Besplatna dostava za registrovane korisnike prilikom prve kupovine!

Poručite PROFHILO® SET krema i uz njih dobijate PROFHILO® bordo neseser – praktičan, prostran i savršen za svaku priliku.

Kupi
Nemate proizvoda u korpi.

Uzroci bolnih odnosa

12.01.2022

Bolni odnosi ne bi trebalo da budu tabu tema i relativno su česta pojava jer se gotovo svaka žena u nekom momentu susrela sa ovim problemom koji se može javiti kod žena svih doba.

Uzroci bolnih odnosa mogu se podeliti na:

  • psihološke i
  • organske, odnosno fizičke.

Organski uzroci su povezani sa upalnim procesima polnih i mokraćnih kanala, kao i sa ginekološkim problemima kao što su:

U psihološke uzroke ubraja se smanjen libido kod žena koji se neretko javlja nakon porođaja zbog čega dolazi do smanjenog lučenja vaginalnog sekreta što uzrokuje neprijatnosti pri penetraciji.

Bol se može javiti u vidu blage nelagodnosti do jakog bola.

Bolni odnosi mogu se javiti i trajati nekoliko meseci nakon porođaja. Uzroci bolnih odnosa nakon porođaja mogu biti promene u karlici i mišića u njoj. Mišići karlice su bitan faktor u stvaranju bola u toku odnosa nakon porođaja, jer dolazi do njihove povrede i promene, te dolazi do stvaranja ožiljaka nakon čega su koža i mišići manje elastični i osetljiviji, zbog čega se javlja bol. Rana od epiziotomije, odnosno zasecanja dela karličnog dna kako bi se olakšao porođaj, takođe može da uzrokuje bol u toku odnosa. Takva bol ne bi trebalo da traje duže od nekoliko meseci koliko je potrebno da rana u potpunosti zaraste.

Nakon porođaja dolazi i do hormonoskih promena, konkretno do pada nivoa estrogena, što je naročito karakteristično za dojilje. Kada se javi nedostatak estrogena, dolazi do manjeg lučenja vaginalnog sekreta što posledično uzrokuje bolne odnose.
Možda i najčešći uzrok bolnih odnosa nakon porođaja jesu promene seksualnih navika koje se javljaju zbog umora, stresa, nespavanja, promena na telu, manjka samopouzdanja i konstante brige oko bebe.

Zbog svega navedenog preporuka je da se sa odnosima sačeka najmanje 6 nedelja nakon porođaja.

Bol se može javiti i na početku odnosa i najčešći razlog za to je grubost ili nezainteresovanost partnera, što dovodi do neadekvatne i nedovoljne stimulacije, a samim tim i do smanjenog lučenja sekreta što otežava penetraciju.

U perimenopauzi i menopauzi ovaj problem postaje izraženiji i sve češći prilikom odnosa zbog pada nivoa estrogena koji se javlja u ovom periodu života, te sluznica vagine postaje atrofična i manje elastična.

Postoje brojni načini da se pokuša sa rešavanjem problema bolnih odnosa. Lubrikanti se često koriste kao kratkotrajno I trenutno rešenje. Razgovor sa partnerom i tehnike opuštanja takođe mogu biti od pomoći.

Ukoliko zaista postoji problem na nivou vaginalne sluzokože, onda je pravo rešenje raditi na njenoj hidrataciji i regeneraciji. Upravo to se postiže primenom Ialuna vaginaleta koje u svom sastavu pored ekstrakta Gotu kole, kamilice i vitamina E, sadrže i niskomolekularnu hijaluronsku kiselinu koja prodire u dublje slojeve sluzokože i vrši hidrataciju vaginalnog zida i vraća njegovu elastičnost što je preduslov za odnose bez bolova.

    Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

    Da li se javljaju miomi u menopauzi?

    23.12.2021

    U životu svake žene menopauza predstavlja posebno stanje. Kod većine žena izaziva negativna osećanja povezujući ga sa starenjem, gubitkom reproduktivne sposobnosti, slabosti. Međutim, nije sve baš tako loše.

    Menopauza će dovesti do promena u životu svake žene. Međutim, dobra vest kad su miomi u pitanju – menopauza predstavlja stanje koje nije pogodno za njihov razvoj.

     

    Šta su miomi na materici?

    Miomi na materici predstavljaju dobroćudne (benigne) promene prisutne u mišićnom sloju materice. Broj mioma, njihova veličina, brzina rasta i prisutni simptomi individualno se razlikuju u ženskoj populaciji.

    Miomi u menopauzi retko mogu dovesti do komplikacija. Usled smanjenog lučenja estrogena u menopauzi u većini slučajeva dolazi do spontanog povlačenja mioma. Miom ne može potpuno nestati, ali se može smanjiti njegova veličina.

    Međutim, do ulaska u menopauzu miomi mogu izazvati razne neprijatnosti – od obične nelagode, preko bolova u karlici, bolnih seksualnih odnosa do anemije pa i poteškoća sa začećem.

    Najčešće se mogu javiti simptomi poput bola u stomaku, obilnog menstrualnog krvarenja, krvarenja između menstruacija, oticanje trbuha i učestalog mokrenja.

    Ne toliko često, ali u nekim slučajevima može doći i do „pucanja“ mioma. Do rupture mioma može doći:

    • Usled mehaničke povrede u unutrašnjosti materice
    • Ukoliko miom raste toliko da je onemogućeno njegovo snabdevanje krvlju
    • Usled uvrtanja mioma
    • Zbog povećanog krvnog pritiska u stomaku

    Kao posledica rupture mioma javljaju se krvarenje i bolovi u stomaku, usled pucanja velikog broja krvnih sudova i nerava. Takođe, često su prisutni i prateći simptomi kao što su:

    • Povišena telesna temperatura
    • Povišen broj leukocita

     

    Lečenje mioma

    Lečenje mioma na materici zavisi od veličine i lokalizacije mioma.

    Ukoliko miomi krenu naglo da rastu, dovodeći do masovnog krvarenja ili zbog svoje veličine vrše pritisak na okolne organe, tada je jedini izbor lečenja operacija.

    Terapija mioma u menopauzi najčešće nije potrebna, ali ako se ipak sprovodi, primenjuje se isključivo operativna metoda koja podrazumeva odstranjivanje materice u celosti.

    Tokom reproduktvnog života žena kod kojih su prisutni miomi neophodno je njihovo redovno praćenje i adekvatna terapija kako ne bi došlo do komplikacija. Ženski polni hormon estrogen utiče pozitivno na rast mioma, tako da se oni razvijaju neprekidno do menopauze. U periodu pred menopauzu žene su u najvećem riziku jer su onda već duži vremenski period izložene dejstvu estrogena.

     

    Uz korišćenje DELPHYS preparata miomi u menopauzi imaće smanjen rast, smanjenju količinu i trajanje krvarenja uz prevenciju nastanka komplikacija.

      Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

      Upala bešike (Cistitis) – koji su simptomi i kako ga izlečiti?

      01.12.2021

      Upala bešike, poznata i kao cistitis, je jedno od najčešćih oboljenja mokraćnih puteva koje može izazvati brojne neprijatnosti. Ovo stanje najčešće pogađa žene, ali nije isključeno ni kod muškaraca, naročito kod onih sa problemima prostate. Mokrenje postaje učestalo i bolno, a peckanje prilikom mokrenja jedan je od glavnih simptoma. Osobe koje pate od upale bešike često osećaju nelagodnost u donjem delu stomaka, dok im je mokraća mutna i ponekad sa tragovima krvi.

      Infekcije urinarnog trakta predstavljaju veliki problem u životu žena, jer će skoro 33% žena imati najmanje jednu epizodu urinarnih infekcija, sa simptomima akutnog cistitisa, dok će čak 60% žena doživeti ponovnu pojavu urinarnih infekcija, odnosno upale bešike.

      Cistitis se definiše kao upala mokraćne bešike, najčešće propraćena bolnim i učestalim mokrenjem.

