trajati 1 ili 2 meseca. Menstruacija bi trebalo da počne u roku od 4 do 6 nedelja.

                    Jedna od najčešćih briga nakon pobačaja je da bi se to moglo ponoviti. Međutim, ako ste imali jedan pobačaj, sledeća trudnoća će obično biti normalna. Ako ipak pokušate da zatrudnite, pokušajte da izbegavate pušenje, alkohol i višak kofeina jer oni povećavaju rizik od pobačaja. Preporučuje se da sve žene uzimaju folnu kiselinu dok pokušavaju da zatrudne, a kada zatrudne savetuje se primena ALERACT® tableta.

                    Saveti za prevenciju spontanog pobačaja:

                    • Izbegavajte drogu, alkohol i previše kofeina.
                    • Idite na redovne preglede tokom trudnoće.
                    • Rešite sve zdravstvene probleme koji mogu uticati na Vašu trudnoću.
                    • Koristite ALERACT®, proizvod na bazi alfa-lipoinske kiseline i magnezijuma koji dokazano smanjuje rizik od pojave spontanog pobačaja, smanjuje učestalost kontrakcija i čuva Vašu trudnoću.
                    • Jedite hranljivu hranu, dovoljno spavajte, redovno se pomerajte svojim telom, pokušajte da kontrolišete nivo stresa i pratite preporuke lekara o održavanju zdrave težine u trudnoći.
                    • Zaštitite stomak i budite posebno oprezni da biste izbegli fizičke nezgode.

                     

                    Tu smo zbog Vas!

                    Zdravlje je bogatstvo!

                      Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.