      Upala bešike – simptomi

      Neki od uobičajenih simptoma upale bešike uključuju:

      • Pečenje ili bol tokom mokrenja – ovo je jedan od najčešćih simptoma
      • Nagon za čestim mokrenjem – povećana potreba za mokrenjem, čak i kada je bešika prazna
      • Mala količina urina – i pored čestih odlazaka u toalet u cilju mokrenja, izlazi mala količina urina
      • Zamućen ili krvav urin – urin može biti tamniji, zamućen ili sa tragovima krvi
      • Neprijatan miris urina – urin može imati jak i neprijatan miris
      • Bol ili pritisak u leđima ili donjem delu stomaka – može se javiti nelagodnost ili pritisak u karlici.
      • Osećaj hitnosti – osećaj da morate odmah da urinirate.
      • Povišena temperatura – U nekim slučajevima može doći do blago povišene temperature
      • Groznica
      • Bolni odnos
      • Osećaj umora ili drhtavice

      Koje vrste cistitisa postoje?

      Oštećenje i prisustvo smanjenja efekta zaštitne barijere, koja sprečava prolazak štetnih supstanci (bakterija) i toksina u urinu, može biti prvi korak u razvoju hroničnih upala mokraćne bešike i dovesti do nastanka različitih vrsta cistitisa kao što su:

      • cistitis izvazvan infekcijama (bakterijama, virusima, gljivicama);
      • cistitis uzrokovan antitumorskim agensima;
      • cistitis uzrokovan zračenjem;
      • intersticijalni cistitis (sindrom bolne mokraćne bešike).

      Intersticijalni cistitis – praćen je osećajem bola i pritiska u predelu bešike. Simptomi traju više od 6 nedelja, bez infekcije ili drugih jasnih uzroka.

      Ponekad se intimni odnos može pretvoriti u neželjeni bol za ženu. Često se naziva „cistitis medenog meseca“, (honeymoon cystitis) ili infekcija urinarnog trakta.

      Razlog zašto su žene u većem riziku od infekcija urinarnog trakta je njihova anatomska građa. Osim toga, bakterije iz anusa, posebno Ešerihija Koli (Escherichia Coli) mogu se lako preneti u otvor za urin jer su anus i uretra u neposrednoj blizini. Drugi razlozi su:

      • Seksualni odnos. Česti, produženi seksualni odnos može dovesti do iritacije i upale uretre, što može dovesti do infekcije jer intimni odnos može uneti bakterije u urinarni trakt.
      • Žene koje se ne brišu nakon pražnjenja creva od napred prema nazad. Ako se bakterije iz anusa slučajno obrišu u uretru, bakterije se mogu pomeriti iz uretre i otputovati do bešike izazivajući infekciju bešike.

      Koje su mere predostrožnosti?

      Prevencija i brzo reagovanje na prve simptome mogu značajno smanjiti rizik od komplikacija, kao što je proširenje infekcije na bubrege, što može dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema. Važno je pratiti informacije o pravilnoj higijeni i redovnom pražnjenju bešike, kako bi se sprečilo zadržavanje mokraće i stvaranje povoljnog okruženja za razvoj bakterija.

      Postoji nekoliko jednostavnih mera predostrožnosti koje žena može da preduzme kako bi smanjila rizik od ponovne infekcije urinarnog trakta:

      • Pijte najmanje 8 šoljica vode svaki dan
      • Pijte sok od brusnice
      • Uvek urinirajte nakon seksualnog odnosa, čak i ako ne osećate potrebu za tim
      • Izbegavajte upotrebu bilo kakvog dezodoransa u obliku spreja za vaginu ili drugih ženskih proizvoda, koji mogu iritirati uretru, zbog neadekvatnog sastava i pH vrednosti.

      Ako se simptomi, kao što su bolno mokrenje i peckanje, nastave nekoliko dana, obavezno se obratite lekaru. Pravovremena terapija može sprečiti hronične oblike upale i zaštititi vaše zdravlje. Korišćenje prirodnih lekova u kombinaciji sa medicinskom terapijom može ubrzati proces izlečenja i smanjiti šanse za ponovnu upalu.

      Koji je način lečenja?

      Da bi se upala bešike uspešno lečila, važno je na vreme otići na lekarski pregled. Lekar će na osnovu simptoma i analiza mokraće utvrditi prisustvo bakterija i odrediti adekvatno lečenje. Uglavnom se prepisuju antibiotici, ali je takođe važno unositi dovoljno tečnosti, naročito čaj od brusnice, koji može pomoći u ispiranju bakterija iz mokraćnih puteva. Pored toga, preporučuje se izbegavanje iritansa poput kafe, alkohola i začinjene hrane.

      Od farmakoloških agenasa koriste se antibiotici, čija je senzitivnost utvrđena laboratorijskim testovima. Ne postoji najbolji ili najjači antibiotik za urinarnu infekciju. Izbor se vrši na osnovu senzitivnosti po antibiogramu i prisustvu simptoma, propisanih isključivo od strane urologa ili lekara opšte prakse.

      Iako se u svetu i kod nas dominatno sprovodi antibiotska profilaksa, kod osoba koje su sklone čestim cistitisima različite etiologije i rekurentnim urinarnim infekcijama, problem sve veće rezistencije bakterija na antibiotike dovodi do izostajanja efekata terapije. Kontinuirana istraživanja koja su imala za cilj pronalaženje proizvoda koji će unaprediti kvalitet života pacijenata, dovele su do razvoja medicinskog sredstva IALURIL® Prefill.

      IALURIL®  Prefill je vrlo efikasan neantibiotski tretman koja se odlično podnosi. Predstavlja idealno rešenje za osobe sa upornim urinarnim infekcijama i značajno poboljšava kvalitet života pacijenata, jer ublažava urinarne tegobe, poboljšava seksualnu funkciju i kapacitet mokraćne bešike.

      IALURIL ® Prefill predstavlja prvu intravezikalnu GAG supstitucionu terapiju koja sadrži kombinaciju hondroitin sulfata (jednog od najrasprostranjenijih sulfatisanih GAG molekula u zidu bešike) i hijaluronske kiseline i kalcijum-hlorida. Dodatna pogodnost je mogućnost primene bez katetera, uz pomoć patentom zaštićenog IALUADAPTER ®-a. IALUADAPTER obezbeđuje minimalno invazivnu proceduru, uz istovremeni oporavak uretre i mokraćne bešike, kako kod žena tako i kod muškaraca.

       Tu smo za Vas!

      Zdravlje je bogatstvo!

       

      Često postavljana pitanja (FAQ):

      Šta je upala bešike?

      Upala bešike je infekcija ili zapaljenje sluzokože mokraćnog kanala, najčešće izazvana bakterijama.

      Kako upala bešike utiče na opšte zdravlje? 

      Cistitis može izazvati nelagodnost i bol, a ako se ne leči, može se proširiti na bubrege, ugrožavajući opšte zdravlje.

      Koji su simptomi upale bubrega koja može nastati kao komplikacija upale bešike?

      Simptomi uključuju jake bolove u leđima, povišenu temperaturu i često bolno mokrenje.

      Koji je značaj unosa tečnosti kod cistitisa?

      Unos tečnosti, posebno dati akcenat na čaj i vodu, pomaže u ispiranju bakterija iz mokraćnog kanala.

      Koliko vreme treba da prođe pre nego što posetim lekara? 

      Ukoliko simptomi bolesti traju više od nekoliko dana ili se pogoršavaju (sve veći problemi pri mokrenju, veći bolovi itd.), potrebno je odmah obaviti pregled kod lekara da bi vas uputio na pravilno lečenje.

      Koji su znaci da je upala bešike ozbiljna?

       Ozbiljni znaci uključuju krv u mokraći, visoku temperaturu, i jake bolove u stomaku (bešici) ili leđima.

      Kako se cistits leči?

      Lečenje obično uključuje antibiotike, uz dodatne preporuke kao što su unos tečnosti i korišćenje prirodnih preparata poput čaja.

      Kako se dijagnostikuje ova zdravstvena tegoba?

      Dijagnostika uključuje analizu mokraće, a ponekad i ultrazvuk bešike i bubrega.

      Šta se dešava ukoliko se ne pribegne pravovremenom lečenju bolesti? 

      Ako se ne leči, ova bolest može preći na bubrege i izazvati ozbiljnije zapaljenje.

        Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

        Menopauza i inkontinencija

        24.11.2021

        Intimno zdravlje svake žene je vrlo osetljiva i široka tema. Menopauza predstavlja završnu fazu reproduktivnog perioda žene i može početi u periodu između 40. i 60. godine (u proseku oko 50. godine). Većina žena je upoznata sa simptomima menopauze kao što su: naleti vrućine (valunzi), promene raspoloženja, umor, nesanica, vaginalna suvoća i atrofija. Međutim, tegoba koja se može vrlo često pojaviti jeste i učestalo mokrenje. Učestalo mokrenje je vrlo delikatna tema o kojoj se malo govori, ali važno je da znate da rešenje postoji! Upravo zbog toga, veoma je važno da izađemo iz zone komfora i počnemo da govorimo o ovom problemu!

        U menopauzi dolazi do smanjenja funkcije jajnika i samim tim smanjene produkcije glavnog polnog hormona – estrogena. S tim u vezi, svi problemi, tj. simptomi koje prate menopauzu su upravo posledica smanjene sinteze ovog hormona.

        Često mokrenje u menopauzi ili inkontinencija mogu remetiti obavljanje svakodnevnih aktivnosti jer se neodložna potreba za odlaskom u toalet, odnosno mokrenjem, može javljati u bilo kom trenutku u toku dana ili tokom noći. Iz tog razloga ovo ne treba da bude tabu tema, već tema o kojoj se otvoreno govori jer se uz adekvatan tretman i određene vežbe ovaj problem može ublažiti.

        U menopauzi usled smanjenog nivoa estrogena u organizmu, dolazi do stanjivanja sluzokože i slabljenja mišića urogenitalnog trakta. Odnosno, mišići male karlice slabe, postaju manje elastični i cela intimna regija postaje suvlja, što rezultuje pojavom vaginalne suvoće i problema sa bešikom.

        žena u toaletu

        Prirodno, mišići karličnog dna slabe sa godinama, međutim dodatni razlozi smanjenja njihovog tonusa mogu biti i:

        • porođaj,
        • epiziotomija (rez koji se pravi pri porođaju između vagine i rektuma),
        • trudnoća i
        • povećana telesna masa.

        Ključno rešenje je upravo ojačati ove mišiće i povratiti njihov tonus jer su oni zaduženi za sprečavanje oticanja urina. Neka od mogućih rešenja za jačanje mišića male karlice mogu biti:

        • Lokalna primena estrogena
        • Kegelove vežbe za inkontinenciju
        • Pojas za inkontinenciju (predstavlja fizičku potporu bešici)

        Lokalna primena estrogena deluje kao logično rešenje, s obzirom na to da je pad estrogena i doveo do pojave inkontinencije u menopauzi. Međutim, treba spomenuti da je estrogen u ovakvoj formi lek i da kao takav ima brojne kontraindikacije (poremećaji zgrušavanja krvi, migrene…), a isto tako i neželjene efekte (promene telesne mase, promene u zgrušavanju krvi…), te ne predstavlja idealno rešenje.

        Sa druge strane, Kegelove vežbe su namenjene jačanju mišića karličnog dna i smanjenju učestalog mokrenja u menopauzi.

        Kako se rade Kegelove vežbe?

        Kegelove vežbe se izvode vrlo jednostavno i sa njima možete početi i ukoliko nemate nikakvih tegoba kako biste ih prevenirali.

        Vežbe se rade sa praznom bešikom, na početku u ležećem položaju, a kasnije kada se uhodate možete ih raditi u bilo kom položaju tela, kad god Vam se za to ukaže prilika. Potrebno je da stegnete mišiće karličnog dna i da ih povučete na gore. Osećaj je najsličniji onome kada želite da sprečite odlazak u toalet u datom trenutku, odnosno da odložite mokrenje. Jako je bitno da aktivirate samo karlične mišiće, dok mišići stomaka i gluteus treba da budu opušteni. Tokom samog stezanja mišića ne zadržavajte dah, već dišite normalno kako biste obezbedili pravilan dotok kiseonika.

        Ako prvi put radite Kegelove vežbe, karlične mišiće stegnite na nekoliko sekundi, a nakon toga ih opustite nekoliko sekundi. Kasnije kada se uhodate možete držati mišiće stegnutim tokom 10 sekundi, a nakon toga ih u narednih 10 sekundi opustiti. Vežbe treba ponavljati u 10 ciklusa (jedan ciklus je jedno stezanje i opuštanje), minimum 2-3 puta na dan, bez ikakvih ograničenja. Vremenom možete sve češće praktikovati ove vežbice.

        Prve efekte Kegelovih vežbi možete očekivati nakon 3-6 nedelja, jer kako svim mišićima tako i mišićima karličnog dna treba vremena da povrate svoju jačinu.

        Budite uporne i strpljive! Odvojite uvek deo dana u kome ćete se posvetiti sebi i svom zdravlju!

        Tu smo za Vas!

        Zdravlje je bogatstvo!

          Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

          Vaginalna atrofija

          22.11.2021

          Šta je vaginalna atrofija i koji su simptomi?


          Vaginalna atrofija predstavlja stanjivanje i sušenje zidova vagine. Imajući u vidu da ovo stanje izaziva i vaginalne i urinarne simptome, u medicini se koristi termin „genitourinarni sindrom menopauze (GSM)“ da opiše vaginalnu atrofiju i njene prateće simptome. Blede, suve, glatke, sjajne i zapaljene promene kao što su pegavi eritem ili petehije ili povećana vidljivost krvnih sudova su klasični nalazi atrofije. Uz to može doći i do krvarenja.

          Vaginalna atrofija se javlja u uslovima smanjene produkcije estrogena. Estrogen tipično stimuliše piling vaginalnih epitelnih ćelija, stvarajući povećane nivoe glikogena, kojeg laktobacili vagine flore pretvaraju u mlečnu kiselinu. Ovaj proces omogućava zamenu starijeg vaginalnog epitela, zadržavajući tipičan kiseli pH vaginalnog kanala. Kako nivo estrogena vremenom opada, ovaj proces je otežan, a vaginalni epitel postaje atrofičan sa smanjenim sekretom i manje kiselom sredinom (pH >5). Ovo, zauzvrat, povećava rizik od infekcija vagine i urinarnog trakta.

          Vaginalna atrofija može biti uobičajen problem za sve žene. Međutim, pokazuje mnogo veću zastupljenost kod žena u menopauzi i postmenopauzi. Izveštaji pokazuju da 15% ženske populacije doživljava simptome vaginalne atrofije pre menopauze, dok 40% do 57% žena u postmenopauzi ima simptome.

          Dijagnoza

          doktor piše dijagnozu

          Prilikom postavljanja dijagnoze radi se PAPA test, koji predstavlja standardnu skrining metodu. Interpretacija rezultata, u zavisnosti od izmenjenosti ćelija, je po sistemu “Papa 1-5”.

          • Papa test grupa 1: predstavlja uredan nalaz.
          • Papa test grupa 2: predstavlja postojanje normalnih, neizmenjenih ćelija ali sa prisustvom upale, pri čemu je to reakcija imuniteta na prisustvo patogena (bakterije, virusa…). Ovo je veoma čest nalaz u praksi.
          • Papa test grupe 3: označava promene u ćelijama ili prisustvo teže upale, ali ovaj rezultat nije dovoljno ubedljiv za sumnju na prisustvo karcinoma.
          • Papa test grupa 4: predstavlja sumnju na ozbiljne promene u tkivu ili na postojanje prekancerogenih ćelija.
          • Papa test grupa 5: označava prisustvo tumorskih ćelija.

          Imajući u vidu da je kod vaginalne atrofije epitel tanak, suv i neaktivan, može biti podložniji povredama, abraziji i infekcijama, što zauzvrat izaziva zapaljenske promene. Upala sluzokože vagine uzrokovana postojanjem vaginalne atrofije naziva se atrofični vaginitis.

          Ove promene koje se prirodno dešavaju kod žena u menopauzi mogu dovesti do simptoma kao što su:

          Terapija

          Vaginalna atrofija ima nekoliko različitih modaliteta lečenja. Može se klasifikovati na nehormonske i hormonske opcije. Ovakav tretman ne samo da pomaže kod simptoma, već pomaže da se povrati zdrav pH i balans bakterija u vašoj intimnoj regiji.

          Nehormonski tretman lokalnim sredstvima za vlaženje i lubrikantima se smatra prvom linijom. Lubrikanti pružaju kratkoročno olakšanje pacijentima i obično se koriste za smanjenje suvoće vagine tokom odnosa, dok hidratantna sredstva imaju dugotrajniji efekat i mogu se koristiti svakodnevno ili na svaka 2-3 dana nedeljno. Posebno dobar efekat su pokazali proizvodi (vaginalete) sa hijaluronskom kiselinom koja se pokazala najefikasnijim molekulom za nehormonski tretman vulvovaginalne atrofije.

          Najkvalitetniju hijaluronsku kiselinu za vaginalnu primenu sadrže IALUNA vaginalete, proizvođača IBSA farmaceutici. IBSA je kompanija koja proizvodi i hijaluronske filere i ista ta hijalurosnka kiselina koja se koristi za negu lica se nalazi u IALUNA vaginaletama.

          Važno je napomenuti da hijaluronska kiselina postoji kao niskomolekularna i visokomolekularna. IALUNA sadrži niskomolekularnu hijalurosnku kiselinu koja jedina može da prođe kroz sluzokožu i dovede do stimulacije sinteze kolagena i elastina, čime obnavlja stanjen epitel.

          Drugu liniju tretmana čini hormonska terapija. Hormonska supstituciona terapija (HRT) može biti sistemska ili lokalna.

          Lokalna terapija estrogenom dolazi u mnogim oblicima, uključujući vaginalne kreme koje se obično primenjuju svakodnevno, intravaginalne tablete/kapsule za preciznije doziranje estrogena i vaginalni prsten koji oslobađa male količine estrogena dnevno. Lokalnu terapiju estrogenom treba započeti nižim dozama.

          Sistemska hormonska supstituciona terapija je tipično rezervisana za pacijentkinje koji imaju sistemske simptome menopauze (npr. noćno znojenje, talase vrućine i navale) pored vaginalne atrofije.

          Saveti za žene sa vaginalnom atrofijom

          Izbegavajte:

          • usku odeću,
          • celodnevno nošenje uložaka,
          • perinealne jastučiće,
          • bilo šta što može da iritira vašu vaginu: parfeme, pudere, dezodoranse, spermicide, ispiranja češća od 1x nedeljno, proizvode sa nejasno definisanom pH vrednošću.

          Umesto toga birajte:

          • Proizvode na bazi hijaluronske kiseline koje ćete koristiti 2-3 puta nedeljno
          • Proizvode pH vrednosti oko 4
          • Pamučni donji veš
          • Unos velike količine vode tokom dana

          Tu smo za Vas!

          Zdravlje je bogatstvo!

            Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

            Da li se miomi na materici leče prirodnim ili hirurškim putem?

            05.11.2021

            Koliko je zdravlje svake žene osetljivo poput pera, uverila se sigurno svaka žena u određenom periodu svog života. Današnji ubrzani način života, nam kao danak uzima vreme koje treba da posvetimo sebi i svom zdravlju. Posledično odlažemo preventivne preglede kod ginekologa, jer nemamo nikakve simptome i ništa nas ne muči tokom naših svakodnevnih obaveza. Bilo da imate simptome ili ne, ne čekajte i ne odlažite preventivni pregled, jer za sve postoji rešenje ukoliko se dijagnoza uspostavi na vreme.

            Važna činjenica je da su kliničke studije pokazale da jednoj od 5 žena ginekolozi postave dijagnozu mioma na materici i najčešće su to žene u reproduktivnom periodu između 35 i 50 godina. Kada dobijete dijagnozu mnoge od Vas pitaju lekare: šta sad treba da radim, kako mogu da kontrolišem svoje stanje, smanjim krvarenje ukoliko postoji, i sprečim da miom raste? Najčešći odgovor lekara da stanje mora da se kontroliše na 6 meseci ili ukoliko je nažalost otišlo u pravcu u kojem ne treba, da mora da se radi operacija mioma na materici.

            Nijedna od žena nije ravnodušna kad joj lekar spomene operaciju kao jedini mogući izlaz iz njenog problema. Pritom ta opcija ne mora biti trajno rešenje, jer nakon operacije kada se miomi mehanički odstrane sa materice, niko ne može da garantuje da oni nekada neće nastati ponovo, jer u osnovi oni nastaju zbog hormonskog disbalansa.

            Veliki broj žena počinje da traži način za lečenje mioma prirodnim putem i započinju lečenje biljem. U ceo proces ulaze sa stavom „ne može da škodi može samo da mi pomogne“ , s obzirom da je svesnost među populacijom o lekovitoj moći biljaka sve veća. U toj potrazi za lekom u dodir dolaze sa kapima za miome, raznim čajevima i dobijaju mnogobrojne savete od drugih žena iz svog okruženja koje se bore sa istim problemom, pri čemu vrlo često zaborave da se posavetuju sa svojim farmaceutom i lekarom o takvoj terapiji. Velika većina na kraju tog procesa postane demotivisana i svoju polugodišnju kontrolu mioma čeka sa knedlom u grlu.

             

            Mučna potraga za lekom se upravo završava, jer mi nudimo prirodno rešenje koje je klinički ispitano. Preparat koji će Vaš problem da drži pod kontrolom je Delphys.

             

            DELPHYS je dodatak ishrani koji sadrži epigalokatehin galat (EGCG), vitamin D i vitamin B6. Savetuje se ženama koje su genetski sklone razvoju fibroidnih promena na materici, kao što su miomi, kao i kod već postojećih mioma.

            • Vitamin D nam je sad u doba pandemije postao sastavni deo palete za suplementaciju, ali ranija klinička iskustva govore da ima izuzetno važnu terapijsku ulogu kod žena koje imaju miome. Naime, istraživanja su pokazala da je u samom tkivu mioma nađena manja koncentracija vitamina D u odnosu na okolno tkivo materice kao i da je koncentacija vitamina D u serumu obrnuto srazmerna veličini mioma.

            To ukazuje na zaključak da ukoliko u serumu nema dovoljno vitamina D, miom će imati tendenciju da raste.

            • Epigalokatehin galat (EGCG) je molekul koji pripada porodici katehina i ima sposobnost da stimuliše proces programirane ćelijske smrti na nivou mioma i samim tim kontroliše njihov rast.
            • Kako su žene koje imaju miome često sklone krvarenju, vitamin B6 ima ulogu da stimuliše stvaranje crvenih krvnih zrnaca tj. eritrocita i samim tim smanjuje umor i iscrpljenost koji se uvek javljaju kao posledica obilnih krvarenja.

             

            Zahvaljujući baš ovakvim, pažljivo odabranim i klinički ispitanim aktivnim sastojcima, DELPHYS će doprineti:

            1. kontroli nastanka i razvoja mioma,
            2. smanjenju simptoma,
            3. očuvanju plodnosti,
            4. hormonskoj ravnoteži,
            5. poboljšavanju kvaliteta života bez neželjenih efekata.

              Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

              Da li je rizična trudnoća sa miomima?

              03.11.2021
              trudnoća sa miomima

              U prethodnom blogu dotakli smo se teme mioma i objasnili šta su to miomi, koje vrste mioma postoje, koji su njihovi simptomi i rizici koje oni nose.
              U ovom tekstu reći ćemo nešto više o miomima u trudnoći.

              U toku trudnoće, trudnica je izložena visokim nivoima estrogena, te se očekuje i povećanje veličine mioma. Ipak u 60-70% slučajeva ne dolazi do povećanog rasta, a ako do rasta mioma dođe onda se mogu razviti komplikacije. Zbog toga je praćenje mioma tokom trudnoće važno kako ne bi došlo do komplikacija, jer se trudnoća sa miomima ubraja u visokorizične trudnoće.

              Miomi u trudnoći – bolovi

              Vrlo često je bol jedini simptom koji dokazuje prisustvo mioma u trudnoći.

              Kod najvećeg broja žena miomi ne prave komplikacije. Ipak, kod 10-30% trudnica koje imaju miome javlja se povećan rizik od krvarenja, pojave bolova, prevremenog porođaja, poremećaja u razvoju posteljice i položaja ploda u materici.

              Trudnoća nakon operacije mioma

              Ukoliko žena ima miome i želi trudnoću, odluka da li će se miomi operisati najčešće zavisi od lokalizacije mioma. Preporuka je da bi submukozne miome trebalo operisati pre planirane trudnoće.

              Kada su u pitanju intramuralni miomi stav je da se napravi individualna procena pre eventualne operacije, gde u obzir treba uzeti starost žene i kvalitet spermograma muškarca.

              Subserozni miomi nemaju uticaj na nastanak trudnoće i ukoliko ne daju simptome u vidu bolova i osećaja pritiska, ne treba ih operisati.

              Način na koji će se završiti porođaj najviše zavisi od položaja i veličine mioma. Ako miom predstavlja mehaničku prepreku za porođaj onda je praksa da se porođaj završi carskim rezom. Ukoliko miomi ne predstavljaju problem za porođaj, žena se porađa prirodnim putem.

              Ukoliko ginekolog proceni da bi zbog broja, veličine ili položaja mioma trebalo operisati miome pre planirane trudnoće, savetuje se da sačeka sa pokušajem trudnoće minimum 3 meseca od operacije.

              Ruptura, odnosno pucanje ili raslojavanje materice posle operacije mioma javlja se u 1% slučajeva, dok taj procenat kod žena koje nisu operisale miome iznosi 0,05%.

               

              Tu smo zbog Vas.

              Zdravlje je bogatvstvo!

                Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                Miomi – Uzroci nastanka i lečenje

                15.10.2021
                zabrinuta žena, razmišlja

                Koliko su miomi materice česta pojava? Sigurno mnogo više nego što ste mogli da zamislite!
                Miomi materice pogađaju do 80% žena širom sveta. To znači da u nekoj populaciji čak 8 od 10 žena ima dijagnostikovan miom!

                 

                Šta su miomi?

                Miomi predstavljaju takozvane dobroćudne (benigne) tumore koji nastaju u mišićnom tkivu materice. Na rast i razvoj mioma utiču estrogen i progesteron i generalno hormonski disbalans u organizmu. Važno je napomenuti da miomi NIKADA ne mogu da postanu maligni, ali svojim prisustvom i rastom mogu dovesti do pojave vrlo neprijatnih simptoma, poput obilnog menstrualnog krvarenja, anemije, umora, pospanosti, konstipacije, ali i infertiliteta.

                Pojava mioma zavisi od brojnih faktora među kojima su najznačajniji sledeći:

                1. Starost: miomi se retko pojavljuju pre puberteta, dok verovatnoća njihove pojave raste tokom reproduktivnog perioda, a najčešće se javljaju između 35. i 55. godine života. Ulaskom žene u menopauzu smanjuje se nivo estrogena i progesterona (glavnih uzroka razvoja mioma), dolazi do kalcifikacije mioma i zatim do njihovog propadanja. Miomi u proseku porastu za oko 9% tokom 6 meseci. Veličina mioma može da opadne posle menopauze, zbog smanjenja nivoa ženskih polnih hormona, estrogena i progesterona.
                2. Rasa: prevalenca lejomioma je 3 puta veća u populaciji crnih žena nego kod belkinja. Procenjuje se da će do 50. godine života 80% Afroamerikanki razviti miome.
                3. Hipovitaminoza D: predstavlja manjak vitamina D u organizmu. Najnovija istraživanja pokazuju da je nedostatak vitamina D povezan sa povećanim rizikom od pojave mioma materice. Vitamin D se od skora svrstava u grupu hormona, zbog svoje hemijske strukture i svojih efekata. Vitamin D ima brojne funkcije u organizmu i njegovi receptori su pronađeni u različitim tkivima, uključujući i miometrijum materice i tkivo mioma materice.
                4. Rana menarha (prva menstruacija pre 10. godine).
                5. Pozitivna porodična anamneza: povećava rizik od pojave mioma čak 4 puta.

                 

                Simptomi mioma materice

                50% žena sa miomima ima neki od dole navedenih simptoma. Ostalih 50% nema ili ne prijavljuje simptome jer ih ne prepoznaje ili doživljava kao nešto svojstveno svom organizmu. Čak i ako simptomi ne postoje, veoma je važno pratiti miom i kontrolisati njegov rast, jer se pokazalo da je prosečna stopa rasta mioma 9% tokom perioda od 6 meseci.

                 

                Česta potreba za mokrenjem

                Česta potreba za hitnim mokrenjem je neminovno uzrok nervoze, stresa, psihičke opterećenosti i pojave fizičke nelagode. Ovakvo stanje može imati izuzetno veliki uticaj na kvalitet života i obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

                 

                Infertilitet

                Osećaj neuspeha, krivice i sramote su samo neki od onih koje par doživljava kada se ustanovi da ima problem sa neplodnošću… Pritisak okruženja i prevelika želja za potomstvom mogu samo još dodatno produbiti problem.

                 

                Bol i nemogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti

                Ako se pitate da li miomi bole, odgovor je DA. Bol ne mora uvek da prati miom, ali kod najvećeg broja žena to jeste slučaj. Bol se najčešće pojavljuje zbog pritiska koji miom pravi u karlici na okolna tkiva, kao i tokom menstrualnog krvarenja.

                 

                Konstipacija

                Ukoliko su miomi veći, mogu priskati rektum i time izazvati konstipaciju.

                 

                Bol tokom seksualnog odnosa

                Ukoliko se miomi nalaze u blizini vagine ili grlića materice, u tom slučaju može doći do bola pilikom odnosa.

                 

                Anemija

                Kod žena sa obilnim menstrualnim krvarenjem postoji šansa da će doći do nastanka anemije.

                 

                Depresija, anksioznost, bespomoćnost

                Nastaju najčešće kao posledica nepredvidivosti menstruacije, obilnosti krvarenja, bola, nelagodnih odnosa sa partnerom i smanjene sposobnosti za obavljanje dnevnih aktivnosti. Mnoge žene sa dijagnostikovanim miomom počinju negativno da percipiraju sebe i svoju seksualnost, naročito ukoliko je zbog mioma urađena histerektomija (hirurško otklanjanje materice) kao jedino moguće rešenje. Nakon histerektomije žena drugačije doživljava sebe i svoje telo, oseća se manje atraktivnom, dobija na težini, pojačano se znoji.

                 

                Obilno krvarenje

                Većina žena obilna krvarenja tokom menstruacije prihvati kao nešto što je normalno i svojstveno njihovom organizmu. Ukoliko koristite više od 16 uložaka tokom menstruacije treba da znate da to NIJE NORMALNO! Obilna krvarenja mogu biti simptom ozbiljnih stanja među kojima su i miomi materice. Druga, a ne manje važna činjenica je i to da obilna krvarenja dovode do pojave anemije (malokrvnosti) koja je najčešće praćena umorom, glavoboljom, malaksalošću, anksioznošću.

                 

                Da li miomi mogu nestati?

                Miomi uglavnom ne mogu da nestanu sami od sebe. Njihova veličina u izuzetnim situacijama može sama da se smanji, međutim mnogo je češća pojava da miom sa vremenom raste ukoliko se ne tretira, već samo posmatra.

                 

                Lečenje mioma materice

                Ciljevi lečenja mioma materice su sledeći:

                1. Ublažiti simptome i poboljšati kvalitet života
                2. Uticati na smanjenje volumena mioma
                3. Rešiti problem infertiliteta/ smanjene plodnosti

                U svrhu lečenja mioma primenjuju se tzv. FARMAKOLOŠKE MERE (tretman lekovima i suplementima) i u krajnjoj liniji, ukoliko ne postoji drugo rešenje pribegava se HIRURŠKIM METODAMA.

                Od farmakoloških agenasa najčešće se koriste:

                1. Lekovi na bazi hormona (oralne kontraceptivne pilule, GnRH analozi kao što je ulipristal acetat)
                2. Nesterioidni antiinflamatorni lekovi (u svrhu ublažavanja bola)
                3. Traneksaminska kiselina
                4. Molekuli iz grupe KATEHINA, prirodne supstance koje kontrolišu rast i smanjuju veličinu mioma
                5. Vitamin D (kliničkim studijama je dokazana manja količina vitamina D kod žena koje imaju miome u odnosu na žene bez mioma)

                 

                Delphys

                Delphys je novi proizvod na našem tržištu koji se koristi u tretmanu mioma materice. U svom sastavu Delphys sadrži kombinaciju KATEHINA (epigalokatehingalata), visoke koncentracije vitamina D i vitamina B6. Epigalokatehin galat deluje tako što onemogućava stvaranje novih krvnih sudova i na taj način smanjuje dotok krvi do mioma. Na taj način smanjuje se ishrana mioma i zaustavlja njegov rast.

                delphys

                Upravo zbog svog jedinstvenog sastava Delphys deluje tako što:

                1. Zaustavlja rast mioma materice
                2. Smanjuje veličinu mioma
                3. Otklanja simptome poput obilnog krvarenja, konstipacije, umora…

                Vitamin B6 koji se nalazi u Delphys-u doprinosi uspostavljanju balansa hormona i doprinosi pravilnom sazrevanju crveniih krvnih zrnaca (eritrocita), čime ublažava simptome anemije. Od hirurških metoda primenjuju se sledeće:

                1. Miomektomija (hirurško otklanjanje/ vađenje mioma): vrlo nezgodna operacija čiji ishodi zavide od lokalizacije i veličine mioma
                2. Embolizacija: invazivna procedura kojom se utiče na smanjenje dotoka krvi do mioma i na taj način smanjuje njegova ishrana i rast
                3. Histerektomija (hirurško otklanjanje materice): operacija kojoj se pribegava ukoliko se procenjuje da nijedna druga metoda ne može da se primeni i ukoliko žena ne planira trudnoću.

                  Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                  Suvoća vagine – koji su uzroci, simptomi i načini lečenja?

                  09.09.2021
                  žena srednjih godina

                  U ovom tekstu imaćete priliku da saznate nešto više o problemu sa kojim se danas suočava veliki broj žena, a reč je o vaginalnoj suvoći. Ona je razlog zbog kojeg žene često imaju nedostatak samopouzdanja i posebnu vrstu nelagodnosti kad o ovom problemu treba pričati sa svojim ginekologom, pa čak i sa partnerom ili prijateljicom, što za posledicu daje da se ovo stanje prijavljuje premalo i ne tretira dovoljno.

                  Kako suvoća vagine utiče na kvalitet života, remeti dnevne aktivnosti kao i seksualnu funkciju, od suštinske važnosti je da se ženama podigne svest da o svom problemu razgovaraju, jer za njega postoji rešenje.

                  Šta je vaginalna suvoća?

                  Vlaženje vagine je prirodan i hormonski regulisan proces koji omogućava održavanje elastičnosti i vlažnosti samog tkiva. Vaginalna suvoća je problem sa kojim se žene suoče u različitim životnim razdobljima.

                  Uzroci vaginalne suvoće

                  Najčešći uzrok nastanka suvoće vagine jeste nedostatak hormona estrogena, stoga je usko povezana sa periodom tokom menopauze kod žena, korišćenjem kontracepcije, ali i sa trudnoćom i dojenjem. Nivo estrogena koje telo proizvodi se smanjuje takođe i tokom procesa hemioterapije. Međutim, vaginalnu suvoću ne možemo samo vezivati za ova stanja. Ubrzan način života, stres, pušenje, nedovoljno hidratacije sve češće uzrokuje ovaj problem, stoga vaginalna suvoća bude pojava i kod mladih žena.

                  Suvoća u menopauzi

                  Period menopauze predstavlja završetak reproduktivne funkcije žene te tako dovodi do smanjenja lučenja hormona koji održavaju adekvatan volumen i elastičnost vaginalnog tkiva. Vremenom, suvoća vagine postaje izraženija, a vulvovaginalno tkivo tanje što sve zajedno vodi u stanje atrofije.

                  Simptomi vaginalne suvoće

                  Žene sa ovim problemom najčešće se žale na:

                  • Bolni seksualni odnosi
                  • Pucanje sluzokože pri odnosu
                  • Nelagodnost u intimnom predelu
                  • Iritaciju i peckanje
                  • Bolne ginekološke preglede
                  • Česte urinarne infekcije i učestalo mokrenje

                  Bolni odnosi

                  Jedan od prvih znakova i simptoma koje žene primete jeste bol tokom seksualnih odnosa i pomoć traže među različitim lubrikansima i kremama za vlaženje sluzokože vagine. Veoma je važno napomenuti da navedeni proizvodi neće otkloniti problem vaginalne suvoće u osnovi nego predstavljaju simptomatsku terapiju namenjenu za spoljašnju upotrebu, odnosno „prvu pomoć“ kako bi se izbegao bol tokom samog odnosa.

                  Dakle, jedini pravi način da rešimo ovaj problem je da se pozabavimo „iznutra” kako bi prestao da remeti kvalitet seksualnog života i svakodnevne aktivnosti.

                  Ukoliko se problem ne tretira ispravno i na vreme vaginalna suvoća može da napreduje i dovede do pucanja sluzokože, čime se stanje žene komplikuje.

                  Lečenje vaginalne suvoće

                  Kako bi se ovaj problem adekvatno rešio, potrebno je o njemu razgovarati prvenstveno sa Vašim ginekologom ili farmaceutom kako bi se pronašla odgovarajuća terapija i dao ispravan savet, jer rešenje postoji. I tu je, Vama skoro na dohvat ruke… U obližnjoj apoteci u kraju.

                  Ne želim da pijem hormone!

                  Lečenje može da obuhvata i lokalnu primenu hormonskih preparata na bazi estrogena u vidu vaginaleta ili sistemsku terapiju u vidu transdermalnih flastera. Međutim, ovakvi preparati su kontraindikovani kod brojnih stanja kao što su karcinom dojke, migrena, dojenje, poremećaji zgrušavanja krvi itd.

                  Kao i svaki lek tako i terapija hormonima nosi rizik od pojave neželjenih efekata poput: promene telesne mase, tačkastih krvarenja (spotting), pojave akni i seboreje.
                  Iz navedenih razloga, ovakvu terapiju uvodi isključivo lekar (ginekolog) koji će individualizovati lečenje, odnosno odabrati za svakog pacijenta posebnu terapiju.

                  Prirodno rešenje

                  U današnje vreme, kada postoji veliki broj preparata na tržištu sve više težimo za rešavanjem problema prirodnim putem.

                  U sastav IALUNA vaginaleta ulazi niskomolekularna hijaluronska kiselina švajcarskog proizvođača IBSA, vitamin E, kamilica i gotu kola.

                  Hijaluronska kiselina je molekul iz grupe glikozaminoglikana koja se prirodno nalazi u koži i sluzokoži, sa ulogom da je održava vlažnom i hidriranom. Kako se u IALUNA vaginaletama nalazi niskomolekularni hijaluronat, on mnogo lakše prolazi kroz vaginalnu sluzokožu, prodirući u njene dublje slojeve gde za sebe vezuje velike količine vode. Na ovaj način se ostvaruje efekat dubinske hidratacije, vraća se elastičnost sluzokoži i otklanjaju se simptomi vaginalne suvoće. Dodatno, vitamin E kao moćan antioksidans ima ulogu da sve štetne materije koje se svakodnevno stvaraju u sluzokoži svede na minimum, štiteći sluzokožu od atrofije.

                  Često postavljana pitanja (FAQ)

                  Da li lekovi mogu izazvati vaginalnu suvoću?

                  Da, lekovi kao sto su: antihistaminici, antidepresivi i neki kontraceptivi mogu izazvati suvoću vagine. Oni utiču na proizvodnju prirodne vaginalne tečnosti.

                  Da li vaginalna suvoća može izazvati svrab?

                  Da, vaginalna suvoća može izazvati svrab i iritaciju. To se dešava zbog nedostatka prirodne vlage.

                  Kako menopauza utiče na vaginalno zdravlje?

                  Menopauza smanjuje nivo estrogena, što može izazvati pojavu ovog problema. Smanjen estrogen stanje može uticati na ukupno vaginalno zdravlje.

                  Šta spada u najefikasniji tretman za suvoću vagine?

                  Najefikasniji tretmani uključuju hormonsku terapiju, vaginalne lubrikante i hidratantne kreme.

                  Može li se vaginalna suvoća pojaviti posle porođaja?

                  Da, hormonalne promene po završetku trudnoće mogu izazvati vaginalnu suvoću. Ovo je često privremeno stanje.

                  Da li infekcija može izazvati suvoću vagine?

                  Da, infekcije mogu doprineti vaginalnoj suvoći. Lečenje infekcije obično rešava ovaj problem.

                  Da li su vaginalne vežbe efikasne u tretiranju suvoće?

                  Vaginalne vežbe mogu poboljšati cirkulaciju i zdravlje tkiva. Ipak, same po sebi nisu dovoljna terapije.

                  Koji su saveti za održavanje vaginalnog zdravlja tokom menopauze?

                  Redovna upotreba lubrikanata i hidratantnih krema može pomoći. Takođe, hormonska terapija može biti korisna.

                  Da li vaginalna suvoća može biti uzrokovana poremećajima materice?

                  Da, poremećaji materice mogu uticati na hormonsku ravnotežu i izazvati suvoću. Lečenje osnovnog problema može poboljšati simptome.

                  Da li trudnoća utiče na suvoću vagine?

                  Trudnoća može izazvati disbalans u hormonskoj ravnoteži, što može dovesti do suvoće. Ovi simptomi često nestaju nakon trudnoće.

                  Da li problemi sa jajnicima mogu izazvati suvoću vagine?

                  Problemi sa jajnicima, poput policističnih jajnika, mogu dovesti do hormonalne neravnoteže i suvoće. Lečenje osnovnog problema može poboljšati stanje.

                  Postoje li studije o dugoročnim efektima vaginalne suvoće?

                  Da, postoje studije koje istražuju dugoročne efekte ovog problema. One se fokusiraju na posledice po seksualno i opšte zdravlje.

                    Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.

                    Sve što bi trebalo da znate o ginekološkom pregledu

                    06.09.2021
                    ginekološki pregled

                    Ginekološki pregled je skup dijagnostičkuh procedura pomoću kojih se utvrđuje zdravlje ženskog genitalnog trakta počev od 16. godine života (ili posle prvih seksualnih odnosa) do 70. godine i kasnije po potrebi. Idealno – svakih šest meseci ili bar jednom godišnje kompletan ginekološki pregled.

                    Kompletan ginekološki pregled sastoji se iz sledećih dijagnostičkih procedura:

                    1. Ultrazvuk

                    Na ultrazvuku, lekar vam proverava jajnike i matericu, kako bi se uverio da nemate cistu ili nešto slično što vam može ugroziti zdravlje. Ovo je obično prvi pregled koji se radi, tako da je poželjno da pred odlazak lekaru popijete što više vode, kako bi se adekvatno obavio pregled. Kod trudnica ovaj pregled je veoma bitan, jer doktoru omogućava da vidi položaj bebe, kao i da prati njen razvoj.

                    2. Papanikolau test ili PAPA test

                    Ovaj test služi kako bi se što ranije otkrilo ima li opasnosti od raka grlića materice. Dovoljno je raditi ga jednom godišnje, pogotovo kod seksualno aktivnih žena. Test je vrlo jednostavan, uzimaju se uzorci sa površine grlića materice, koji se potom pregledaju u laboratoriji. Postoje dve vrste klasifikacije rezultata testa. Prema staroj klasifikaciji postoji 5 grupa nalaza:
                    PAPA I – uredan nalaz
                    PAPA II – netipične zapaljenjske promene
                    PAPA III – displazija (blaga, srednje teška ili teška)
                    PAPA IV – carcinoma in situ
                    PAPA V – sumnja na invazivni karcinom
                    Bethesda sistem je nova klasifikacija prema kojoj postoji 4 grupe nalaza:
                    CIN 1 – blaga displazija
                    CIN 2 – umerena displazija
                    CIN 3 – teška displazija
                    CIS – carcinoma in situ

                    3. Kolposkopija

                    S obzirom da Papanikolau test ne može da ukaže na neke probleme koji se mogu javiti, na redovnom ginekološkom pregledu, obavezno se radi i kolposkopija. Pregled je bezbolan, ali ako se ne opustite može samo biti malo neprijatan, jer lekar koristi takozvani aparat kolposkop. U pitanju je mikroskop pomoću kojeg može da vidi grlić. Prvo se vizuelno pregleda grlić, koji se potom poprska Lugolovim rastvorom. Ako boja rastvora bude tamno crvena u trenutku kada se poprska na grlić materice, sa vašim zdravljem je sve u redu.

                    4. Provera sekreta

                    Pregled vaginalnog sekreta je takođe deo osnovnog ginekološkog pregleda. Uzima se uzorak vašeg sekreta, proverava se njegova čistoća, prisustvo bakterija, gljivica itd.

                    Kako izgleda ginekološki pregled?

                    Razgovor je prvi i neizostavan deo ginekološkog pregleda, ne samo zbog medicinski važnih podataka, nego se razgovorom žena opušta, posebno ako je u strahu od pregleda.

                    Kada legnete na ginekološki sto, ginekolog će pogledati spoljašnji otvor vagine, male i velike usne, klitoris, kako bi istražio da li postoji crvenilo, iritacija, sekret, ciste, ili neka druga neobična promena. Zatim će uzeti spekulum, metalni sterilan instrument, u obliku pačijeg kljuna koji može da se otvara, pažljivo ga uvesti u vaginu. Ovaj postupak nije bolan, eventualno može biti malo neprijatan. Spekulum služi da se njim odmaknu zidovi vagine jedan od drugoga, što omogućuje ginekologu da vidi unutrašnjost vagine i grlić materice i da uzme različte uzorke za testove. Spekuluma ima različitih veličina, a mogu biti metalni i plastični. U ovom momentu se obično uzimaju brisevi (tankim štapićem/četkicom ili špatulom) kako bi se uradili određeni testovi (PAPA test, vaginalni bris..). PAPA testom se utvrđuju promene na grliću materice, radi ranog otkrivanja raka grlića materice, kao i nekih uzročnika infekcije. Nakon toga, ginekolog vrši bimanuelni ginekološki pregled – kažiprstom i srednjim prstom ulazi u vaginu, dok drugom rukom istovremeno spolja pritiska donji trbušni zid. Na taj način se između ruku ginekologa opipavaju materica i jajnici, a ujedno proverava da li je neki od tih dodira i pritisaka bolan. Ceo pregled ne traje duže od 20 minuta, i nakon toga možete napustiti ordinaciju. Po potrebi se radi ultrazvuk, sonda se uvodi u vaginu i detaljno pregledaju materica, jajnici i područje male karlice. Na kraju pregleda ponovo sledi razgovor sa ginekologom, kada će vam sve objasniti i po potrebi preporučiti eventualno lečenje ili dalje dijagnoze.

                    U starijoj životnoj dobi često se javljaju tegobe vezane za menopauzu o kojima se malo priča, kao što su suvoća vagine, svrab i peckanje spoljnih delova vagine, te problemi sa inkontinencijom. Uz navedene tegobe, tu su i klasični problemi u klimakterijumu, kao što su valunzi, nesanica, umor, glavobolje, loše raspoloženje (depresija). To su sve razlozi za posetu ginekologu.

                    Ginekološki pregled starijih žena obavlja se na isti način kao i kod žena reproduktivne dobi, sa naglaskom na pregled spoljašnjeg dela vagine, pa se po potrebi koriste manji spekulumi zbog osetljivije sluzokože. Takođe se uzima PAPA test i radi ginekološki ultrazvuk. Ukoliko je žena zdrava, i nema akutnih ginekoloških tegoba (uz uredne prethodne ginekološke preglede), pregled se može obavljati svake 2-3 godine.

                    Kod nevinih devojaka, umesto ginekološkog pregleda, radi se rektalni pregled. U ovim slučajevima obavezan je i ultrazvuk organa male karlice, koji može da se uradi preko prednjeg trbušnog zida, ili rektalno (što se preporučuje).

                    Priprema pred pregled

                    Pre pregleda, kod kuće, operite se vodom ili blagim sapunom. Važno je da ne ispirate unutrašnjost vagine i ne koristite agresivna sredstva jer bi to moglo uticati na uzimanje briseva i PAPA testa.
                    Budući da ćete se skinuti u kabini za presvlačenje, te tako doći do ginekološkog stola, dobro je sa sobom poneti suknju, a ponekad dobro dođu i čarape da ne budete bosi. 24 sata pre dolaska na pregled trebalo bi izbegavati polni odnos. Ne savetuje se upotreba vaginaleta barem 3 dana pre pregleda, poželjno je da mokraćna bešika bude ispražnjena pre pregleda.
                    Ako možete planirati, pregled je najbolje obaviti u prvom delu menstrualnog ciklusa. Možete kod kuće zapisati pitanja koja želite postaviti ginekologu, jer se često događa da zaboravite pitati vama važna pitanja – bilo od uzbuđenja, bilo od straha.

                    Prvi ginekološki pregled

                    Prvi odlazak kod ginekologa i ne mora isključivo da znači prvi ginekološki pregled, nego to može biti razgovor o ženskom zdravlju i polnim odnosima, odnosno o nekim temama o kojima vam je neprijatno da razgovarate sa roditeljima. Pre stupanja u intimne odnose svaka devojka treba da se informiše o zaštiti i kontracepciji.
                    Često devojke dolaze na prvi pregled kod ginekologa kada postoji problem sa menstrualnim ciklusom. Na primer izostanak menstrualnog ciklusa ili duže, te učestalo krvarenje. Na žalost, neretko se na prvi ginekološki pregled dolazi, nakon stupanja u intimne odnose i kad već postoji neka polna bolest. Zato ne treba odlagati prvu posetu ginekologu.

                    Pregled se može opisati i kao sesija pitanja i odgovora – lekar će se potruditi da objasni sve ono što zanima mladu damu na ulazu u pubertet:

                    • Menstruacija
                    • Sprečavanje trudnoće
                    • Polne bolesti
                    • Seksualna aktivnost
                    • Trudnoća
                    • Izgled tela

                    Ne može se reći u kojoj godini života je pravo vreme da se prvi put ode kod ginekologa. To je individualno. Pravo vreme je od pojave prve menstruacije, pa do stupanja u polne odnose. Situacije u kojima svakako treba otići kod ginekologa su:

                    • Ako je devojka napunila 16 godina i nije još dobila prvu menstruaciju
                    • Ukoliko postoji bilo kakav znak infekcije, bol, svrab ili peckanje
                    • Ako imate 18 ili više godina, a još uvek niste bili kod ginekologa
                    • Ako ste seksualno aktivni
                    • Ako planirate upotrebu kontracepcije

                    Nakon prvog pregleda, neka vam postane praksa, da bar jednom godišnje idete kod ginekologa ili i češće ukoliko primetite bilo kakve probleme. To je od izuzetne važnosti za reproduktivno zdravlje svake žene, a osim toga važno je i zato što je u porastu broj malignih oboljenja, kao što su rak grlića materice i rak dojke. Uspeh u lečenju ovih bolesti zavisi od toga koliko se rano otkriju.
                    Ginekolog treba da zna ako se pojavilo krvarenje van menstruacije ili ako ste uočili neprijatan miris ili bol. Iskrene informacije sa vaše strane, najbolje će pomoći ginekologu da proceni vaše zdravlje, a to ide u vašu korist.

                    Pitanja pacijentkinja i lekara na pregledu

                    Prva pitanja koja lekar postavlja su pitanja o vašem zdravstvenom stanju, a zatim i o porodičnoj anamnezi (hroničnim bolestima i sl.).

                    Kako biste ispravno odgovorili na pitanja lekara neophodno je da znate sledeće:

                    • Menstrualni ciklus je period od prvog dana jedne, do prvog dana naredne menstruacije tj. menstrualnog krvarenja.
                    • Trajanje ciklusa je broj dana između početka dve uzastopne menstruacije.
                    • Trajanje menstrualnog krvarenja je broj dana od početka do kraja krvarenja.

                    Lekar postavlja pitanja sa ciljem da bi vam pružio negu koja vam je potrebna i trudite se da budete iskreni i precizni:

                    • Prvi dan poslednje menstruacije?
                    • Na koliko dana dobijate ciklus?
                    • Koliko traje menstrualno krvarenje?
                    • Da li ste ikada krvarili između dva menstrualna krvarenja?
                    • Da li osećate bol, svrab ili imate neki iscedak iz vagine ili vulve?
                    • Da li imate neki drugi zdravstveni problem?
                    • Da li članovi vaše porodice imaju istoriju karcinoma?
                    • Da li ste imali seksualni odnos?
                    • Da li krvarite nakon seksualnog odnosa?
                    • Da li koristite kontracepciju?
                    • Da li sumnjate na trudnoću?
                    • Šta radite za prevenciju seksualno prenosivih bolesti?…

                    I Vi možete da pitate o:

                    • kontracepciji
                    • krvarenju nakon odnosa
                    • obilnijem menstrualnom krvarenju
                    • bolovima u maloj karlici
                    • testu na trudnoću
                    • testovima za polno prenosive bolesti
                    • vaginalnom iscetku
                    • neprijatnom mirisu…

                    Ne postoji loše pitanje, tako da sve oko čega imate nedoumice ili nemate dovoljno informacija slobodno pitajte svog ginekologa, jer je ginekolog najkompetentnija osoba za sva pitanja vezana za reproduktivno zdravlje i zdravlje polnih organa žena.

                    Cena kompletnog ginekološkog pregleda zavisi od grada u kojem živite, pa cene koje ćete naći idu od 3000 dinara do čak 10000 dinara. Svakako, najbitnija stvar je da izaberete ginekologa koji će imati vaše poverenje i vremena da se posveti vašem zdravlju.

                     

                      Kontaktirajte nasNaš farmaceut je tu u svakom momentu da odgovori na pitanja.